Na gradskom groblju sv. Ilije u Požegi, 26. kolovoza 2024. pokopana je Mira Matić-Primorac, majka pokojnog svećenika Pavla Primorca. Sprovodne obrede predvodio je požeški biskup Ivo Martinović zajedno s biskupom emeritusom Antunom Škvorčevićem, svećenicima, rodbinom i prijateljima te vjernicima grada Požege.
Na početku obreda biskup Ivo je izrazio svoje kršćansko suosjećanje rodbini preminule Mire te je uz izraze zahvalnosti povjerio njezin život ljubavi Božjoj koja se objavila u Isusovu križu. Nakon naviještenih svetopisamskih čitanja biskup je uputio nazočnima prigodnu riječ. Na početku se osvrnuo na evanđeoski odlomak sv. Ivana u kojem Isus sebe naziva Putem, Istinom i Životom (Iv 14, 1-6). „Isus učeniku Filipu poručuje da se po Njemu upoznaje i vidi Oca. U nastavku razgovora, koji je opisan u evanđelju, Isus govori o vjeri i djelima koja nam otkrivaju Njegovu povezanost s Ocem, ali i 
pozivaju na vjeru u njegovo jedinstvo s Ocem. Isus nam u svojim riječima i djelima ne otkriva samo svoju povezanost s Ocem, nego još više, po svojoj smrti i uskrsnuću, otkriva nam tajnu života vječnoga i vječnoga zajedništva s Ocem.“ Biskup je potom protumačio i naviješteno čitanje iz Pavlove poslanice Filipljanima u kojoj se ispovijeda vjera da će se ovo naše bjedno tijelo suobličiti Njegovom slavnom tijelu, a to se ostvaruje po smrti kad nas Bog pozove k sebi i kad završimo svoj zemaljski životni put (usp. Fil 3, 20-21). Osvrnuo se potom na život preminule Mire te kazao kako ju ispraćamo 
u vjeri da će Gospodin preobraziti i njeno smrtno tijelo. „Ona je po volji Božjoj došla na ovaj svijet i otišla s ovoga svijeta. Imala je svoj životni put, a mi je danas na kraju tog puta ispraćamo s molitvama i ovim sprovodnim obredom ukopa u ime Božje. Ovaj ispraćaj, naše molitve i oproštaj od nje znak su našega iskrenog poštovanja i zahvalnosti za njezinu ljubav, žrtvu, rad i sve što je kao žena i majka kroz rađanje i odgoj utkala u život svoga sina Pavla koji je bio svećenik naše Požeške biskupije, koga je Gospodin prije sedam godina pozvao k sebi. Iako, pokojnu gospođu Miru nisam osobno poznavao, želja mi je da joj barem na ovaj način u ime biskupije, nas biskupa, klera i u ime Crkve zahvalim za majčinski život i ljubav koju je dala Crkvi po svome sinu i svećeniku Pavlu. Ono što je on od nje primio bilo je dio i njegovog svećeničkog života i djelovanja“, kazao je biskup Ivo te nastavio: „Neka ju Gospodin nagradi, ne samo za ono što je ostvarila kao supruga i majka, kao žena ili vjernica, nego neka nagradi sve ono dobro i plemenito što je svojim životom, radom učinila ili darovala drugima. Njezin životni put, njezina vjera, kultura, rad i sve što je u svom životu živjela, imaju i svoje velike tajne koje su jedino Bogu poznate. Ovdje smo došli i okupili smo se s vjerom u Kristovo uskrsnuće i želimo da Bog našoj sestri Miri po svršetku ovog životnog puta udjeli uskrsnu radost i vječni počinak.“ Na kraju biskup je pozvao nazočne da u svoje molitvene nakane uključe pokojnu Miru, a njezinu je dušu preporučio Božjoj ljubavi i milosrđu.
U ime Hrvatske odvjetničke komore čiji je član bila pokojna Mira, oproštajni govor je održao Ivan Bošković, član Odvjetničkog zbora Požega. Podsjetio je nazočne na njezin životni put i djelovanje u pravosuđu. „Nakon završetka studija, draga kolegica Mira iste se godine vratila u Požegu te zaposlila u tijelima tadašnje Skupštine općine Slavonska Požega na radnom mjestu pripravnika u upravi. Na ovim poslovima radila je sve do 1970.godine, kada je prema vlastitoj želji primljena za sudsku pripravnicu u tadašnjem Okružnom sudu Slavonska Požega. Pravosudni ispit položila je 4. ožujka 1972. godine te je odmah nakon toga imenovana sutkinjom Općinskog suda u Novoj Gradiški u 
mjesecu lipnju 1972. godine, a sutkinjom Općinskog suda u Požegi imenovana je dana 1. prosinca 1973. godine gdje je radila sve do 1976. godine kada započinje rad u Okružnom javnom tužilaštvu Slavonska Požega gdje je ostala raditi sve do odlaska u odvjetništvo. U Imenik odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore upisana je 16. travnja 1991. godine, te je radila kao odvjetnica, sve do odlaska u mirovinu 2014. godine.“ Istaknuo je kako je od najranije mladosti pokazivala sklonosti za umjetnost, književnost i kulturu te se i sama bavila različitim tehnikama likovnog stvaralaštva. Na svršetku govora uputio je riječi zahvale za njezin cjeloživotni doprinos požeškom pravosuđu te izrazio kršćansku sućut rodbini i svim ožalošćenima. Nakon sprovodnih obreda svetu misu zadušnicu u župnoj crkvi sv. Leopolda Mandića u Požegi predvodio je požeški biskup emeritus Antun Škvorčević.
