Čitanja za dvadeset i petu nedjelju kroz godinu
Govoreći velikom mnoštvu okupljenom da Ga čuje, Isus počinje govoriti o novcu. Kako neugodno!
Evanđelje (Pročitaj Lk 16,1-13)
U današnjem evanđelju Isus priča prispodobu u kojoj pomalo ljigavi upravitelj postaje junak priče. Vrlo čudno! Ovu prispodobu moramo staviti u njezin kontekst kako bismo je u potpunosti razumjeli. Zapamtite da u prethodnom poglavlju nisu bili prisutni samo Njegovi učenici, već i farizeji (vidi 15:1-2). Bili su puni kritika Isusa jer je primao grešnike i jeo s njima. Ta je kritika potaknula parabolu o izgubljenom sinu. Sada se Isus još jednom obraća svojim učenicima, ali farizeji su još uvijek bili tamo. U Lk 16,14, prvom retku nakon čitanja našeg evanđelja o novcu, sveti Luka piše: “Sve su to čuli farizeji, srebroljubi, i rugali mu se.” Dakle, ova priča je namijenjena toj široj publici, kako sljedbenicima tako i kritičkim skepticima.
Parabola govori o upravitelju koji je proćerdao novac svog gospodara i bio je pred otkazom. Počeo se brinuti za svoju budućnost bez posla: “Nisam dovoljno jak da kopam, a sram me je i da prosim.” Je li bio lijen i ponosan čovjek? Možda i jest, ali je bio i lukav. Odlučio je da mu trebaju prijatelji, mnogi od njih, koji bi ga mogli primiti u svoje domove kad ga skinu s dužnosti upravitelja. Kako je mogao steći trenutne prijatelje? Posjećivao je dužnike svoga gospodara “jednog po jednog” i smanjivao im dugove (siguran način za stjecanje prijatelja i utjecaj na ljude, čak iu naše vrijeme). Njima je, naravno, odmah postao dobar momak. Čak je i njegov gospodar, koji je bio prevaren s dijelom svog novca, bio impresioniran upraviteljem “što se razborito ponašao”.
Znamo da nas Isus nije ohrabrivao da budemo nepošteni, kao što je bio upravitelj, pa koja je bila njegova poanta u ovoj prispodobi? “Jer djeca ovoga svijeta razboritija su prema vlastitom naraštaju nego djeca svjetla.” Isus sugerira da bi oni koji ga žele slijediti, ili čak oni koji ga jednostavno slušaju, trebali razmišljati o svojoj osobnoj vječnoj budućnosti s istom razboritošću kao što se upravitelj pripremao za svoju vremenitu. Kako se to može postići? „Kažem vam, steknite sebi prijatelje s nečasnim bogatstvom, pa kad propadne, budete primljeni u vječne stanove. Primijetite da se Isus sada obraća ljudima u gomili koji su, na ovaj ili onaj način, bili nepošteni u načinu na koji su stekli svoj novac. Potiče ih da iskoriste to “nepošteno bogatstvo” na način koji će im pribaviti krepost i spasenje, mjesto među Božjim prijateljima na nebu. Kasnije u ovom Evanđelju, Isus će imati priliku dati živi primjer ovoga u svom susretu sa Zakejem, carinikom (vidi 19:1-10). Svi su znali da su poreznici profitirali od iznuđivanja novca dok su prikupljali poreze. Kad je Isus otišao u njegovu kuću da ga posjeti, dogodilo se obraćenje: „Zakej je stao i rekao Gospodinu: ‘Polovicu svoga imanja dajem siromasima; a ako sam koga prevario, vraćam ga četverostruko.’ A Isus mu reče: ‘Danas je došlo spasenje u ovu kuću.’” On je bio čovjek koji je koristio svoje “nepošteno bogatstvo” točno onako kako Isus ovdje opisuje.
Govoreći o tome kako ljudi dobivaju i koriste svoj novac, Isus otkriva duboku istinu: “Osoba koja je pouzdana u malim stvarima, također je pouzdana u velikim.” Isto tako, nepoštenje u “malim stvarima” znači nepoštenje u “velikim”. U usporedbi s našom vječnom budućnošću, naš je novac “mala stvar”. Ako želimo blago vječnog života s Bogom, pazit ćemo na poštenje u svim detaljima našeg života. Živeći na ovaj način, možemo biti sigurni da će nam Bog povjeriti dragocjeni biser, oproštenje i otkupljenje u Kristu Isusu, našu baštinu kao Njegove djece. Tada se Isus ponovno obraća onima koji su stekli “nepošteno bogatstvo”: “Ako nisi vrijedan povjerenja s tuđim, tko će ti dati tvoje?” Nepouzdani na kraju gube i svoje vremenito i vječno blago.
