Većini kršćana je sasvim očito da je u današnje vrijeme kršćanstvo napadnuto od dijela našeg društva, koji mrzi ono u što vjerujemo i ponaša se kao da nemamo pravo na vlastita uvjerenja. Nadalje, kamen temeljac naše vjere koji dijelimo kao kršćani žarište je podmuklog napada. A ta središnja točka je poricanje povijesne stvarnosti Kristova uskrsnuća od mrtvih. Uništiti to središnje uvjerenje i što ostaje?
Ono što nikada ne smijemo izgubiti iz vida jest da je Kristovo uskrsnuće od mrtvih bio vrhunac i odlučujući događaj, u trilogiji događaja, koji je promijenio tijek ljudske povijesti. Ova tri događaja koji su suštinski međusobno povezani, kao da tvore jedno kontinuirano božansko djelovanje, su utjelovljenje našeg Gospodina, kada je Riječ tijelom postala, njegova muka i smrt, i konačno njegovo slavno uskrsnuće. Unutarnja veza između ova tri događaja očituje se u spoznaji da je nemoguće da se jedan od tih događaja dogodi, a da se nisu dogodila i druga dva. Razmislite na trenutak o tome. Svi su oni bili dio Božjeg plana za naše spasenje.
Međutim, u ovom članku moj će fokus biti na kulminirajućem i odlučujućem događaju, a to je povijesna stvarnost uskrsnuća Krista od mrtvih. Naposljetku, ne može se precijeniti važnost Kristova uskrsnuća od mrtvih za naša vlastita vjerska uvjerenja, uključujući naše vlastito uskrsnuće od mrtvih. Što dovodi do krajnjeg pitanja, moramo li prihvatiti ovaj kritički članak naše kršćanske vjere samo na temelju vjere? A odgovor je odlučno ne. To je po vjeri i razlog da možemo najbolje utvrditi istinu o povijesnom uskrsnuću Krista od mrtvih.
U svojoj enciklici pod naslovom “Vjera i razum” papa sveti Ivan Pavao II. navodi “Vjera i razum su kao dva krila na kojima se ljudski duh uzdiže do razmatranja istine; a Bog je u ljudsko srce stavio želju za spoznajom istine, jednom riječju za spoznajom samoga sebe, kako bi, upoznavajući i ljubeći Boga, ljudi i žene također mogli doći do punine istine o samima sebi”.
Logika sugerira da nam Bog ne samo da bi nam dao sredstva da prihvatimo istinu o uskrsnuću vjerom, već i intelektualnu sposobnost da obrazložimo njegovu stvarnost. U ovom članku želim vam na razmatranje dati sedam argumenata u prilog povijesne stvarnosti Kristova uskrsnuća od mrtvih.
Prvi i najočitiji argument je postojanje pisanog svjedočanstva očevidaca o brojnim susretima mnogih njegovih učenika s uskrslim Kristom. Ti su susreti detaljno opisani u četiri evanđeoska izvješća o uskrsnuću, kao iu Pavlovom upućivanju na “susret koji je više od pet stotina braće odjednom imalo s uskrslim Kristom” (1 Kor 15,6). Ovi su učenici njegovi očevici, koji su s njim jeli i pili nakon njegova uskrsnuća. Čiji su se životi zauvijek promijenili i koji su svjedočili povijesnu istinu Kristova uskrsnuća čak i prolijevanjem vlastite krvi.
Drugi argument u prilog povijesnog Kristova uskrsnuća su mnoge reference na njegovo uskrsnuće u proročanstvima sadržanim u knjigama Starog zavjeta. U Starom zavjetu pojam Mesija, hebrejska riječ koja znači “pomazanik”, sinonim je za pojam Krist, što je engleski prijevod grčke riječi Christos. Možda ćete se iznenaditi kada saznate da postoje 353 proročanstva koja se odnose na Mesiju, sadržana u knjigama Starog zavjeta, a koja se ispunjavaju u Isusovom životu, smrti, uskrsnuću i uzašašću.
Ova proročanstva uključuju, ali nisu ograničena na sljedeće:
- da će biti rođen iz plemena Judina (Post 49,10);
- da će biti rođen iz loze kralja Davida (2 Sam 7,16);
- da će ga roditi djevica (Iz 7,14);
- da će se roditi u Betlehemu (Mih 5,2);
- da će se roditi tijekom četvrtog kraljevstva koje će vladati Izraelom, što je bilo Rimsko Carstvo (Dn 2,44-45);
- da će biti pozvan iz Egipta (Hoš 11,1);
- da će vjesnik najaviti njegov dolazak, u osobi Ivana Krstitelja (Mal. 3:1);
- da će biti čudotvorac (Iz 35,5-6);
- da će trijumfalno ući u Jeruzalem jašući na magarcu (Zah 9,9);
- da će uspostaviti novi i vječni savez (Jr 31,31);
- da će ga prijatelj izdati za trideset srebrnjaka (Zah 11,12-13);
- da će umrijeti okrutnom i mučnom smrću za grijehe drugih (Iz 53,5-12);
- da će treći dan ustati od mrtvih (Hoš 5,15b-16,2); i
- da će uzaći na nebo (Dn 7,13-14)!
