Plenarska skupština 20. Secam, održana u Kigali, Ruanda, zaključena je u nedjelju u Marijanskom svetištu Gospe od Kibeho. Novooružani predsjednik SECAM-a, kardinala Fridolina Ambonga, nadbiskupa iz Kinshase, uvjeravao je hodočasnike da Afrika ima svaki razlog da bude optimističan u pogledu svoje budućnosti. Naglasio je da ta budućnost leži u rukama mladih, koji i dalje prihvaćaju vjeru.
Paul Samasumo u Kigaliju
Bujno, planinsko selo Kibeho poznato je kao mjesto na kojem se Blažena Djevica Marija pojavila u 1980 -ima adolescentima Alphonsine Musureke, Nathalie Mukamazimpaka i Marie Claire Mukangango. Ove je nedjelje Kibeho bio živ s Marian Pompom i svečanosti, obilježen živahnim zborom, dječjim liturgijskim plesom. Bila je to konfivilna atmosfera utisnuta prisutnošću mnogih mladih hodočasnika. Ukupno se okupilo oko 25.000 ljudi.
Mladi posvećeni djevici Mariji
Prema fra. Fidele Mutabazi, generalni direktor crkvene novine Kinyamateka i direktor komunikacije za biskupsku konferenciju Ruande, oko 20.000 hodočasnika koji su prisustvovali misi SECAM bili su mladi ljudi iz svih biskusa Ruande i dijelova Demokratske Republike Kongo. Okupili su se u Kibeho kako bi proslavili jubilej mladih 2025. godine. Jubilej iz Ruande organiziran je kako bi se podudarao s Globalnim jubilejem za mlade, koji se ovog vikenda održava u Rimu.
Pred kraj mise, mlade ljude Ruande i DRC -a posvetili su Blaženoj Djevici Mariji od kardinala Ambonga i biskupa Secam -a, koji su ispružili ruke i pružili im svečani blagoslov i puštanje u rad.
U svojoj homiliji, kardinal Ambongo je pozvao mlade da oponaša mladića iz DRC -a koji je umro zbog svoje vjere. Kardinal je predstavio novonamjerno blagoslovljenu Floribert Bwana Chui, koji je mučen 2007. u dobi od 26 godina zbog odupiranja korupciji i umiranja u mržnji prema svojoj vjeri. Mlade su ohrabrili kardinal Ambongo da oponaša Blaženu Floribetovu hrabrost.
Afrika ima svaki razlog da bude optimističan
Obraćajući se biskupima SECAM -a i šire zajednice, kardinal Ambongo pozvao ih je da nikada ne izgube nadu, čak ni usred mnogih poteškoća s kojima se suočava afrički kontinent.
“Neustrašivo, ujedinjena ruku pod ruku s Bogom i jedni s drugima, idemo naprijed; mi smo Kristovi učenici. Krist ide pred nas”, rekao je. Dodao je: “Braća i sestre, sa svim vjernicima našeg kontinenta, bez obzira na trenutne poteškoće, držimo se za ruke da izgradimo našu Afriku budućnosti, utemeljene na Kristu. ‘Jer naša današnja povijest nije zatvorena u sebi, ali ona je otvorena za Kraljevstvo Božje. Stoga očaj i pesimizam ne mogu biti opravdani u pogledu budućnosti Afrike. ” Kriste, naša nada, je živ; Živjet ćemo. Ustanimo svi zajedno kako bismo izgradili Afriku nade. “
Ministar lokalne uprave Ruande, Dominic Habimana, također je bio prisutan na proslavi Kibeho euharistiju. Obraćao se hodočasnicima i zahvalio biskupima što su odabrali Ruandu kao domaćina na njihovoj plenarnoj skupštini.
Biskupi SECAM -a objavili su konačni komunikaciju na kraju plenarnog mjesta. U svojoj poruci predlažu kontinentalnu pastoralnu viziju sljedećih 25 godina – jedna je ukorijenjena u Kristu kao izvor nade.
Ispod je potpuna konačna poruka SECAM -a.
Poruka 20. plenarne skupštine simpozija episkopske konferencije Afrike i Madagaskara (SECAM)
Okupljena u Kigaliju u Ruandi od 30. srpnja do 4. kolovoza 2025., 20. plenarna skupština simpozija episkopskih konferencija Afrike i Madagaskara (SECAM) usredotočila se na temu: „Krist, izvor nade, pomirenje i mir: vizija Boga Crkve u Africi.
