Na blagdan svetih arkanđela Mihaela, Gabrijela i Rafaela, u nedjelju 29. rujna 2024. godine, požeški biskup Ivo Martinović pohodio je Župu sv. Mihaela Arkanđela u Stražemanu i predvodio središnje euharistijsko slavlje prigodom svetkovine zaštitnika Župe.
Na početku svete mise biskupa su pozdravili mladu predstavnici vjernika izrazivši radost zbog njegova pastirskog pohoda te mu uručili simboličan prigodni dar. Pozdravnim riječima pridružio se i domaći župnik Robert Mokri uputivši mu srdačnu riječ dobrodošlice. Podsjetio ga je ukratko na povijest Župe te predstavio župnu zajednicu s njezinim aktivnostima. Biskup je zahvalio na pozdravnim riječima i daru te iskazao radost zbog svoga pohoda i što zajedno s njima slavi zaštitnika Župe sv. Mihaela Arkanđela. 
„Neka vam on bude zagovornik i primjer u životu u vjeri. Okupili smo se u ovoj crkvi koja ima dugu povijest. Ova je crkva znak Božje prisutnosti. U njoj su vaši preci dolazili poput nas danas ne samo da slave Gospodina, nego da ga mole i, dok su mu zahvaljivali za razne darove, s njim su dijele svoje radosti i žalosti, svoje stvarnosti koje su imali u svom životu. Na njihovoj vjeri stojimo, stojimo na čvrstoj stijeni na kojoj su i oni stajali – Isusu Kristu i s molitvom koju mu upućujemo po zagovoru sv. Mihaela Arkanđela.“
U homiliji biskup je posvijestio vjernicima kako Bog u svojoj riječi otkriva sebe, da nam se daje i što čini za nas. Upozorio je kako čovjek često ima vlastita želje u kojima traži da mu Bog učini određenu slugu, ali njegova providnost nadilazi ljudske želje i planove. „Bog nam otkriva da je on u svom djelovanju i svojoj prisutnosti potpuno drugačiji od nas i naših želja. On je puno jednostavniji od naših misli o njemu. Iako je iznad nas, neshvatljiv i nedokučiv, ipak je i u Isusu pokazao koliko je blizak, prisutan i jasan.“ Biskup se potom osvrnuo na naviještena čitanja iz Knjige proroka Danijela i Otkrivenja koje govore o arkanđelu Mihaelu. „On se zauzima i bori se za ono što je Božje i za nas. Pobijedio je sotonu, đavola koji želi svakoga udaljiti od Boga, razoriti naš život, naše obitelji i nas. Iako ga je sv. Mihael pobijedio, borba s njim nije završena. Ona traje i trajat će do kraja čovječanstva. Sotona neće prestati na različite načine zavoditi svakoga od nas s puta Božjega“, upozorio je biskup.
Podsjetio je potom vjernike kako je važno zapaziti što Bog čini po anđelima, a posebno po arkanđelima Mihaelu, Gabrijelu i Rafaelu. „Oni nam govore o onome što Bog čini za nas ljude iz svojeg božanskog i vječnog svijeta. Znamo kako je Bog po anđelu Gabrijelu navijestio Isusovo rođenje. Znamo da je po Rafaelu izliječio Tobiju. Bog na različite načine izražava svoje djelovanje. Služi se anđelima da ostvari ono što je važno za naš život i naše spasenje. Osim njih šalje nam svoga Sina da nam još više otkrije i objavi sebe“, kazao je biskup te se osvrnuo na naviješteno evanđelje. „U evanđelju smo čuli zanimljivu zgodu u kojoj Natanael ide ususret Isusu. Isus mu govori da ga pozna i poručuje da će gledati otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina čovječjega. Ove riječi nam govore kako je u životu važno imati nekoga tko nas usmjerava na Boga. Natanel je imao Filipa koji ga je doveo do Isusa i Boga. Kako je važno u našem životu biti svjestan da mi možemo biti put drugima da dođu i upoznaju Boga, i otkriju njegovu blizinu, ljubav, dobrotu i milosrđe. To nije bio samo Filip, nego i drugi apostoli. U našem ili vašem životu to su bili roditelji, djedovi i bake, župnici, svećenici itd. Oni su ispunili su svoju ulogu poput anđela. Anđeli su se samo kratko pojavili i poslije su nestali. Gabrijel se samo kratko pojavio i nestao. Navijestio je Mariji Isusovo rođenje i otišao, a tako i apostoli samo kratko su djelovali i poslije su nestali. Mi smo ovdje prolaznici u ovom životu. Tako su ovdje prije nas bili i naši preci. Možemo reći da su bili kratko. Kako je važno biti svjestan svoje prolaznosti i onoga što ostaje. Bog ostaje. Osim toga, i ono što Isus poručuje Natanaelu važno je ne samo za njega, nego za svakoga od nas. ‘Gledat ćete anđele gdje uzlaze i silaze na sina Božjega.’ To je za nas najvažnije – gledati Boga i njegovo lice. Danas tražimo lice Božje u svakoj osobi. U svakoga od nas Bog je utkao sebe kako nam poručuje i sv. Toma „Svjetlo tvoga lica Gospodine utkano je u nas“. Njegovo lice je u svakom od nas iako mi to možda ne prepoznajemo. Otkrivajmo ga danas i prepoznajmo i u otajstvu euharistije jer tu nam se u lice Isusa Krista otkriva na otajstven način. 