Sada, Isus dolazi do pravog korijena problema koji svi imamo s novcem. Želi nas zagospodariti, porobiti. Mi mislimo da ga posjedujemo, ali ono zapravo želi posjedovati nas: „Nijedan sluga ne može služiti dva gospodara. Ili će jednog mrziti, a drugog voljeti, ili će jednom biti odan, a drugoga prezirati. Ne možete služiti i Bogu i mamonu.” Bila je to posljednja izjava koja je izazvala podsmijeh farizeja. Bili su sigurni da mogu održati ljubav prema Bogu i novac u ravnoteži. Nisu vjerovali da njihova ljubav prema novcu može sabotirati njihov odnos s Bogom.
da li mi
Mogući odgovor: Gospodine Isuse, pomozi mi da ostanem jak protiv zavodljive pjesme novca, stalne glazbe naše današnje kulture.
Prvo čitanje (Pročitaj Amos 8,4-7)
Prorok Amos upozorio je one koji su u svoje vrijeme imali “nepošteno bogatstvo” o ishodu njihove izdaje. Ti su ljudi bili puni planova kako zaraditi još više novca, iako je to značilo gaženje potrebitih i uništavanje siromašnih. Novac je postao njihov bog, baš kao što je Isus upozoravao u Evanđelju. Zapravo, bili su nestrpljivi prema židovskim vjerskim obredima (“mladi mjesec” i “subota”) koji su im zabranjivali rad i time zarađivanje novca. Bili su toliko izjedeni ljubavlju prema novcu da su bili spremni varati i iskorištavati “niže”.
Kakva će biti njihova budućnost s Bogom? “Nikad neću zaboraviti ništa što su učinili!”
Mogući odgovor: Nebeski Oče, hvala Ti za ovu zastrašujuću sliku onoga što nam se događa kada nas izjeda ljubav prema novcu. Za mene je to dobar lijek.
Psalam (Pročitaj Ps 113,1-2, 4-8)
Psalmist nam daje uvid u budućnost siromaha koji se pouzdaju u Boga. Nalazimo da je to u oštrom kontrastu s budućnošću onih nepošteno bogatih, opisanom u našem Prvom čitanju: “[God] diže ponizne iz praha; s gnojišta On podiže siromahe da ih posadi s prinčevima, s prinčevima vlastitog naroda.” Bolje biti siromašan, samo s Bogom kao našom nadom, nego nepošteno bogat, bez Božjeg prijateljstva zauvijek („blago siromasima duhom, njihovo je kraljevstvo nebesko“). Privremeno siromaštvo neće trajati. Stoga možemo pjevati, “Slava Gospodinu koji podiže siromahe.”
Mogući odgovor: Psalam je, sam po sebi, odgovor na druga naša čitanja. Ponovno ga pročitajte uz molitvu kako biste ga učinili svojim.
Drugo čitanje (Pročitaj 1 Tim 2,1-8)
Ovo čitanje može izgledati nepovezano s našom evanđeoskom temom ljubavi prema Bogu, a ne prema novcu. Iako se ne radi posebno o bogatstvu ili siromaštvu, ima veliku vrijednost jer nam opisuje vrstu života koja je doista važna, život kakav Bog želi za sve ljude. Sveti Pavao traži da se moli za “sve”, a posebno za “kraljeve i za sve na vlasti”. Zašto? “Da možemo voditi miran i miran život u svoj pobožnosti i dostojanstvu.” Ovo je cilj našeg vremenitog života – priprema za sljedeći u vječnosti. Građanski poredak bi trebao dopustiti da to bude moguće za sve nas, jer to je “dobro i ugodno Bogu našem Spasitelju”. Građanski nemiri, progon, nepravedni zakoni i, da, ljubav prema novcu, mogu dovesti ovakav život u opasnost. Sveti Pavao želi da svi molimo u tu svrhu, kako bismo mogli živjeti “bez ljutnje i svađe”. Služenje Bogu, a ne novcu, čini nas mnogo spremnijima za to.
Mogući odgovor: Gospodine Isuse, žudim živjeti “tihim i spokojnim životom u svoj pobožnosti i dostojanstvu”. Pomozi mi da prepoznam što me udaljava od ovoga i da to izbjegnem.
✠
Autor fotografije Paul Zoetemeijer na Unsplash