Slijedeći adrese govornika iz Afrike i šire i plodne rasprave, mi, kardinali, nadbiskupi i biskupi, pripadnici SECAM -a, rješavamo ovu poruku Crkvi, Božjoj obitelji u Africi i njegovim otocima, kao i svim ljudima dobre volje.
In our Final Message of the 19th Plenary Assembly, held in Accra, Ghana, from 25 July to 1 August 2022, we recalled “the great insecurity reigning in several regions of our continent, due to socio-political instability, violence, economic poverty, weak health structures, insurgency, terrorism, the exploitation of religion for political purposes, and the lack of respect for the environment and good governance.” Ovi izazovi traju i ostaju u potpunosti prevladati, ali oni ne bi trebali biti razlog da padnu u očaj. Jer s Kristom i kroz njega bitna vrlina može napuniti naša srca i omogućiti nam da s povjerenjem i nadom gledamo prema budućnosti. Krist je izvor nade za Afriku i njegove narode.
1. Nada u srcu našeg života
Prije nego što se vratio u očevu kuću, papa Franjo postavio je cijelu crkvu na put sinodalnosti. Upravo se u ovom okviru održava naš sastanak, svjedočeći našem kolektivnom razmišljanju o tome kako hodamo zajedno u narednih 25 godina. Kao što znamo, Sinod znači “hodati zajedno”. Ali možemo zajedno hodati samo ako dijelimo zajednički cilj. Naš je cilj učiniti Krista sve više prisutnima u našim zajednicama i u našem životu. Krist je krajnja svrha našeg sinodalnog putovanja; On je temelj naše nade i razlog zbog kojeg nosimo svoj križ njegovim stopama. On je naša nada i način (Ivan 14,6) koji nas vodi do punoće istine i obilnog života (Ivan 10,10).
Kršćanska nade ukorijenjena je u primatu kraljevstva Božjeg. To je obećanje Božje vladavine među ljudima dobre volje. To podrazumijeva život vjere i poslušnost Bogu; Bog koji predviđa potrebe svih koji u njega vjeruju: “Potražite prvo Kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a sve će vam te stvari dati i vama” (Mt 6,33).
Pozivamo sve kršćane u Africi i njegovim otocima da otvore svoja srca ovoj nadi da Krist, “uskrsnuće i život u obilju”, nudi, tako da se mogu osloboditi svih oblika smrti koji su im se suočili u svakodnevnom životu. Pravovremeno je prisjetiti se proročkih riječi svetog pape Ivana Pavla II na njegovoj inauguraciji na Trgu svetog Petra 22. listopada 1978.:
“Ne bojte se! Otvorite široka vrata za Krista i njegovu štedljivu moć. Otvorite granice država, političkih i ekonomskih sustava, kao i ogromna područja kulture, razvoja i civilizacije. Ne bojte se!”
Izazov biti “Arhitekti Afrike želimo” U konačnici uključuje otvaranje horizonata nade, tako da možemo prerasti u svoje puno čovječanstvo kao djeca Božja, pozvana na novost evanđelja koje nas oslobodi svih zla (usp. Instrumentum laburisListopad 2023.).
Kršćanska se nada ne treba zbuniti sa pukom mentalnom projekcijom odvojenom od stvarnosti. To je aktivna predanost, prisutnost u ime Gospodina Isusa, zajedno s onima koji pate, koji trpe nepravdu i koji su odbačeni od strane moćnog ovog svijeta. Slijedeći Krista, crkva u Africi i Madagaskar mora prihvatiti preferencijalnu opciju za siromašne, kao što je učio njezin gospodar. “Proglasiti riječ; budite uporni je li prikladno ili neugodno” (2 Tim 4: 2), slijedeći primjer svetog Pavla, poziva na hrabre riječi koje izazivaju i narušavaju status quo. Sveti Ivan Pavao II čak je izjavio da bi “znak kontradikcije” mogao biti “karakteristična definicija Krista i njegove crkve.”
“Šaljem vas kao ovce među vukovima” (Mt 10,16), Isus je upozorio svoje učenike, ali odmah je dodao ovo uvjerljivo obećanje: “I evo, uvijek sam s tobom, do kraja doba” (Mt 28,20).
