„U kraljevima s istoka prepoznajemo primjer hodočasnika nade.“
ĐAKOVO (TU) – Svetkovina Bogojavljenja, 6. siječnja 2025. u đakovačkoj katedrali proslavljena je svečanom euharistijom koju je predvodio đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić. U koncelebraciji su bili: vlč. mr. Dario Hrga, kancelar Nadbiskupskog ordinarijata; vlč. dr. Stjepan Radić, rektor Bogoslovnog sjemeništa; vlč. dr. Davor Senjan, vicerektor i preč. Stjepan Maroslavac, administrator Vjesnika. Posluživali su đakovački bogoslovi, a pjevao Mješoviti katedralni zbor pod vodstvom mo. Ivana Andrića i orguljsku pratnju mo. Vinka Sitarića.
U uvodu u misno slavlje biskup Ivan je rekao: „Tako nas lijepo geslo Jubileja 2025. godine označava da smo hodočasnici nade. Na čemu utemeljujemo istinu te riječi? Možemo s pravom reći na Prvom hodočasniku, Bogu, koji iz svoga života kreće prema nama i nas poziva da njega prepoznamo, otkrijemo i da ga slijedimo ispunjeni njegovim svjetlom. To tako zorno prepoznajemo u liku trojice mudraca, trojice kraljeva, koji se dođoše pokloniti Kristu novorođenom u Betlehemu. S njima razmatrajmo otajstvo svjetla našega spasenja i s njim prepoznajmo Isusa, njemu se poklonimo i otvorimo svoja srca da nas rasvijetli i pridigne u Isusu očitovana Božja ljubav za sve nas.“
Nakon navještenih liturgijskih čitanja i evanđelja uslijedio je svečani naviještaj Vazma 2025. kojega ćemo slaviti 20. travnja, a navještaj je pjevao vlč. Dario.
Započinjući homiliju biskup Ivan je rekao: „Tako nam vrijednim poticajima progovara slavlje današnjeg blagdana, zapravo, po značaju jedne od najvažnijih svetkovina u godini, druge po važnosti u božićnom liturgijskom ciklusu. Dok nas je božićno slavlje Isusova rođenja obuzimalo zanosom i nekim svečarskim ushitom te nas pozivalo da razmatramo najprije događaj Kristova rođenja u Betlehemu, da se s pastirima začudimo i zadivimo Božjoj malenosti i jednostavnosti u liku djeteta, današnja nas svetkovina poziva da se otvorimo svoj dubini i širini događaja i otajstva Božjeg utjelovljenja. 
I samo ime današnje svetkovina svojevrsna je „mini-kateheza“: „Epifania“ – Bogojavljenje“. Bogatstvo sadržaja pokazuje se i u povijesti nastanka današnje svetkovine, slavljene najprije u crkvenim zajednicama Aleksandrije, te se s istoka proširila i na Rimsku Crkvu. Na tom je tragu mons. Ćurić istaknuo: „Na neki nas način današnja svetkovina povezuje s bogatom poviješću uzajamnoga obogaćivanja istočne i zapadne kršćanske baštine, te s dubokim osjećajem kršćanskoga zajedništva iz našega slavlja upućujemo čestitke i molitvu za svu braću i sestre pravoslavnih Crkava koji će, slijedeći julijanski kalendar, noćas započeti slavlja Kristova rođenja“.
„Naša liturgijska baština u središtu svetkovine Bogojavljenja promatra trojicu mudraca, koje kršćanska predaja naziva i kraljevima, koji s istoka dođoše u Betlehem pokloniti se novorođenom Spasitelju. „Tako su rječiti njihovi likovi i njihov put, s pravom možemo reći njihovo „hodočašće“ do Betlehema, kao i njihovi darovi koji nose duboku i znakovitu poruku“ – istaknuo je biskup, nastavljajući homiliju tumačenjem biblijskih čitanja s evanđeoskim odlomkom o dolasku mudraca u Jeruzalem i Betlehem. Biskup je ukratko oslikao stavove i ozračje zatvorenosti koje je vladalo u Jeruzalemu na čelu kraljem Herodom, gdje ništa ne smije ugroziti njihov svijet, u kojem je sve u službi njima – i vrijednosti, i istina, i govor o Bogu. „A trojica mudraca potpuna su suprotnost. Tako nas jasno poučavaju o otvorenosti čovjekova duha, kao i ljudskoga uma i znanja (…) I glas prirode vodio je mudrace do susreta s novorođenim Kristom te nam zorno pokazuju da nas iskustvo vjere nikad ne upućuje prema neznanju, nego da se iskustvo vjere i čovjekova spoznaja svijeta uzajamno nadopunjuju“.
U zaključku homilije je istaknuo: „Zatvorenost pred Božjom objavom uvijek nastupa tamo gdje nedostaje iskrene poniznosti koja zna otvoriti se, prepoznati ono što je veće od mene samoga i šire od samo moga, maloga svijeta“, naveo je biskup te ukazao na zatvorenost koja pogađa pojedince, zajednice i narode pozvavši na kraju da „u kraljevima s istoka prepoznajemo primjer „hodočasnika nade“, kako i nas danas označava geslo Jubilejske godine koju smo započeli, pokazujući nam da istinsku nadu svijeta ne može nositi nikakva ideologija ili ekonomski sustav i samo tehnološki napredak. Nada je svijeta Krist, utjelovljeni Božji Sin, poslan od Oca da svi postanemo ono što uistinu i jesmo: sinovi i kćeri Nebeskoga Oca, pred kojim smo svi braća i sestre, obdareni spasenjem i besmrtnom nadom.“
Na kraju misnoga slavlja biskup Ivan je pozvao sve nazočne, hodočasnike nade, zagledati se u jubilejski križ te od srca zapjevati jubilejski zaziv Ti si nam, Gospodine, nada i spas! Tiskovni ured
