Napomena urednika: Prošli tjedan Joseph Pearce, katolički autor i pisac u rezidenciji na Thomas More Collegeu u New Hampshireu, dao je fascinantan intervju u uglednom španjolskom časopisu, Infocatolica (www.infocatolica.com). Ovo je prva publikacija intervjua na engleskom jeziku.
IC: Jednom ste spomenuli da se osjećate pozvanim na “Ispriku ljepote”. Što to znači?
JP: “Apologetika ljepote” jedan je od tri načina obrane katoličke vjere i pobjedničkih obraćenika. Druga dva načina su “isprika dobrote” i “Ispričavanje istine”, a svaki izražava ono što su stari nazivali dobrim, istinskim i lijepim, a što bi kršćani trebali smatrati odraz tročlane prirode Trojstva.
Ispričavanje dobrote je obrana vjere i pobjeda obraćenika kroz život svetosti i vrline. Pobjeda ljudi je Kristu i njegovoj crkvi postajući svetac.
Ispričavanje istine je obrana vjere i pobjeda obraćenika korištenjem razuma. Isprika istine bori se na bojnim poljima teologije i filozofije.
Ispričavanje ljepote osvaja ljude Kristu i njegovoj crkvi prikazujući ljepotu Božjeg stvaranja, vrlo često kroz djela sub-stvaranja, poput književnosti, vizualne umjetnosti, glazbe i arhitekture.
U hedonističkoj i relativističkoj dobi u kojoj živimo, isprika ljepote često može biti najučinkovitija sredstva za pobjedu obraćenika u vjeru. Hedonizam mrzi svetost i vrlinu i preziru primjer svetaca. Relativizam izbjegava objektivni razlog, prepuštajući racionalni diskurs na razinu subjektivne percepcije i podvrgavajući istinu pukom mišljenju. Hedonizam ne reagira na ispriku dobrote, ali još uvijek ga može privući snaga ljepote. Relativizam ne reagira na ispriku istine, ali još uvijek ih može angažirati epifaniju ljepote.
IC: Prethodni ste u katoličanstvo iz agnosticizma kulturno-protestanata. Je li vam tuđa isprika ljepote pomogla na putu do crkve?
JP: Moj put do pretvorbe osvijetljen je sva tri oblika apologetike. Jako sam se divio svecima, poput svetog Franje Asisija koji se vjenčao sa siromaštvom damo kako bi se ujedinio u Krista. Stoga sam doveo do obraćenja isprikom dobrote. Čitao sam i uvjeren u teološke i filozofske argumente za katoličku pravoslavlje, posebno u radu svetog Toma Akvinskog, svetog Augustina i novijih pisaca, poput Karla Adama. Bio sam, dakle, i korisnik Apologetics of Istine, shvativši neraskidivu međusobnu povezanost omjera Fides ET, vjeru i razum. U isto vrijeme, uvelike su me privukli poučni građevina kršćanske civilizacije, poput velikih umjetničkih djela, glazbe, arhitekture i posebno književnosti, a sve su to blistale ljepotu Boga i njegove crkve. Bio sam, dakle, korisnik ispričavanja ljepote. Sva tri oblika apologetike ukazala su na jedno skladnu cjelinu, koja je ona, sveta, katolička i apostolska crkva, koju je Krist pokrenuo i služio kao svoje mistično tijelo tijekom povijesti.
IC: Vi ste urednik Saint Austin Review-a, “Časopis za katoličku kulturu, književnost i ideje”. Postoji li danas mjesto na tržištu za takvo što? Koja je ideja iza časopisa?
JP: Pregled Saint Austin (www.staustinreview.org) nastoji educirati katolike o ljepoti vjere i dati im intelektualno i estetsko oružje koje im je potrebno za evangelizirati kulturu snagom katoličke ljepote i dobrote i istine koju sadrži. Ne postoji ništa drugo poput pregleda Saint Austina i, kao takav, ispunjava ključnu ulogu u borbi za donošenje istine evanđelja u dvadeset prvo stoljeće. Mnogi od najboljih katoličkih pisaca krasili su stranice pregleda svetog Austina, uključujući i samog Svetog oca, koji je, kao kardinal Ratzinger, časopisu dodijelio prva prava na englesku publikaciju svog eseja “o katolicinosti”. Suoreditelj sam revizije Saint Austin od prvog broja prije jedanaest godina. Smatram da je moje urednik časopisa i čast i rad ljubavi.
IC: Primijetio sam da je časopis uvijek zapanjujući s vizualnog stajališta i uključuje prekrasnu kršćansku umjetnost. Je li to dio njegove misije?
JP: Da. Jako. Časopis koji nastoji osvojiti ljude u istinu katoličanstva pokazujući svoju unutarnju ljepotu mora biti utjelovljenje te ljepote tako što je sama po sebi lijepa. Ljepota najveće kršćanske umjetnosti ostaje jedan od najmoćnijih svjedoka misije Crkve na svijetu. Govori sam za sebe i za ljepotu vjere koja ga je nadahnula.