Sve ovo i još više su prorekli proroci Starog zavjeta, stotine do više od tisuću godina prije Kristova utjelovljenja.
U stvari, postoji dvanaest starozavjetnih proročanstava koja se posebno odnose na Kristovo uskrsnuće. Ono gore spomenuto iz Knjige proroka Hošee samo je jedno od tih proročanstava. Nekoliko drugih proročanstava koja se odnose na njegovo uskrsnuće su: “Jer nećeš ostaviti moju dušu u podzemnom svijetu niti ćeš dopustiti da tvoj Svetac vidi trulež.” (Ps 16,10); “On je taj koji će sagraditi dom za moje ime, a ja ću utvrditi njegovo kraljevsko prijestolje zauvijek. Ja ću mu biti otac, a on će meni biti sin” (2 Sam 7,13-14).
Koje su šanse da su se sva ova proročanstva ispunila osim onih koja su se odnosila na njegovo uskrsnuće od mrtvih? S kojom su svrhom ova proročanstva uopće napravljena, ako ne da nam prenesu, Božji plan s predumišljajem za naše spasenje. Predumišljaj ide do namjere da se nešto učini. U ovom slučaju, namjera je bila spasiti nas od naših grijeha slanjem jedinog koji to može postići svojom posvećujućom smrću i uskrsnućem. I da je naše spasenje jasno utemeljeno na Kristovom uskrsnuću od mrtvih. Ovo je vrlo jasno navedeno u Hošeinom proročanstvu koje je gore spomenuto. “On će nas oživjeti nakon dva dana; treći dan će nas uskrisiti da živimo u njegovoj prisutnosti.”
Sada ću se osvrnuti na treći argument, a to je promjena u ponašanju apostola od prije do poslije uskrsnuća. Prije uskrsnuća, svi osim Ivana, kukavički su se ponašali prilikom Isusova uhićenja, bježeći iz Getsemanskog vrta, a u Petrovom slučaju, žestoko su čak tri puta zanijekali da poznaju Isusa. Usporedite to s njihovim ponašanjem nakon uskrsnuća i njihovim pomazanjem Duhom na Pedesetnicu. Proputovali su poznati svijet šireći Radosnu vijest evanđelja svima koje su susretali svjedočeći da su bili očevici Kristova uskrsnuća. Svi osim Ivana umrli bi mučeničkom smrću. Od kojih će trojica, Petar, Andrija i Bartolomej, umrijeti vrlo okrutnom i mučnom smrću. I nitko od njih, čak ni pred smrću, nije odustao od svog svjedočanstva o uskrsnuću.
Ali najdramatičnije obraćenje nečijeg ponašanja mora biti rezervirano za apostola Pavla. Uostalom, prije susreta s uskrslim Kristom na putu za Damask bio je revni progonitelj prve Crkve, a nakon tog susreta njezin najneustrašiviji, najradišniji i najrevniji evanđelist. Zajednički nazivnik u svim tim promjenama ponašanja bio je njihov susret s uskrslim Kristom.
Četvrti argument je praktičnije prirode. Govori o rimskim stražarima postavljenim na grobnici. Relevantni odlomak svetog pisma koji se odnosi na ovaj argument dolazi iz Matejeva evanđelja (Matej 27:62-66). Odlomak se odnosi na to da su glavari svećenički i farizeji imali audijenciju kod Pilata gdje su tražili da se rimska straža postavi na Kristov grob. Taj je zahtjev upućen kako bi se spriječilo Isusove učenike da ukradu njegovo tijelo i zatim tvrde da je uskrsnuo iz mrtvih. Pilat je uslišio njihov zahtjev i straža rimskih stražara postavljena je na grobnicu prema zahtjevu.
Sada se treba zapitati zašto su svećenički glavari i farizeji uopće postavili ovaj zahtjev Pilatu? Uostalom, glavari svećenički i farizeji su imali svoje vojnike i stražare? Podsjetimo se u izvještaju o Isusovom uhićenju, u Getsemanskom vrtu, stražari Hrama su bili ti koji su izvršili uhićenje. Zašto ne upotrijebiti čuvare Hrama, koje su kontrolirali glavni svećenici, da čuvaju grobnicu? Zašto su se oslanjali na vojnike stranog okupatora da ga čuvaju?
