S Božjom riječi u današnjem danu! Svaki dan donosimo duhovni poticaj za ohrabrenje i promišljanje.
Savršeni su puti Gospodnji. (Ps 18, 31)
Liturgija dana (6. veljače):
Prvo čitanje:
Sir 47,2-13
Pjevao je David svim srcem Gospodinu, i ljubio Tvorca svoga.
Kao što se pretilina odlučuje od pričesnice,
tako i David od sinova Izraelovih.
Igraše se s lavovima kao s jarićima
i s medvjedima kao s janjcima;
zar nije još kao dječak ubio diva
i skinuo sramotu s naroda,
kad je iz praćke bacio kamen
i slomio oholost Golijata?
Prizva Boga Svevišnjega,
koji mu je dao snagu desnici,
da obori junaka vješta bojevima
i podigne jakost narodu svome.
Zato mu je dana slava od deset tisuća,
i slavljahu ga dok blagoslivljaše Gospoda,
i ponudiše mu krunu slavnu,
jer on svuda porazi neprijatelje,
i uništi protivnike Filistejce
i slomi silu njihovu do današnjega dana.
U svakom svom djelu slavio je
Svetog Svevišnjeg, riječima hvale;
pjevao je svim srcem svojim,
i ljubio Tvorca svoga.
Pred žrtvenik je postavio glazbala
da zvucima njihovim zasladi pjesmu.
Blagdanima je sjajnost dodao
i savršeno uresio svetkovine,
proslavljao sveto ime Gospodnje,
i Svetište je odzvanjalo već od zore.
Zato mu Gospod grijehe oprosti
i podiže dovijeka silu njegovu,
i dade mu Savez kraljevski,
slavni prijestol u Izraelu.
Riječ Gospodnja.
Psalam:
18,31.47.50-51
Neka se uzvisi Bog, spasenje moje!
Savršeni su puti Gospodnji,
i riječ je Božja ognjem kušana.
On, samo on, štit je svima
koji se k njemu utječu.
Živio Gospodin! Blagoslovljena hridina moja!
Neka se uzvisi Bog, spasenje moje!
Zato ću te slaviti, Gospodine, među pucima
i psalam pjevati tvome Imenu.
Umnožio si pobjede kralju svojemu,
pomazaniku svome milost iskazao,
Davidu i potomstvu njegovu navijeke.
Evanđelje:
Mk 6,14-29
U ono vrijeme: Dočuo za Isusa i kralj Herod jer se razglasilo Isusovo ime te se govorilo: »Ivan Krstitelj uskrsnu od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu.« A drugi govorahu: »Ilija je!« Treći opet: »Prorok, kao jedan od proroka.« Herod pak na to govoraše: »Uskrsnu Ivan kojemu ja odrubih glavu.«
Herod doista bijaše dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa, kojom se bio oženio. Budući da je Ivan govorio Herodu: »Ne smiješ imati žene brata svojega!«, Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on čovjek pravedan i svet pa ga je štitio. I kad god bi ga slušao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je slušao.
I dođe zgodan dan kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, časnicima i prvacima galilejskim. Uđe kći Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj reče djevojci: »Zaišti od mene što god hoćeš i dat ću ti!« I zakle joj se: »Što god zaišteš od mene, dat ću ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva.« Ona iziđe pa će svojoj materi: »Što da zaištem?« A ona će: »Glavu Ivana Krstitelja!« I odmah žurno uđe kralju te zaište: »Hoću da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!«
Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika ne htjede je odbiti. Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici, donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi. Kad za to dočuše Ivanovi učenici, dođu, uzmu njegovo tijelo i polože ga u grob.
Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral
Riječ Božju tumači vlč. Antun Faltak, sudski vikar Bjelovarsko-križevačke biskupije:
Poštovani slušatelji Hrvatskog katoličkog radija,
Draga braćo i sestre!
Isus je poslao svoje učenike i tako je došao u svaku kuću, pronašao je dom tamo gdje ljudi vjeruju u njega – Isusa koji poziva na obraćenje, koji pobjeđuje zlo, koji daje život onima koji ga više nemaju i obnavlja život onima koji ga ne mogu živjeti potpuno.
Upravo ova rečenica: „dočuo to i kralj Herod“ – evocira događaj Isusova rođenja, kada je drugi Herod kojega su nazvali Velikim, dočuo za Isusovo rođenje – da se Riječ Božja nastanila, našla dom među nama ljudima. Herod je, da bi osigurao vlastiti dom, odlučio protjerati i eliminirati Isusa iz vlastita doma.
I njegov nasljednik Herod Antipa, sličan mu je po djelima. Na vrata njegova doma i savjesti kucale su riječi Ivana Krstitelja koji ga je pozivao na obraćenje. Na kraju ga je Herod u svojoj kući dao svezati i baciti u tamnicu; umjesto kruha, na pladnju je bila poslužena Ivanova glava kako bi Herod zadovoljilo izopačenu želju ustrajanja u grešnom stanju.
Međutim, pokazalo se da je prvi Herod imao sebične porive i loše procjene – kako bi očuvao sebe dao je ubiti sve dječake u Betlehemu – no njegova domišljanja bila je poražena Božjom providnošću i Josipovom poslušnošću.
Na isti način i Herod iz današnjeg evanđelja – naslutio je da je se u Isusu objavio Onaj koji će uskrsnuti – Onaj koji je vlastan dati i obnoviti život. Međutim radi strahova kojima robuje, radi umorstva koje je počinio, radi grešnost u kojoj ustraje – zarobljen je u prošlosti i nije kadar prepoznati Isusa. Boji se Ivana kojega je dao pogubiti – a upravo je Isus taj koji je vladar i izvor života. Herod se boji uskrsnuća Ivanova, no upravo ej Isus taj koji će – nakon što i on, kao Ivan, bude prodan i izdan, svezan i zatvoren u tamnicu, izrugan i razapet – uskrsnuti, a na kraju vremena u život pozvati sve nas koji umiremo, pa i Heroda.
Kao Herod, zbog sebičnih poriva, zbog strahova i predodžbi kojima robujemo, zbog grijeha i promašaja koje smo počinili, zbog grešnosti u kojoj smo zavedeni – često puta nismo spremni dopustiti da se Isus nastani u našem domu, da stanuje s nama i da s njim dijelimo svoj život.
Molimo za mudrost da se ne bojimo Isusove prisutnosti u našem životu, da mu budemo dobri domaćini, da postanemo braća i sestre, prijatelji i rođaci, da s njim dijelimo svoj život.
Doista, On je onaj koji nam daje život kada ga više nema u nama, On je onaj koji obnavlja život kada ga više ne živimo u potpunosti. On je uskrsnuo i nas će uskrsnuti iz naših sadašnjih smrtnosti, te će nas jednom pozvati na vječni život.
Od srca vam želim blagoslovljen ovaj dan.