IC: Čuo sam vašu knjigu o Tolkienovoj Hobit treba biti objavljen ove godine. Je li to istina?
JP: Da. Završio sam s pisanjem prije nekoliko dana. Naziv je bio pod nazivom “Bilbovo hodočašće: kršćanstvo hobita” i nadamo se da ćemo ga objaviti na vrijeme za svjetsku premijeru prvog dijela adaptacije filma Petera Jacksona. Vrlo je uzbudljivo!
IC: Napisali ste toliko knjiga, bilo bi nemoguće razgovarati o svima njima. Koji je vaš osobni favorit?
JP: Uvijek smatram da je to vrlo teško odgovoriti. Književni obraćenici Bila je knjiga koju je netko trebao napisati, pa sam zadovoljan što sam uspio ispuniti tu potrebu. Znam da je to bilo vrlo utjecajno na pretvorbu dosta ljudi, što je i zahvalno i ponižavajuće. Također volim svoje biografije Roya Campbella, Oscara Wildea i Hilaire Belloc.
IC: Mislite li da je katolički kulturni preporod sličan onome koji se dogodio u Britaniji u XIX-Xx stoljeću moguće danas?
JP: Da, moguće je i sigurno je loše potrebno. Sadašnji porast hedonizma i sekularnog fundamentalizma nestabilan je i neodrživ te će se srušiti u roku od nekoliko generacija. Kad se liberalni uspon počne raspadati i propadati, svijet će još jednom tražiti trajne stvari koje su tijekom stoljeća informirale civilizaciju. Katolička crkva je utjelovljenje tih trajnih stvari. Dok se kultura smrti ubija u orgiji samo-zlostavljanja, Crkva i kultura života koju predstavlja, iz pepela će iz pepela uzdignuti Phoenix-slični, ili više do točke Krista.
IC: Znam da vjerojatno ovo pitanje vjerojatno postavljate, ali moram ga pitati: Je li Shakespeare stvarno Skriveni katolik?
JP: Apsolutno! Barem je bio stvarno Katolik, iako ne vjerujem da je njegov katolicizam bio posebno “skriven”. U mojoj knjizi, Potraga za ShakespeareomTvrdim iz dokaza da Shakespeare nije bio toliko tajna ili “skrivena” katolička, ali smatrala se “sigurnim”, što znači da je njegov katoličanstvo poznat, ali se nije smatrao prijetnjom monarhu ili državi.
Prvobitno sam bio vrlo skeptičan prema tvrdnjama da je Shakespeare bio katolik, tvrdeći da nema dovoljno dokaza da dođe do takvog zaključka. Shvatio sam, međutim, da sam pogriješio i da, u stvari, postoji obilje dokaza, i biografskih i tekstualnih, kako bih dokazao izvan svake razumne sumnje u katolicizam Barda.
IC: Iako obično pohađate masu u uobičajenom obliku, vi ste obožavatelj izvanrednog oblika. Mislite li da je papa Benedikt XVI također imao na umu ispriku ljepote kad je dopustio staru liturgiju za cijelu crkvu?
JP: Da, on vidi snagu njegove ljepote, ali također cijeni dobrotu i istinu u srcu tradicionalne liturgije. Prekrasno je, ali također je prepun svetosti i teološki je istinit doktrinarnoj pravoslavljenju. Svaki bi se katolik trebao upoznati s dobrotom, istinom i ljepotom tradicionalne liturgije.
IC: Vi ste pobornik Chestertonovog distributizma. Je li teško obraniti te ideje u Sjedinjenim Državama, koje bi se moglo opisati kao današnja kapitalistička zemlja par excellence?
JP: Mnogi su Amerikanci skeptični prema velikom poslu kao i prema velikoj vladi. Mnogi od njih sumnjaju u ekonomski i politički globalizam i njegove negativne i destruktivne posljedice, posebno prirodu njegovog utjecaja na američku ekonomiju. Poziv za revitalizaciju i ponovno osnaživanje male i lokalne uprave kao alternativu velikoj vladi i politikama velikog brata Obaminog režima, a potreba za revitaliziranim sektorom malog poduzeća u suprotnosti s destruktivnom snagom globalizma čine supsidijarnost i distribuciju privlačnijim nego ikad. Ovo je sjajna prilika za evangelizaciju kulture mudrošću društvenog učenja Crkve.
IC: Na čemu trenutno radite?
JP: Napušteno mi je da napišem cjelovečernju knjigu koja crta vlastitu pretvorbu u katolicizam iz pozadine antikatoličanstva i bijele nadmoćističke rasističke politike. Naslov naslov knjige je “Utrka s vragom: putovanje od rasne mržnje do racionalne ljubavi”.
