ĐAKOVO/JOSIPOVAC PUNITOVAČKI (TU) – Đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić predvodio je misno slavlje na dan 15. obljetnice smrti svećenika mons. dr. Andrije Šuljaka, u četvrtak 10. travnja 2025. godine u crkvi sv. Mihaela u Josipovcu Punitovačkom, njegovom rodnom selu u kojem pretežito žive Slovaci a utemeljio ga je 1881. biskup Josip Juraj Strossmayer. U koncelebraciji su bili i pomoćni biskup Ivan Ćurić, preč. Mato Gašparović, nekadašnji punitovački župnik, mons. Luka Marijanović, kanonik i prijatelj mons. Šuljaka, vlč. Ivica Zrno, sadašnji župnik i vlč. Nikola Klemen, bilježnik Nadbiskupskog ordinarijata. Misnom slavlju nazočili su brojni Josipovčani te Milosrdne sestre sv. Križa iz Đakova u čijem je samostanu mons. Šuljak bio dugogodišnji misnik.
U uvodu u misno slavlje nadbiskup Đuro je pojasnio da je razlog okupljanja na misnom slavlju obnova vjeru u uskrsnuće i da čovjek kroz smrt prelazi u život te se spomenuo mons. Šuljaka koji je prije 15 godina prešao u puninu života, a bio je jedan od velikih sinova Josipovca Punitovačkog i istaknuti svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije. „Slaveći euharistiju zahvaljujemo dragom Bogu za život pokojnoga svećenika Andrije, ali istodobno smo okupljeni kako bismo molili Gospodina i za nova svećenička i redovnička zvanja, za duhovno zdravlje naših obitelji te za otvorenost daru života.“
Misnu homiliju izrekao je mons. Ćurić rekavši: „Već su za vrijeme sprovodnih liturgijskih obreda za preminuloga svećenika Andriju Šuljaka 14. travnja 2010. u Đakovu Josipovčani izrekli obećanje: „I dok ura na crkvenom tornju u Josipovcu odbija sate, mi, Josipovčani, sjećat ćemo se Andrije Šuljaka i njegova srca koje je kucalo za mnoge, a osobito za nas.” Tom lijepom obećanju danas, na dan 15. obljetnice njegove smrti srdačno smo se i mi pridružili, polažući današnji spomen u doživljaj najširega zajedništva, onoga koje nas jača na životnom putu kršćanske vjere, u kojoj neugasivo sjaji nada spasenja u Kristu, ta kršćanskom srcu uvijek radosna nada, jer je nadahnuta uskrsnom vjerom.”
Spominjući se i biskupa Strossmayera kojemu je svećenik Andrija posvetio veliki dio svoga znanstvenoga i profesorskoga rada spomenuo je dio iz Strossmayerova razmatranja o Kristovu križu u kojemu naglašava da kršćanima „bitna vriednost muke i smrti Isusove u tom leži, da je ona ciena odkupljenja našega i da nam se u njoj zalog vječitoga života otvara (…) Slično je govorio i svećenik Andrija u svojim homilijama: „Naš se život mijenja. Cilj naše promjene je Krist. Životna nit smrću se neće prekinuti, nego ispuniti“.
O navještenim liturgijskim čitanjima biskup Ivan je kazao: „Židovi nisu do kraja razumjeli pouku Abrahamove vjere koja ide dalje od ljudskih mogućnosti i planova. Kad Isus čvrsto obećava: „Ako tko očuva moju riječ, neće vidjeti smrti dovijeka“, Židovi ostaju zbunjeni; tvrde da su još jednom uvjerili u „ludost“ Isusovih riječi. Zar nije svima umrijeti? Ne shvaćaju da Isus, koji će i sam podnijeti smrt na križu, objavljuje svoju jednakost s Bogom. Onaj koji je sklopio Savez s Abrahamom, koji se javio Mojsiju istim riječima „Ja sam koji jesam“, što smo ih čuli u evanđelju, sada se objavljuje u Kristu, jedino po Njemu dolazi spasenje svim ljudima.“
Životopis mons. Šuljaka (iz homilije mons. Ćurića)
„Gospodine, u tebe se uzdam!“ mladomisničko je geslo dr. Šuljaka koji je 2010. preminuo u Osijeku, u svojoj 74. godini života i 48. godini svećeništva te sahranjen u grobnici Prvostolnoga kaptola u Đakovu. Rođen je u Josipovcu Punitovačkom 23. listopada 1936. i kršten u župnoj crkvi u Punitovcima. Za svećenika je zaređen u Đakovu na Petrovo 29. lipnja 1962. Slijede četiri godine župničke službe u Oprisavcima, nakon čega je poslan na studij crkvene povijesti u Rimu, gdje je doktorirao s temom o liku i ulozi biskupa Strossmayera. Profesorsku službu u Đakovu započinje 1971. i vrši je do umirovljenja 2006. godine. Bio je rektor Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu (1973.-1977.), kao i rektor tadašnje Visoke bogoslovne škole (1985.-1989.), pročelnik Instituta za teološku kulturu laika u Osijeku (1986.-1989.), ravnatelj Svećeničkog doma u Đakovu (1981.-1987.), urednik časopisa Diacovensia; članom kanoničkoga Kaptola je od 1994. godine, duhovnik u Samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu od 1978. sve do smrti.
Nadalje u homiliji biskup Ivan je izdvojio tek dvije pouke dr. Šuljaka: mudro razumijevanje i izlaganje povijesti i široko srce i doživljaj pripadnosti. A iz jedne njegove homilije izrečene na Uskrs 1983. u kojoj povezuje dva temeljna otajstva vjere: Kristovo rođenje i uskrsnuće, te spaja značenje kolijevke i groba izdvojio je rečenicu: „Iz raja je istjeran ‘stari Adam’, onaj koji je osuđen na smrt, a u raj se vraća novorođeni čovjek“.
Mons. Ćurić homiliju je zaključio riječima: „Tu snagu preporođenja s Kristom svojom vjerom i danas ispovijedamo, zahvalni za svjedočanstvo dragoga nam profesora, svećenika Andrije, moleći za njegov pokoj i besmrtnu radost u uskrsnuću, kojoj se nadamo za sve nas.“
Domaći župnik Župe sv. Ladislava kralja u Punitovcima, Ivica Zrno zahvalio je nadbiskupu Đuri na predvođenju misnoga slavlja te biskupu Ivanu na pastirskoj riječi i svim župljanima koji su se okupili na spomen obljetnice smrti svojega sumještanina, dr. Šuljaka.
Po završetku misnoga slavlja pjevala se pjesma na slovačkom jeziku dok se formirala procesija na čelu s križem, u kojoj su bili nadbiskup, biskup, svećenici, djeca obučena u slovačke nošnje i sav narod te su se uputili do biste mons. Šuljaka koja se nalazi u dvorištu Osnovne škole Josipa Kozarca i tamo se pomolili za pokojnog svećenika Andriju, položili cvijeće i upalili svijeće.
U podne toga dana upriličen je molitveni „memento“ odnosno molitva Šestoga časa u Kaptolskoj grobnici na Gradskom groblju u Đakovu na grobu mons. dr. Andrije Šuljaka koju je predvodio biskup Ivan, a s sudjelovao je nadbiskup Đuro te još nekoliko svećenika središnjih nadbiskupijskih ustanova i 3 đakovačka bogoslova. Tiskovni ured