Stoga, unatoč poteškoćama u misiji, Isusova prisutnost ostaje izvor nade “Crkva koja izlazi”, Kao što kaže papa Franjo; Crkva koju čine kršćani koji aktivno grade novi svijet, novo nebo i novu zemlju koja nam je obećana. To su kršćani koji transformiraju čovječanstvo u Božju obitelj i rade na tome da naseljaju kraljevstvo Božje.
15. lipnja, mladog kongojskog laika, Floribert Bwana Chui, bio je beatificiran u Rimu. Atentat je 2007. godine u Gomi zbog odbijanja dopuštanja razmaženih prehrambenih proizvoda da uđu u zemlju u zamjenu za mito. Papa Franjo odao je počast ovom mladiću, prepoznat kao “mučenik iskrenosti i moralnog integriteta”. Potičemo našu afričku mladež da svjedoči vrijednosti evanđelja.
A Kampala dokument pozvao na stvaranje nove Afrike: “Afrika krštenih koja je svjesna da je njihovo zvanje, intrinzično povezano s njihovim identitetom, prilijepiti se za osobu Isusa Krista, ostati u njemu, da bi je Duh Sveti preobrazio u ljubavi prema Ocu i da radi tako da se Božja vlada (br. 131).
2. Kriste, izvor pomirenja i mira
Međuetničke i međudržavne napetosti u različitim afričkim regijama rezultiraju samo u osiromašenju ljudi, što zauzvrat pokreće daljnju lišavanje koje paralizira cijeli kontinent. Nitko uistinu ne pobjeđuje u sukobu, bez obzira na njegovu prirodu. Pomirenje, oprost i mir bitni su elementi za razvoj svih dimenzija ljudskog života. Kao što sveti Pavao inzistira: “Molim vas u ime Kristova, pomirimo se s Bogom. Za nas, natjerao ga je da bude grijeh koji nije znao grijeh, tako da bismo u njemu mogli postati pravednost Božja” (2 Kor 5: 20-21).
Pomirenje između ljudi, pa još više između kršćana, mora pronaći svoj temelj u Božjem pomirenju sa svim čovječanstvom kroz Gospodina Isusa.
Mi, vaši pastori, vjerujemo da je naša misija, u ime Gospodina Isusa Krista, da sve krštene osobe pozovemo u sukobu na pomirenje i oproštenje, tako da sklad i mirno suživot uspostavljen Kristovim Salvevifnim činom može postati životni stil za sve.
Pomirenje i mir doista su “put nade” u tome što otkrivaju pravu prirodu ljudske osobe kao intrinzično orijentirane prema drugima. The proclamation of this message of hope is all the more urgent in light of the continued reality, tragically, where “so many men and women, children and the elderly, are denied their dignity, their physical integrity, their freedom, including religious freedom, deprived of community solidarity and of hope for the future. Countless innocent victims bear the burden of humiliation and exclusion, of bereavement and injustice, and even the trauma of systematic persecution usmjeren protiv svog naroda i voljenih osoba. “[1]
Mir među sinovima i kćerima Crkve u Africi i otocima, kršten u Kristu, mora biti beskompromisna i bezuvjetna. Mora se ukorijeniti u besprijekornom Božjem daru dao Krista Duhom Svetim. “Mir odlazim s tobom; moj mir dajem vam. Ne dajem vam kao što svijet daje”, rekao je Isus (Ivan 14,27). Upravo je u ovom duhu papa Leo XIV, na dan svog izbora, svečano izjavio: “To je mir uskrslog Krista, razoružavajući, ponizan i ustrajan. Dolazi od Boga, koji nas svi bezuvjetno voli.”
Crkva, kao svjedok patnje naroda u područjima koja muče oružani sukob, mora se snažnije obvezati na podizanje svjesnosti i konkretnije djelovanje za mir. Obrazovanje mlađih generacija u načinima mira mora biti među njenim prioritetima, tako da svaki muškarac i žena Afrike i Madagaskara mogu postati kanal Božjeg mira u Kristu Isusu.
Iskoristimo ovu priliku da se apelira na sve naše političke vođe da u srcu imaju dobrobit naroda kojima upravljaju, kako bi zaštitili najslabije i promovirali dijalog i bolji način zajedničkog života.