Odgovor je vjerojatno dvojak. Prvo, bila je velika subota koja je sa sobom nosila zabranu obavljanja bilo kakvog posla i prirodno su čuvari Hrama bili Židovi. Ali drugo, i možda od većeg značaja, rimski legionar bio je daleko profesionalniji vojnik od stražara Hrama. Oni su rutinski postavljani kao stražari da čuvaju palače, utvrde, logore kao i zatvorenike. Svi rimski legionari poznavali su kaznu za zaspanje dok su na straži. Kazna je bila smrt, a ta je kazna brzo izvršena. Dodajte tome, veliki svećenički i farizeji bi, po svoj prilici, rekli ovim rimskim stražarima, baš kao što su rekli Pilatu, da trebaju biti u stanju pripravnosti trećeg dana jer je Isus rekao da će uskrsnuti trećeg dana. .
Istina je da rimski stražari nikada ne bi zaspali dok su čuvali grobnicu znajući za kaznu. Ipak, to je ono što su im veliki svećenički rekli da kažu kada su se neki od stražara pojavili pred njima nakon uskrsnuća. Podmićivanje rimskih vojnika i obećanje njihove podrške Pilatu kako bi izbjegao kaznu.
Peti iznosi pretpostavku, argumenta radi, da ako su Isusovi učenici doista ukrali tijelo dok su rimski stražari spavali, mjesto njegovog ukopa bilo bi iznimno teško ostati tajnom. Zasigurno, njegova majka i učenici bi, po svoj prilici pod ovom pretpostavkom, štovali to mjesto i glas bi se proširio o njegovoj lokaciji. Ali suprotnost ovoj pretpostavci je da takvo grobno mjesto ne postoji niti se u povijesti znalo da postoji niti su kružile glasine o takvom grobnom mjestu.
Što nas vodi do šestog argumenta u prilog povijesne stvarnosti Kristova uskrsnuća od mrtvih, naime do protoka vremena. Ako bismo saželi često korištenu, suptilnu, ali učinkovitu, liniju napada na kršćanstvo, to je da je Isus bio dobra osoba koja je bila uhvaćena u političku borbu između Rimljana i Židova i pogubljena zbog ove nesretne okolnosti. Jednostavno rečeno, očovječiti ga, ukloniti slavu njegova Božanstva! Njegova smrt učinjena nesretnom, a njegovo uskrsnuće uskraćeno!
Prošlo je gotovo dvije tisuće godina od uskrsnuća Krista iz mrtvih i nominalno danas u svijetu ima dvije milijarde kršćana. Da, razina njihove vjere uvelike varira, ali oni se i dalje identificiraju kao kršćani! I ta pripadnost vjeri ima sve veze s njihovim vjerovanjem u Kristovo uskrsnuće od mrtvih. Bez obzira koliko se neprijatelj trudio potkopati ovo središnje uvjerenje naše vjere, ono još uvijek ima moć da nas poveže kao jedno.
Možete li se sjetiti bilo koje organizacije ili vjere, osim one židovske, koja može tvrditi da ima dvije tisuće godina porijekla? A i kršćanstvo i židovstvo utemeljio je Bog.
U 5. poglavlju Djela apostolskih, poznati židovski rabin Gamaliel obratio se Velikom vijeću s upozorenjem “da ako je ovo nastojanje (kršćanstvo) ljudskog podrijetla, uništit će samo sebe. Ali ako dolazi od Boga, nećete ih moći uništiti; možda ćete se čak naći u borbi protiv Boga. (Djela 5:38-39)”. Pavao je sigurno naučio mudrost te upute! A dvije tisuće godina i dvije milijarde ljudi također svjedoče o proročkoj prirodi Gamalielova upozorenja.
Možete pitati, svi ovi argumenti su uvjerljivi, ali postoji li bilo kakav fizički dokaz koji podupire povijesnu stvarnost uskrsnuća Krista od mrtvih, što je predmet mog sedmog argumenta.
U Ivanovom evanđelju, kad su Petar i Ivan otrčali do groba, dok je Petar prvi put ušao u grob, on je “ugledao grobne krpe i tkaninu koja mu je pokrivala glavu, ali ne zajedno s grobnim krpama, nego smotanu na posebnom mjestu” ( Iv 20,6-7). Ove dvije odvojene tkanine imaju imena i postoje i danas. Nazivaju se Torinskim svetim platnom, odnosno Sudarijem iz Ovieda. I ne samo to, oba su datirana u Kristovo vrijeme i potječu s Bliskog istoka.
