Neustrašiva i hrabra odanost Kristu i njegovoj Crkvi učinila je Poljsku herojskim srcem Europe.
Poljska ima nešto posebno. Ovo, međutim, ne govori ništa posebno. Svaki narod ima nešto posebno. Svaka je nacija jedinstveni kulturni procvat zajedničkog kolektivnog naslijeđa naroda. Svaki narod je lijep i jedinstven cvijet u Božjem multikulturalnom vrtu. Zbog toga je globalistički cilj nametanja jednog monokulturnog brenda narodima svijeta zločin protiv čovječanstva. To je zločin protiv kulturne raznolikosti u svom njezinom mnogostrukom sjaju.
Pa ipak, usprkos prethodno navedenom, još uvijek postoji nešto posebno u Poljskoj osim njezine puke jedinstvenosti kao cvjetanja kulture. Moglo bi se reći da je Poljska ne samo posebna nego ekstra posebna, ili posebno posebna.
Zašto je ovo? Što čini Poljsku tako posebnom?
Ironično, ili paradoksalno, njezino jedinstveno mjesto u vrtu naroda može se usporediti s jedinstvenim mjestom Engleske kako je to izrazio William Shakespeare, riječima koje je stavio na usta umirućeg Johna od Gaunta u Richard II:
Ovaj dragi kamen u srebrnom moru
Koji ga služi u uredu zida
Ili kao jarak za obranu kuće,
Protiv zavisti manje sretnih zemalja,
Ova blagoslovljena parcela, ova zemlja, ovo kraljevstvo, ova Engleska…
Ironija se nalazi u radikalnoj razlici između Engleske i Poljske koju ovi reci ilustriraju. Za razliku od Engleske, Poljska nije “smještena u srebrnom moru koje joj služi kao zid ili kao jarak za obranu kuće.” Poljska nema takvo more ili jarak da je zaštiti. Omeđen je susjedima koji su prečesto bili neprijatelji, a često i neprijatelji osvajači. Opsjedali su ga i napadali Rusi na istoku i Prusi na zapadu, te Šveđani na sjeveru i Austrijanci na jugu. Dok su Englezi otočni narod, uvjetovan “jarkom” koji ih dijeli od kopna Europe, Poljaci su narod od željeza, oblikovan u mač vjerne otpornosti u žaru bitke, uhvaćen između nakovnja ratovanja i čekić osvajanja.
Nadalje, ova vjerna otpornost oblikovana je otpornošću vjere, nepokolebljivom privrženošću poljskog naroda Katoličkoj Crkvi koja je određujuća značajka same nacije. Upravo ta neustrašiva i hrabra odanost Kristu i njegovoj Crkvi učinila je Poljsku herojskim srcem Europe.
Moglo bi se navesti mnogo primjera poljske vjernosti, ali nekoliko će biti dovoljno. Upravo su poljski poznati “krilati husari” pod zapovjedništvom kralja Ivana III. Sobieskog izvojevali odlučujuću pobjedu u bitci kod Beča 1683. godine, spasivši Europu od islamskog Otomanskog Carstva. U herojskoj obrani domovine od komunista u poljsko-boljševičkom ratu 1919.-20., Poljaci su spasili Europu od marksističkog imperijalizma i totalitarizma, barem do izdaje Europe na konferenciji u Jalti 1945., koja je predala pola Europe , uključujući Poljsku, pod terorom staljinističkog Sovjetskog Saveza. Upravo je Poljska, nadahnuta papom Poljakom, svetim Ivanom Pavlom II., započela rušenje Sovjetskog Saveza. Nadahnuti posjetom pape Ivana Pavla Poljskoj i njegovim pozivom na hrabrost, poljski narod započeo je kampanju građanskog otpora komunističkoj vlasti koja će se proširiti na sve ostale zemlje Europe pod sovjetskom kontrolom, uključujući, u konačnici, i samu Rusiju. Ovih nekoliko, ovih sretnih nekoliko primjera poljskog herojstva, poslužit će da se Poljska potvrdi kao herojsko srce Europe.
Takvo shvaćanje važnosti Poljske zaokružio je GK Chesterton. “Da se Poljska nije ponovno rodila”, napisao je tijekom posjeta Poljskoj 1927., “svi bi kršćanski narodi umrli.” Ponavljajući ovo stajalište, Hilaire Belloc je na izbijanju Drugog svjetskog rata napisao da je “test Poljska”: “Odlučnost da se spasi Poljska, koja je odlučnost ne samo da se porazi Pruska, već i da se zbaci podli i ubojiti komunizam Moskve, je moralni uvjet pobjede. Ako se pokolebamo, izgubljeni smo.”
Ubrzo nakon povratka iz Poljske, Chesterton je u Londonu održao govor koji je reklamiran kao “Što je Poljska”. Mislio je da je naslov nesretan. “Trebalo bi mi biti jako žao da me neki sjajni Poljak upita što je Engleska. … [Y]ne možete definirati živo biće, a ponajmanje tako živo biće kao što je Poljska, jedno od najživljih bića na svijetu, jer ništa ne može biti tako živo kao stvar koja je ustala iz mrtvih.”
Iako to nije mogao znati, Chesterton je govorio nešto dublje i proročanskije nego što je mogao zamisliti. U sljedećim desetljećima, Poljska će još dvaput umrijeti pod njemačkom i sovjetskom okupacijom, da bi ponovno ustala iz obje smrti. Danas je herojsko srce Europe ponovno napadnuto, ovoga puta od strane sila globalizma. To su moćni neprijatelji. Možda bi mogli ponovno ubiti Poljsku. Ako je tako, oni s vjerom će se još jednom vratiti u katakombe da strpljivo i uz molitvu čekaju sljedeće uskrsnuće.
Ovaj se esej prvi put pojavio u St. Austin Review i ponovno se objavljuje uz dopuštenje.