Tu svako naše lice, svako naše srce, svako naše biće doživljava iskustvo Božje blizine, svetosti i milosti. Tu primamo onu snagu koja nam je potrebna da nastavimo djelo sv. Mihaela, djelo borbe protiv zla i grijeha“, kazao je biskup te pozvao vjernike da budu svjesni kako se jedino s Isusom može boriti protiv zla. „U licu živoga Boga Isusa Krista koji nam se daje u tajni euharistije primamo božansku snagu i ljubav u kojoj prepoznajemo da smo voljeni. U njegovu licu prepoznajemo da nas Bog razumije i prihvaća ovakve kakvi jesmo. U njemu osjećamo sigurnost i toplinu. U njemu osjećamo radost i mir. U njemu osjećamo sve ono što ne možemo osjetiti ni u obitelji ni na drugim mjestima. Zato je potrebno biti svjestan lica Božjega koje nam Gospodin daje i na koje nas poziva da ga prepoznajemo u tajni njegova tijela i krvi. Njegovo pravo lice, božansko lice koje se daje u otajstvu euharistije je isto ono lice koje je bilo kad je bio raspet na križu. To je ono lice koje je bilo trnjem okrunjeno i iskusilo bičevanje. Iz toga lica božanske krvi ovdje se nastavlja davati i primati božanska ljubav kako bismo uistinu bili vjernici koji stoje na čvrstom temelju. Naše lice je biti kršćanin ne samo u župi, nego i u obitelji i na radnom mjestu, svugdje. Kako je danas teško biti kršćanin i svjedočiti svoju vjeru poput Mihaela koji se borio za Boga i ono što je Božje. On je čuvao ono što je Božje, što je Bog dao. To ćemo i mi ostvarivati jedino ako budemo sebe obnavljali u licu i pred licem Boga živoga, u otajstvu Gospodinova lica, tijelu i krvi, u njegovoj svetosti i istini“, kazao je biskup.
Na svršetku homilije biskup se obratio očevima i majkama pozivajući ih da u traženju Božjeg lica budu uzori svojoj djeci. „Njima je potrebno da u vama otkrivaju lice Boga živoga. Djeca u roditeljima otkrivaju lice Božje. Nastojte im biti uzori u vjeri, ljubavi, dobroti i svemu onom što je potrebno, ne samo u ljudskoj dimenziji, nego i Božjoj. Neka vam u tome bude pomoćnik, zagovornik i pratitelj sv. Mihael koji nas sve poziva da ga slijedimo borbom koju je on ostvario, a to je ljubav prema Bogu, ljubimo Boga i ljubimo jedni druge. Tako ćemo biti ne samo štovatelji sv. Mihaela, nego prava djeca Božja koja žele ostvariti ono za što se sv. Mihael borio, a to je nebo i nebeska slava.“
Poslije popričesne molitve biskup je zahvalio župniku na pozivu i svim sudionicima slavlja. Ovom je prigodom na poseban način zahvalio svim župljanima koji otvorena srca ugošćuju hodočasnike iz posavskog dijela Požeške biskupije na njihovu hodočašću Gospi Voćinskoj. Istaknuo je kako je njihova gostoljubivost prema hodočasnicima znak dobrote i ljubavi koju kao Crkva čine prema Isusu Kristu i Gospi. Čestitao je na kraju svima svetkovinu zaštitnika Župe, napose onima koji slave imendan te im poželio da ih u svim životnim situacijama prati zagovor sv. Mihaela.
