Sestre karmelićanke, zajedno s vjerujućim pukom, proslavile su 17. svibnja stogodišnjicu kanonizacije Sv. Male Terezije i srebrni jubilej obnove svoga samostana u Sarajevu. Svetu misu predslavio je apostolski nuncij u BiH mons. Francis Assisi Chullikatt, izvijestio je portal Katoličkog tjednika Nedjelja.
U euharistijskom zajedništvu s nuncijem bilo je 20 svećenika među kojima i: izaslanik vrhbosanskog nadbiskupa Tome Vukšića, kanonik i fojnički arhiđakon preč. Marko Zubak, provincijalni delegat za sestre karmelićanke Hrvatske karmelske provincije i duhovni asistent međunarodne Federacije samostana bosonogih karmelićanki u Hrvatskoj, BiH, Sloveniji i Albaniji o. Jakov Mamić, rektor Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa Redemptoris Mater u Vogošći vlč. Michele Capasso, definitor Provincije Bosne Srebrene fra Miro Relota te stupski župnik i dekana Sarajevskog dekanata preč. Miroslav Ćavar.
Na misi su sudjelovale i redovnice različitih družbi koje djeluju u Sarajevu, na čelu s dvije provincijalne glavarice: s. Vinkom Bilješko (milosrdnica) i s. Željkom Dramac (školskih sestara franjevki). Među vjerničkim mnoštvom koje je ispunilo samostansku crkvu bio je i veleposlanik Republike Hrvatske u BiH Ivan Sabolić sa suprugom.
Liturgijsko pjevanje predvodio je Zbor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa Stjepan Hadrović kojim je ravnao rektor bogoslovije preč. Ivan Rako.
U prigodnoj homiliji nuncij Chullikatt je podsjetio na povod vjerničkoga okupljanja a to je proslava 100 godina od kanonizacije Sv. Terezije od Djeteta Isusa koju je svetom proglasio papa Pio XI. „Bila je to mlada karmelićanka, koja je živjela u tišini samostana u Lisieuxu, daleko od buke svijeta, a ipak je postala jedan od najomiljenijih i najsvjetlijih duhovnih likova cijele Crkve. Ova stogodišnjica nije samo sjećanje, već živa objava: Terezija nam i danas govori, vodi nas i u nama budi čežnju za svetošću“, kazao je nadbiskup Francis Assisi te u kratkim crtama predočio život svetice koja je preminula 1897. u dobi od 24 godine i koju je Ivan Pavao II. 1997. proglasio crkvenom naučiteljicom i zaštitnicom misija. Na osobit način zaustavio se na njezinu Malom putu i izreci: „Moj poziv je ljubav. U srcu Crkve, moje majke, bit ću ljubav!“
„Sv. Terezija nas poziva da ponovno otkrijemo srce Evanđelja. Da se ne bojimo vlastite slabosti, nego da je s povjerenjem prikažemo Bogu. Svetost nije pridržana za nekolicinu izabranih: ona je sveopće poslanje, moguća za svakoga. Prava ljubav daje smisao i najponiznijim stvarima: strpljivom činu, dobroj riječi, tihoj molitvi. Taj Mali put je put slobode: oslobađa nas straha od neuspjeha, od tjeskobe da moramo biti savršeni. Bog nas ljubi ne kada smo jaki, nego upravo u našoj slabosti, ako mu se povjerimo. Terezija je, u tišini Lisieuxa, utrla put povjerenja i predanja, kojim smo i mi danas pozvani koračati otvorena srca“, rekao je nuncij te potaknuo nazočne na zahvaljivanje Bogu „na daru ove mlade karmelićanke koja je iz klauzure naučila cijelo čovječanstvo snazi ljubavi“.
Nakon popričesne molitve i otpjevanoga Te Deuma nazočnima se u ime vrhbosanskog nadbiskupa obratio preč. Zubak prenijevši čestitke mons. Vukšića koji je na vojnom hodočašću u Lourdesu te podsjetio na početke obnove sarajevskog Karmela 1997. i ukazao na hrabrost sestara koje su došle u tada ratom opustjelo predgrađe Sarajeva i, uz svesrdnu pomoć kardinala Vinka Puljića, podigle samostan. Zaželio je karmelskoj zajednici nova duhovna zvanja te poručio neka nikada ne zaborave „da bismo mi bez vas teško mogli ustrajati“.
Potom je čestitku u ime Hrvatske karmelske provincije i provincijala o. Vinka Mamića uputio o. Jakov zahvalivši Vrhbosanskoj nadbiskupiji kao i svima koji podupiru sarajevski Karmel. Podsjetio je kako je Mali put Sv. Terezije „postao velika staza svetosti za milijune vjernika: put jednostavan, snažan, put pouzdanja u Očevu ljubav“ te poručio kako je za katolike u Sarajevu „ova obljetnica više od povijesnog sjećanja, jer imate ovdje prisutnost Karmela koja svakodnevno evocira i nazočuje govor Malog puta ove Svetice i nudi vam srce koje kuca ritmom ljubavi“.
Na kraju je riječi zahvale uputila priorica samostana s. M. Jelena od Krista Kralja prisjetivši se 25. obljetnice kanonskog utemeljenja samostana. „Zahvaljujemo dragom Bogu za sve protekle godine naše prisutnosti u srcu ove mjesne Crkve. Ovom prigodom prisjećamo se i samih početaka izgradnje ovog samostana po želji nadbiskupa mons. Marka Jozinovića i poslijeratne obnove razrušenog samostana velikim zalaganjem i upornošću kardinala Vinka Puljića, koji je prije četvrt stoljeća na temeljima još uvijek razrušene samostanske crkve svečano pročitao dekret o utemeljenju ovog samostana Bezgrešne Kraljice Karmela“, kazala je s. Jelena.
Poslije svete mise nazočni su se zadržali u samostanskom dvorištu gdje je za sve, zahvaljujući župi Stup i Oružanim snagama BiH, pripravljen vojnički grah. Za ovu prigodu u sarajevski su Karmel hodočastili vjernici iz župe Plehan predvođeni župnikom i gvardijanom fra Antom Tomasom, kao i hodočasnici iz svih sarajevskih župa, te: Uskoplja, Žepča, Novog Šehera, Mostara, Viteza, Kiseljaka, Posušja, Čitluka i drugih mjesta.
Inače, sestre karmelićanke u Sarajevo je 1988. pozvao tadašnji nadbiskup Marko Jozinović, a dvije godine poslije postavljen je kamen temeljac za novi samostan. Pred sami posljednji rat, 1992. dio samostana bio je dovršen i sestre su trebale doći, no ratna događanja u tome su ih spriječili. Nakon rata zalaganjem i upornošću kardinala Vinka počela je obnova razorenog samostana koji već 17. rujna 2000. mogao primiti osam sestara iz hrvatskih karmela. Tako je na temeljima crkve 23. rujna 2000. slavljena sveta misa u čast kanonskog utemeljenja novog Karmela te je uskoro izniknuo novi samostan i crkva. Kanonska klauzura samostana uspostavljena je 16. srpnja 2006., a dvije godine poslije dovršena je i posvećena samostanska crkva. Godine 2018. život sarajevskog Karmela biva obnovljen zahvaljujući suradnji samostana Federacije bosonogih karmelićanki Bl. Alojzije Stepinac te ova zajednica danas broji osam članica. (kta/nedjelja.ba)