Sudarium je tkanina koju su stavljali preko fa ce našeg Gospodina u vrijeme njegove smrti dok je bio na križu. Za Židove u to vrijeme, gledanje mrtve osobe koja je bila osuđena na smrt činilo je osobu ceremonijalno nečistom i nepodobnom za sudjelovanje u bogoslužju u Hramu. Svećenik je morao obaviti ritual kako bi osobu ceremonijalno očistio kako bi se nastavilo štovanje u hramu. Prisjetite se prispodobe o “Dobrom Samaritancu”. U toj prispodobi, svećenik i levit hodaju na drugu stranu ceste kako bi izbjegli bliski kontakt s nekim za koga su mislili da je ubijen upravo iz tog razloga. Kao rezultat toga, obično bi pokrili glavu preminule osobe odmah nakon smrti. Josip iz Arimateje i Nikodem uklonili su Sudarium kada su stigli u grobnicu s Isusovim tijelom i stavili ga na stranu baš onako kako ga je Petar pronašao.
Sveto platno, koje je Isusovo grobno platno, na sebi ima sliku raspetoga čovjeka koji na rukama i nogama nosi tragove čavala. Ali također otkriva tragove bičevanja koji su jasno vidljivi ljudskom oku. Zapravo, nema podataka o bilo kome u zabilježenoj povijesti tko je razapet nakon što je prvo bio bičevan osim Isusa Krista. Podsjetimo, Pilatova je namjera bila strogo kazniti Isusa, u nadi da će izbjeći njegovo raspeće.
Sada ću opisati tri činjenice koje su zajedničke za ove dvije tkanine. Prvo, obje tkanine sadrže rijetku krvnu grupu, AB+, koju ima samo 5% svjetske populacije. Ako su, kao što neki tvrde, ove tkanine krivotvorine, vjerojatnost da bi obje ove drevne tkanine imale tako rijetku krvnu grupu, prije nego što su krvne grupe otkrivene, je četvrtina jednog postotka (5% puta 5%)!
Nadalje, znanstvenici su stavili mrlje krvi iz Sudarija na lice svetog platna i došli do zapanjujućeg otkrića. Postoji dvadeset točaka korelacije pronađenih iz mrlja krvi koje se pojavljuju na dvije tkanine. Na bilo kojem sudu u svijetu da bi se sudu podnijeli potkrepljujući fizički dokaz mora postojati 8 do 10 točaka korelacije između dokaza, Platno i Sudarij imaju 20!
Drugo, oba platna sadrže dvije vrste krvi, čistu krv i krv pomiješanu s vodenom tvari. Štoviše, krv pomiješana s vodenastom tvari bila je na identičnim mjestima oko njegova nosa i usta na obje krpe. Tu krv pomiješanu s vodom vidjeli su očevici kada je vojnik kopljem probo Isusov bok i krv i voda su potekle (Iv 19,34). To je rezultat onoga što medicinska struka naziva perikardijalni izljev. Stanje u kojem osoba koja je izgubila značajnu količinu krvi pati od hipovolemičnog šoka koji uzrokuje nakupljanje tekućine u vrećici oko srca i pluća.
Ali kako je ta krv pomiješana s vodenastom tvari izašla iz njegovog nosa i usta, i kako je pronađena na obje tkanine? Jedno prihvatljivo objašnjenje za prvi dio ovog pitanja ima veze s načinom na koji su Josip iz Arimateje i Nikodem skinuli Kristovo tijelo s križa. Da su ga maknuli dok je križ ostao uspravan, jedan od njih dvojice bi prebacio Kristovo tijelo preko ramena dok je bio na ljestvama. A da su mu nos i usta bili ispod srca, što bi vjerojatno bio slučaj, kako bi se uravnotežila težina njegova tijela, sva preostala krv pomiješana s vodenastom tvari bila bi izlučena iz nosa i usta u Sudarium.
Sada drugi dio tog pitanja. Kako je ta krv pomiješana s vodenastom tvari završila na obje tkanine? Dao sam vam prihvatljivo objašnjenje za njegovu pojavu na Sudariumu, ali što je s Platnom? Opet, ovdje se mora razumno pretpostaviti. Znamo da je Veliki petak bio židovski dan pripreme (Iv 19,42) i da je danje svjetlo koje je preostalo kada je Isus umro, po svoj prilici, bilo najviše tri sata. Židovi su morali biti u svojim domovima do zalaska sunca za subotu.
