U utorak 5. studenoga 2024. godine požeški biskup Ivo Martinović pohodio je Župu sv. Emerika u Oriovcu te predvodio središnje euharistijsko slavlje prigodom svetkovine zaštitnika Župe. Uz domaćeg župnika Vicka Obradovića koncelebrirali su svećenici Novokapelačkog dekanata, a u slavlju su sudjelovali predstavnici mjesne vlasti na čelu na načelnikom Općine Oriovac Antunom Pavetićem, članovi udruga i društava s područja Župe te brojni vjernici.
Na početku slavlja predstavnici krizmanika odjeveni u narodne nošnje uputili su biskupu srdačnu riječ dobrodošlice prigodom njegova prvog pohoda ovoj Župi te su mu u znak zahvalnosti u ime cijele zajednice uručili prigodni dar. Zahvaljujući na pozdravu, biskup Ivo je čestitao nazočnima blagdan njihova zaštitnika podsjetivši kako Bog po njegovu životu i zagovoru već od jedanaestog stoljeća obogaćuje Crkvu. „Ova sveta misa je najveće djelo Božje za život župe, Crkve i svakog vjernika. Dok slavimo sv. Emerika, želimo danas moliti zagovor za sve naše potrebe, nakane i molitve. To ćemo staviti pred Gospodina zajedno s molitvom Crkve, s molitvenim nakanama Svetog Oca za mir u svijetu, za prestanak rata u Ukrajini, Palestini, Izraelu i Libanonu“, kazao je biskup Ivo te pozvao nazočne da se u svojim molitvama spomenu i nedavno preminule Ruže, majke novokapelačkog dekana Ivana Nikolića.
Govoreći na početku homilije o sv. Emeriku, biskup je ustvrdio kako o njegovu životu nema mnogo podataka te je podsjetio vjernike na ono što je poznato. „Živio je u 11. stoljeću. Bio je sin ugarskog kralja Stjepana koji ga je odgajao i pripremao za nasljednika. Bio je oženjen. U 24. godini je poginuo u lovu, a oko 50 godina nakon smrti proglašen je svetim.“ Poručio je zatim kako je život sv. Emerika uzor današnjim vjernicima jer se njegova svetost temelji na životu u vjeri koju je primio od svojih roditelja te na Riječi Božjoj koju je sv. Emerik poput nas slušao i na svetoj misi. „Emerik je svoj život oblikovao u Duhu Božjem, a Duh Božji je neprestano prisutan u povijesti spasenja. Bog ne prestaje djelovati i očitovati svoju prisutnost od postanka svijeta i tako će biti sve do svršetka svijeta.“ 
Podsjetivši potom kako je sv. Emerik kao mlad do svoje 24. godine ostvario svetost, biskup Ivo je rekao da Bog i danas zahvaća srca i živote svih onih koji ga prihvaćaju. To je potkrijepio naviještenim čitanjem iz Knjige ponovljenog zakona u kojem Mojsije poziva izraelski narod da ne zaborave Boga u svojem životu. „Ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom!“ (Pnz 6,5) Kazao je kako ovdje nije u pitanju samo srce i snaga, nego i jedna druga dimenzija. „Mojsije poziva da se o Bogu govori i u kući i na putu, svugdje. To je poziv da budu svjesni onoga što je Bog učinio, budi svjestan ti i tvoja obitelj – Bog tvoj Bog je jedini, nema drugog Boga. (usp. Pnz 6,4) Ovaj Mojsijev poziv na ljubav prema Bogu i vjernost njegovim zapovijedima je ono što je slušao i sv. Emerik i na to je odgovorio svojim bićem i životom. Na ove je riječi upozorio nas je i Isus Krist koji nije došao dokinuti Božje zapovjedi, nego dopuniti.“ Biskup je potom upozorio kako se u današnje vrijeme Božje zapovijedi često doživljavaju kao zastarjele ili kao opterećenje. „Zaboravljamo da je u njima naša veličina koju nam Bog daje. Po njima Bog želi učiniti naš život ljepšim, boljim i sretnijim.“ Citirao je potom riječi pape Franje koji također podsjeća na važnost i vrijednost Božjih zapovijedi: „One nas uče izbjeći ropstvo na koje nas svode brojni idoli koje sami stvaramo. Iskusili smo više u puta u prošlosti, a iskušavamo to i danas. Deset nas zapovijedi Božjih uči živjeti kako da poštujemo ljude, da svladavamo pohlepu za vlašću, posjedovanjem i novcem. Uče nas da budemo pošteni i iskreni u odnosima, da čuvamo sve stvoreno te da hranimo naš planet velikim, plemenitim i duhovnim idealima.“ Biskup je ustvrdio kako nam primjer i zagovor sv. Emerika može pomoći da i mi u svom životu ostvarujemo Božje zapovijedi, živimo po njima i gradimo svoje spasenje.
