Što Biblija kaže o papi
Kršćanski život

Što Biblija kaže o papi

Papa, rimski biskup i Petrov nasljednik, ‘stalni je i vidljivi izvor i temelj jedinstva kako biskupa tako i čitave zajednice vjernika’” (KKC 882).

Isus je svoju Crkvu postavio na svetom Petru kao temelju. Zato ga je preimenovao u — i samo njega – “Stijena” (značenje Petar). Štoviše, dao je samo njemu “ključevi kraljevstva nebeskog”, koji se vraća na Izaiju 22, kao što mnogi protestantski komentatori u potpunosti prepoznaju. Kad se jedna osoba tako izdvoji, to znači nešto vrlo značajno. Ako želimo izraziti pojam da je netko vođa nečega, reći da je ta stvar “izgrađena” na toj osobi, kao svom temelju, prilično je snažno. Peter je “čovjek”.

Poznati protestantski bibličar FF Bruce napisao je Teške Isusove izreke:

Ključevi kraljevske ili plemićke ustanove bili su povjereni glavnom upravitelju ili majordomu; nosio ih je na ramenu u ranijim vremenima, i ondje su služile kao znak vlasti koja mu je povjerena… u novoj zajednici koju je Isus namjeravao izgraditi, Petar će biti, da tako kažemo, glavni upravitelj.

A ako je Petar bio vođa Crkve na njezinu početku, zašto ne bi bio nasljednici njemu, kao i bilo kojoj drugoj organizaciji? Zašto bi Crkva trebala biti drugačija? Trebamo vjerovati da je imao vođu 30-40 godina, sve dok Petar nije ubijen, a onda više nema vođe? To nema smisla.

Ako vjerujemo da Biblija navodi vođu Crkve, onda mi se čini da iz logike i zdravog razuma slijedi izravno da bi taj vođa imao nasljednike i da bi ta služba postojala zauvijek. Kad je Juda prebjegao i ubio se, učenici su izabrali nasljednika, Matiju (Djela 1:20-26), a Biblija zapravo koristi riječ episkopos (“biskup”) za opisivanje uključene službe (ključni argument za apostolsko nasljedstvo). Pa zašto ne bi Peter, na sličan način, također imati nasljednika? Kako se prevladava ta paralela ili analogija?

Isus je, kada je razgovarao s Petrom u Ivanu 21, upotrijebio paralelu između pastira i ovaca, što je metafora za pastora. Riječ “pastir” korištena je 15 puta u Novom zavjetu na ovaj način. U Ivanu 21, Isus je bio sa sedam učenika (Ivan 21:2) u pojavi nakon uskrsnuća. Ali on izdvojio je Petar i zadužio ga da “pase moje ovce” (21,15) i “pase moje ovce” (21,16) i “pase moje ovce” (21,17), što bi se sasvim vjerojatno moglo uzeti da znači njegovu cijelu Crkvu, budući da on koristi riječi “ovce” ili “ovce” 14 puta u Ivanu 10, što znači, vjernici u Crkvi. Tamo je govorio o sebi kao o Ultimativnom Pastiru. Ali postoje i zemaljski pastiri (dušobrižnici ili svećenici ili biskupi). Isus to nije rekao svih sedam prisutnih učenika. Rekao je to samo Peteru. Da mora imaju neki značaj.

Da je to značilo samo “budite pastor bilo koje kongregacije koju imate”, onda bi to bilo izraženo svima. Ali zato što je trebao biti poticaj za hranjenje svi ovce, bila je usmjerena samo prema Petru. Uklapa se u scenarij da je Petar vođa Crkve.

Protestanti često tvrde da su crkveni oci naučavali da je Petar bio izdvojen i tri puta upitan voli li Isusa, jer je tri puta zanijekao Isusa. To bi vrlo lako moglo biti točno, ali ako je tako, to ne znači da je moje tumačenje ništavno. I dalje ga je poticao da bude pastir nedvojbeno cijele Crkve. Štoviše, usporedba s nijekanjima bila bi kad ga je Isus tri puta upitao: “Voliš li me?” Ali ostali dijelovi o hranidbi ovaca i janjadi jesu ne paralele s poricanjima. Oba stvari mogu istovremeno biti istinite, bez proturječja.

Petrova vjera, kao što sam primijetio nekoliko puta u svojim spisima, zakazala je možda na 10-15 minuta, kada se on odrekao pred mogućim zatvorom ili smrću (tj. snažnom prisilom ili opasnošću). Izgubio je živce. Zatim je začuo pijetao i odmah pokajao.

Usporedite to s Pavlom, koji je progonio i ubijao kršćane dulje vrijeme, i morao je biti manje-više prisiljeni tako mi Boga pokajati se. Petar se nije stalno kolebao u svojoj vjeri. Nije sumnjao u Thomasa. Nije bio ništa gori od ostalih učenika (samo je jedan, sv. Ivan, bio s Isusom na raspeću). Činilo se da je imao najviše razumijevanja i revnosti među učenicima prije Pedesetnice. Petar je bio taj (a ne ostali) koji je s Isusom skočio u olujno more, hodati po vodi itd. Naravno, ubrzo je potonuo, ali je barem skočio u prvi mjesto.

Vidimo istu vrstu stvari u Luki 22:32, gdje Isus kaže: “Molio sam za tebe da tvoja vjera ne malaksa” i “učvrsti svoju braću” samo Petru. Vjerujem da je to jedini put kada se kaže da se Isus molio za jednu osobu, koja je imenovana, i opet je to Petar. To je bilo na Posljednjoj večeri, sa svi prisutni učenici.

Zašto Isus to kaže samo Peteru, dakle? to je važnost. Da Petar nije poseban i vođa, čini mi se da bi to rekao svima njima. Uostalom, većina njegovih riječi na Posljednjoj večeri bila je upućena svim njegovim učenicima. Isus je to rekao i molio za Petra upravo zato što on bio je vođa, što je također naznačeno stihom koji prethodi: “Sotona je tražio da te ima, da te rešeta kao pšenicu” (22:31). Zašto Petar? Zašto ne svi od učenika? To je zato što — kao i uvijek! — Petar je bio vođa.

Zato ga je Sotona proganjao: toliko da je Luka zabilježio kako se Isus molio posebno za njega. Sotona je mislio da je porazio Isusa, pa je Petar bio sljedeća meta, jer je đavao glupo mislio da može iskorijeniti kršćanstvo ubijanjem njegovih vođa.

Hvaljen Isus i Marija 👋
Drago nam je što Vas vidimo!

Pretplatite se na naš bilten s vijestima!

Ne šaljemo neželjenu poštu!

Povezani članci

Četvrti dan međureligijskog seminara: Od nenasilne komunikacije do grafitti umjetnosti

Katoličke vijesti

ŠTO JE ŠKAUBICA? » Tekstovi

Katoličke vijesti

Nedovršeni roman Flannery O’Connor – prvi put u tisku

Katoličke vijesti
Katoličke vijesti