Josip iz Arimateje i Nikodem bi prvo otišli Pilatu da zatraže tijelo, a Pilat bi vjerojatno zahtijevao potvrdu Isusove smrti prije nego što je odobrio njihov zahtjev. Nakon dobivanja odobrenja, trebali su im potrebni alati za uklanjanje čavala koji su pričvrstili Isusovo tijelo za križ. Tada bi imali težak zadatak uklanjanja čavala, koji su probili njegove ruke i stopala, izbjegavajući daljnju traumu na njegovom tijelu. Zatim bi njegovo tijelo odnijeli u grobnicu koja je bila u blizini, skinuli Sudarij s njegove glave i žurno zamotali njegovo tijelo u pokrov. Tada bi morali otkotrljati kamen na mjesto da osiguraju grobnicu. Na kraju bi se vratili svojim domovima do zalaska sunca.
To je puno aktivnosti u vrlo kratkom vremenskom razdoblju. Stoga nema vremena za pranje tijela. Ovu tvrdnju potvrđuje odlomak iz Markova evanđelja, “kada su Marija Magdalena, Marija, majka Jakovljeva, i Saloma nakon završetka subote kupile mirise da ga odu pomazati” (Mk 16,1). To bi objasnilo zašto se ostaci krvi pomiješani s vodenom tvari nalaze na Torinskom platnu kao i na Sudariumu u Oviedu.
Treća i posljednja zajednička stvar između dvije tkanine je da obje imaju pelud na sebi koja je izumrla u prvom stoljeću, a ta pelud je imala zajedničko stanište samo u radijusu od trideset milja oko Jeruzalema! Ako je ova drevna odjeća krivotvorina, kako to objasniti!
A sada na moju posljednju točku u vezi s čudesnom slikom na platnu, znanstvenici su nedavno utvrdili da bi energija potrebna za utiskivanje slike Kristova raspetoga tijela na platnu bila jednaka svoj proizvodnji električne energije koja danas postoji u svijetu. Zamisli to!
Pa eto ga. Sedam snažnih argumenata u prilog povijesne stvarnosti uskrsnuća Krista od mrtvih! Oni uključuju pisano svjedočenje očevidaca; dvanaest starozavjetnih proročanstava o Mesijinom uskrsnuću od mrtvih, napisanih stotinama godina prije Kristova utjelovljenja; promjena u ponašanju apostola prije i poslije uskrsnuća; da rimski legionari ne bi zaspali dok su postavljali stražu na grobu znajući kaznu za to; da ne postoji nijedno poznato mjesto Isusova ukopa osim praznog groba; protok vremena; i na kraju fizički dokaz s dva platna pronađena u grobu nakon uskrsnuća koji se međusobno potvrđuju i da platno nosi sliku izbičevanog i razapetog tijela Kristova!
Započeo sam ovaj članak rekavši da je u današnje vrijeme kršćanstvo napadnuto. Ovaj napad, iako višestruko usmjeren, usmjerava značajnu energiju na potkopavanje povijesne stvarnosti uskrsnuća Krista od mrtvih. Napad je podmukao, jer prosječan čovjek ne prepoznaje razmjere napada na našu vjeru. Često humaniziraju Isusova čuda, ponekad sugeriraju da je Isus imao intimne seksualne odnose. Bilo mi je teško to utipkati, ali u posljednjih nekoliko desetljeća snimljeno je nekoliko filmova koji to sugeriraju, kao da je istina, bez ikakvih dokaza koji bi potkrijepili njihovu podlu insinuaciju. Sve je učinjeno kako bi se Isus humanizirao kako bi se zanijekalo njegovo Božanstvo. Bez Božanstva nema uskrsnuća, a time ni otkupljenja! Toliko je središnje Kristovo uskrsnuće kao dio naše vjere da njegovo potkopavanje slabi cjelokupnu strukturu Crkve.
Kaže se da je znanje moć. Neka vam poznavanje ovih sedam argumenata u prilog povijesnom Kristovom uskrsnuću pomogne osnažiti vas da evangelizirate one čija je vjera manjkava u odnosu na Kristovo uskrsnuće. Uostalom, kao što je rekao naš voljeni pokojni veliki papa, “Vjera i razum su kao dva krila na kojima se ljudski duh uzdiže do kontemplacije istine; a Bog je stavio u ljudsko srce želju za spoznajom istine”! Neka ove riječi odjeknu u našim srcima i mislima u potrazi za Božjom istinom! I neka primimo milost da branimo svoju vjeru kada smo za to pozvani!
Slika: Torino, Italija – 12. rujna 2017.: izlaganje platna od elena castaldi viora na Shutterstock.
