U Pisi (Toskana) 7. studenoga održan je kolokvij, skup posvećen biskupu Ugu Camozzu i svećenicima koji su nakon Drugog svjetskog rata iz Rijeke izbjegli u tamošnju mjesnu Crkvu. Skup je održan u organizaciji tamošnje nadbiskupije i udruge Riječana izbjeglih nakon Drugog svjetskog rata.
Ugo Camozzo bio je treći i posljednji talijanski biskup Rijeke, koji je vodio Riječku biskupiju od 1938. do 1947. Prije njega Riječkom su biskupijom upravljali prvi riječki biskup Isidoro Sain (Šajin) (1926.-1932.) i Antonio Santin (1933.-1938.). Nakon što je grad Rijeka s Istrom pripojen Hrvatskoj i tadašnjoj Jugoslaviji, mirovnim sporazumima koji su stupili na snagu 1947., biskup Camozzo početkom kolovoza te godine s brojnim talijanskim izbjeglicama povlači se u Italiju. Sveta Stolica mu je u siječnju 1948. povjerila upravu nadbiskupije u Pisi, u koju je biskup potom pozvao veći broj svećenika iz Rijeke.
Vrlo brzo je u tu biskupiju došlo čak 15 svećenika izbjeglih iz Rijeke, a još deset sjemeništaraca i bogoslova iz toga kruga zaređeno je narednih godina za svećenike i inkardinirani su u tu nadbiskupiju. To znači da pozamašna brojka od 25 prezbitera aktivnih više godina i desetljeća u tamošnjoj mjesnoj Crkvi veže svoje porijeklo za Rijeku. Za upravom te nadbiskupije Camozzo je ostao do 22. rujna 1970., kada je umirovljen, a preminuo je 7. srpnja 1977.
U svojem pismu koji je uputio skupu, riječki nadbiskup ukazao je na jubilejsku godinu 100. obljetnice osnutka Riječke biskupije, vremena u kojem se valja prisjetiti svih onih koji su gradili našu mjesnu Riječku Crkvu, među koje spada kler hrvatske i talijanske nacionalnosti. Današnji nadbiskup Pise Giovanni Paolo Benotto sa zahvalnošću se prisjetio riječkih svećenika za koje je istaknuo da nisu samo bili brojčano veliki, skoro četvrtina broja današnjeg prezbiterija – već su svojim mentaitetom i znanjem dali velik doprinos pastoralu. U ime udruge riječkih izbjeglica Talijana u svijetu skup je uvodno pozdravio franco Papetti. Iz te skupine svećenika danas je živ i aktivan samo Severino Dianich, istaknuti teolog i profesor. Svjedočeći o tome vremenu posebno je istaknuo Alberta Cvecicha, kapelana riječke Assunte, kao i Giovannija Slavicha, Romea Via, Egidia Crisman i drugih.
Dianich je istaknuo da su u, po kulturi svjetski relevantnu Toskanu, riječki svećenici sa sobom doveli otvoreni kozmopolitski mentalitet srednjoeuropske Rijeke i solidno školsko obrazovanje kao baštinu starog kraja. Istaknuto mjesto među svećenicima, kojega su razni sudionici spominjali, zauzima Arsenije Rusich, svećenik kojega se komunističke vlasti osudile na višegodišnju robiju i koji je također došao u Pisu. Umirovljeni biskup Pescije Roberto Filippini govorio je o vlastitim sjećanjima na riječke svećenike, posebice na Jannija Sabucca kojemu je bio kapelan.
Iz Riječke nadbiskupije na skupu je sudjelovao crkveni povjesničar Marko Medved koji je govorio o Riječkoj biskupiji u razdoblju biskupa Camozza. Predavač Davide Zamattio govorio je o najvažnijem Camozzovu pothvatu na polju pastorala mladih, udruzi Collegium Tarsicii Martyris. Predavač Pierluigi Guiducci govorio je o Camozzovu nasljedovanju Krista kroz vrijeme. Na kraju su uslijedila svjedočanstva više vjernika iz raznih župa u kojima su riječki svećenici djelovali. Rosanna Turcinovich, iz reda udruge koja okuplja riječke izbjeglice Talijane, priredila je izložbu s tridesetak plakata na kojima su dane osnovne informacije o 25-orici svećenika predvođenih biskupom Camozzom.
Marko Medved
Objavljeno: 14. studenoga 2024.
