S. Slavica Tubak, redovnica Družbe Marijinih sestara čudotvorne medaljice, rodom iz Orahovice kod Žepča, koja je preminula na Čistu srijedu 5. ožujka 2025. u Vinogradskoj bolnici u Zagrebu, u 41. godini života i 21. godini redovništva, pokopana je u utorak 11. ožujka na Mirogoju, a misa zadušnica slavljena je istoga dana u crkvi Bezgrešnog začeća BDM na Malešnici, prenosi IKA.
„Gdje god je bila, po Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, sve do zadnjeg služenja ovdje u župi i školi u Malešnici, svugdje je donosila znakove i darove Božje ljubavi. To je ona ljepota i smisao redovničkog života – donositi drugima Isusa“, rekao je za s. Slavicu na početku homilije vlč. Antonio Mario Čirko koji je predslavio misu zadušnicu.
Upućujući na Prvu Ivanovu poslanicu i redak „mi znamo da smo iz smrti prešli u život jer ljubimo braću!“, propovjednik je naglasio da je „naša draga s. Slavica voljela bližnje svim srcem, svakodnevnom vjernošću, ulažući u tu ljubav mnoge talente dobivene od Providnosti. U toj svojoj ljubavi, ne riječima, nego konkretnošću svojih djela, pokazala je ljepotu života s Isusom po uzoru na Blaženu Djevicu Mariju u čiju je družbu ušla. Otkako je susrela Isusa i posve mu se posvetila, odrekla se svega, umrla je sebi da bi svojoj braći i sestrama, dala sve što je bila i imala.“
U nastavku homilije, vlč. Ćirko je podijelio i osobno iskustvo sa s. Slavicom. „S. Slavicu poznavao sam skoro 20 godina, surađivali smo osobito u promociji duhovnog poziva, postali prijatelji i ponovno smo se susreli ovdje u župi. Kada je nešto trebalo, uvijek mi je znala reći: ‘Nemaš brige!’ Sve je preuzimala na sebe, ništa joj nije bilo teško. S ljubavlju je vodila župni mješoviti i dječji zbor. A djeci će osobito ostati u sjećanju nedavni 8. veljače 2025. kada je, iako bila u bolesti, organizirala druženje u svom samostanu. Ispunila je dječje duše smijehom, radošću i svojim darivanjem. I zato itekako kroz ovaj primjer, ali i mnoge primjere koje svatko od vas nosi iz iskustva druženja i zajedništva s našom sestrom, možemo čuti riječi za njezin život: ‘Valjaš, službenice dobra i vjerna! Uđi u radost gospodara svoga!’“
Izraz sućuti koji je pročitan, provincijalnoj poglavarici i cijeloj Družbi uputio je i nadbiskup zagrebački Dražen Kutleša. „U duhu svojeg poslanja katehete, kao da nam je svima posljednji put i iz svega srca uzviknula: ‘Obratite se i vjerujte evanđelju!’ Njezin odlazak u zagrljaj nebeskog Oca na Pepelnicu stavlja posebno svjetlo na njezin život te nas potiče da tragovima Božje logike promatramo ovozemaljski hod ove Kristove zaručnice“, istaknuo je nadbiskup Kutleša.
Slavica Tubak rođena je 25. srpnja 1984. u Orahovici kod Žepča. U kandidaturu u samostan Marijinih sestara čudotvorne medaljice u Osijeku primljena je 16. kolovoza 1999. Doživotne zavjete položila je uoči Velike Gospe, 14. kolovoza 2010. u Zagrebu, a nakon završenog studija počela je raditi kao vjeroučiteljica u nekoliko škola u Zagrebu te kasnije u Osijeku, Žepču i Malešnici. Preminula je 5. ožujka u Vinogradskoj bolnici u Zagrebu, u 41. godini života i 21. godini redovništva. (kta/ika)