Sveti papa Pavao VI, u svojoj enciklici Populorum progresio (1967), pokrenula je poruku koja danas ostaje vrlo relevantna za naš kontinent: “Razvoj je novo ime za mir.” Drugim riječima, mir je sine qua ne za pojavu zdravog okruženja – onaj koji samo može osigurati temeljne elemente socijalnog i ekonomskog napretka. Međutim, ovaj mir, koji otvara put razvoju, može biti samo Istina ako je ukorijenjena u svom izvoru, koji je Krist. Riječima svetog Pavla i s čvrstim uvjerenjem u našoj proročkoj misiji, nikada ne prestajemo poželjeti svoj kontinent: “Mir biti braći i ljubav s vjerom, od Boga Oca i Gospodina Isusa Krista” (Ef. 6:23).
3. Hodajući zajedno kao crkvena obitelj Boga
Poruka koju SECAM nastoji smjestiti u srca sinova i kćeri Afrike i Madagaskara na ovom 20. plenarnoj skupštini nosi dvostruku dimenziju: prvo, da se ponovno preispita i žive naš pravi identitet kao Božju crkvenu obitelj; Bog kao naš Otac, Crkva kao naša majka, a drugi kao naša braća i sestre; Drugo, u potpunosti prihvatiti veliku misiju pomirenja.
Budući da smo ljudi i često ranjamo, neprestano moramo liječiti i obnoviti svoje odnose. Pomirenje, čiji je izvor Krist, omogućava nam da popravimo slomljene veze. Kroz ovo ozdravljenje pozvani smo živjeti u pravdi i miru. Ovo je misija koju nam je povjerila Druga posebna skupština za Afriku sinoda biskupa:
„Lice evangelizacije danas dobiva ime pomirenja, neophodno stanje za uspostavljanje odnosa pravde među ljudima u Africi i za izgradnju pravednog i trajnog mira koji poštuje svaku osobu i sve narode. To je mir otvoren za doprinose svih ljudi dobre volje, izvan religioznog, etičkog, jezičnog i društvenog affilacije. (Afričkine. 174)
Hodati i živjeti kao Božja crkva Božja znači biti u pravom odnosu s Bogom i jedni s drugima. To znači prepoznati Boga kao našeg Oca, Crkve kao našu majku, a mi kao braću i sestre. Ova slika nas poziva na život zajedništva, ljubavi i međusobne odgovornosti.
Danas nas Krist šalje na misiju: da obnovimo naše razumijevanje i praksu da budemo obitelj Božja i služimo našim zajednicama i našem kontinentu s evanđeljem pomirenja, pravde i mira.
U Kampala dokument iz 2019. godine, izrazili smo sličnu viziju: “Crkva je obitelj ljudi ujedinjenih životom, međusobnim prihvaćanjem, ljubavlju, predanošću, slavljenjem vjere, oproštenja, radosti i dijeljenja. To je zajednica za izgradnju pravde, mira, solidarnosti i bratstva, živjela u riječi i djelo.” Shvatio na ovaj način, Božja crkva Božja postaje prava kolijevka za rođenje i rast nade, pomirenja i mira.
Zaključak
U ovoj jubilarnoj godini sjećamo se da je temeljna misija svih krštenih bila glasnici i graditelji nade.
Dakle, božja crkva Božja u Africi i njegovim otocima predlaže viziju sljedećih 25 godina, viziju ukorijenjenu u Kristu, našu nadu i strukturiranu oko dvanaest stupova:
1. Evangelizacija (katoličko obrazovanje i teološka tradicija)
2. Samostalna crkva
3. Obiteljski model vodstva
4. Formiranje o misionarskim učenicima i sinodalnosti.
5. Briga o stvaranju
6. Mladi i obnavljanje crkve
7. Pravda, mir i integralni ljudski razvoj
8. Ekumenizam i međuvjerski dijalog
9. Misija u digitalnom okruženju
10. Zdravlje Božjeg naroda
11. Liturgijski život afričke crkve
12. Crkva i politička
Neka Djevica Marija, Gospe od Afrike, prati Crkvu na našem kontinentu, kako bi mogla svjedočiti Isusu, našem miru i nadi.
[1] Papa Franjo, Mir, putovanje nade: dijalog, pomirenje i ekološka obraćenje – 1. siječnja 2020., 53. Svjetski dan mira.
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u tijeku tako što ćete se pretplatiti na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
