Praktično koristan savjet koji može pomoći u duhovnom rastu.
Sveti Ivan od Križa (1542.-1591.) crkveni je naučitelj i duhovni div. Njegovo životno opredjeljenje za molitvu i pisanje o molitvi ostat će zauvijek njegovano u katoličkoj tradiciji.
Molitva je uistinu sve za kršćanina. Ako ne molimo, onda ne provodimo vrijeme s Bogom i ne razgovaramo s njim. Budući da je molitva tako ključna, okrenimo se nekima od najmoćnijih i praktično najkorisnijih savjeta Ivana od Križa, čiji je blagdan 14. prosinca, koji mogu pomoći u našem duhovnom rastu.
Znamo da pronalaženje vremena za molitvu može biti izazovno. Stoga je kritično svaki dan rasporediti vrijeme za duži vremenski period za razgovor s Bogom. Ovo vrijeme možemo iskoristiti za čitanje Svetog pisma ili meditaciju o križu.
Ovdje može nastati prava poteškoća, jer kada jednom počnemo moliti u tišini, možda nećemo ništa osjetiti ili ne znamo što učiniti. Ivan od Križa kaže da je to prirodno, ali da moramo nastaviti:
“Nikada ne odustaj od molitve, a ako nađeš suhoću i poteškoću, ustraj u njoj upravo iz ovog razloga. Bog često želi vidjeti kakvu ljubav ima vaša duša, a ljubav se ne iskušava lakoćom i zadovoljstvom.”
Čak i ako se osjećamo kao da se ništa ne događa, a nekoliko minuta tišine može izgledati kao vječnost, Bog nas poziva da sjednemo i slušamo njegov glas. Bog od nas traži da budemo obučeni u tišini kako bismo se mogli prilagoditi slušanju njega.
Posvećivanje našeg svakodnevnog vremena za molitvu, unatoč tim osjećajima, otkriva našu duboku želju za Bogom, a to ne prolazi nezapaženo.
“Prije nego što se božanska vatra uvede u supstancu duše”, piše Ivan, “i sjedini s njom kroz savršeno i potpuno čišćenje i čistoću, njen plamen, koji je Duh Sveti, ranjava dušu uništavajući i proždirući nesavršenosti svoje loše navike. I to je djelo Duha Svetoga, u kojem ga on raspolaže za božansko sjedinjenje i preobrazbu u Bogu kroz ljubav.”
Neophodna je želja za sjedinjenjem s Bogom u molitvi. Međutim, Ivan također napominje da mora postojati želja za uklanjanjem grijeha iz vlastitog života. Prisnost s Kristom u molitvi dolazi do onih koji se drže njegove pomoći u iskorijenjenju grijeha iz svojih života. Ovo je znak da ćemo učiniti sve kako bismo postali poput Onoga koga želimo upoznati.
Do dubina molitve dolazi se samo s radikalnom odlučnošću da Krista stavi u središte cjelokupnog života. Unutrašnjost nečijeg duhovnog života bit će odraz nečijih vanjskih interakcija s njegovim ili njezinim voljenima, suradnicima i prijateljima. Tek kad sve bude ponuda za njega, dosegnut ćemo dublje zajedništvo s Bogom ljubavi i svetosti.
Budući da je naš Bog beskonačan, a njegova ljubav nikada ne prestaje, nikad nema kraja do iskustva koje on želi da doživimo u molitvi. Sve počinje njegovim pokretom prema nama i pozivom da provedemo više vremena u tihoj molitvi.
John piše: “Svatko zna da ne ići naprijed na ovom putu znači vratiti se natrag, a ne osvojiti prednost znači izgubiti.”
Božja ljubav, kao što je John tako dobro znao, bezobzirno prati tvoje i moje srce u svakom trenutku.
Dakle, ovog Adventa prihvatite poziv. Provedite više vremena u tihoj molitvi. Iskorijeni grijeh iz svog života. I gledajte kako vam Bog dolazi u susret kao nikada prije.