Osvrnuo se potom na drugo čitanje u kojem sv. Pavao piše Filipljanima iz zatvora te izražava radost što zajednica koju je on osnovao živi i svjedoči svoju vjeru. Biskup je primijetio kako sv. Pavao dok moli i zahvaljuje Bogu za zajednicu, stavlja sebe za uzor u molitvi, ponašanju i trpljenju. „Ova riječ sv. Pavla poziva nas da budemo svjesni kako je kršćanin pozvan biti uzor. Znamo da to uvijek ne možemo ostvariti. ali ako se ne trudimo, nećemo uspjeti. Onaj tko se u životu trudi i ima nekakve ciljeve i ideale kao primjerice sportaši, ostvaruju uspjeh zato što su ustrajni. Biti ustrajan u dobru, u življenju Božjih zapovijedi, ustrajan u molitvi, znači razmišljati o vječnosti, o svetosti, o zajedništvu s Bogom poslije ovog života. Sv. Pavao nas poziva da budemo svjesni da, ako slijedimo Isusa Krista, iskusit ćemo unutarnju radost u svom životu, u svom srcu, u svojoj vjeri, u svemu onom što živimo i radimo, pa iako nam je teško“, zaključio je biskup.
U drugom dijelu homilije biskup je protumačio naviješteni evanđeoski ulomak u kojem Isus poziva svoje učenike na budnost u slici slugu koji čekaju gospodara. Kazao je kako se budnost odnosi na našu vjeru. „Ona se odnosi na sve nas, a posebno na one koji imaju odgovornost za druge ljude, bilo da je riječ o obitelji, Crkvi ili društvu. Ta budnost je osjećaj odgovornosti za druge i osjećaj ljubavi za Boga. To je ono što je bilo prisutno u životu sv. Emerika. Njegova odgovornost za druge i ljubav za Boga je također plod njegove svetosti. Nije li to onda poziv i nama da budemo svjesni koliko smo odgovorni za spasenje drugih i onih s kojima živimo? To je poziv da imamo budnu vjeru i ljubav za obiteljsku stvarnost, za našu župnu i društvenu stvarnost. To je poziv da činimo život ljepšim i da ga izgrađujemo u duhu Božjih zapovijedi snagom molitve, vjere i ljubavi. Sv. Emerik je to uspio, a vjerujem da njegov životni put i način ljubavi prema Bogu i danas nama pomaže zagovornički iz neba da mi ostvarimo ono na što nas Bog poziva, a to je ljubav koja vodi do oltara, do Isusa Krista. Vjerujem da sv. Emerik želi sve nas približiti Isusu Kristu da upoznamo snagu njegove ljubavi. Neka nam zagovor, primjer i lik sv. Emerika te snaga riječi Božje i euharistije budu ono što će nas jačati, mijenjati i pomagati da uistinu živimo kao djeca Božja koja ljube Boga, njegove zapovijedi i od njega žive.“
Nakon popričesne molitve biskup je zahvalio župniku Vicku i svima koji su doprinijeli pripravi slavlja. Čestitajući svetkovinu njihova zaštitnika svim vjernicima je poželio da im sv. Emerik bude uzor ljubavi prema Gospodinu, ali i prema Crkvi i Domovini. „Neka vam njegov zagovor pomogne da se zalažete za ono što je dobro, plemenito, veliko i sveto te za ono što u duhu vjere i Božjih zapovijedi izgrađuje i obogaćuje i našu vjeru i kulturu, župu i društvo. Budite svjesni svega što vam Bog daje u svojoj neizmjernoj ljubavi i bogatstvu. U tom bogatstvu ste vi na prvom mjestu. U tom bogatstvu su i narodne nošnje i običaji te sve ono što je utkano u povijest ovoga mjesta od 1220. godine kada se prvi puta spominje, a jednako tako i sve što je utkano u povijest župe od 1691. godine kad je osnovana. Bogatstvo koje nam Bog daje trebamo i nadalje izgrađivati i davati drugima. Isus Krist koji je oblikovao srce i život sv. Emerika neka i nas oblikuje u euharistiji, molitvi, svojoj riječi i ljubavi. I neka nas to usmjerava na put spasenja i svetosti.“
