Na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, 27. lipnja 2025., katedralna župa u Sarajevu proslavila je svoj patron. Središnje euharistijsko slavlje i čin posvete hrvatskog naroda i BiH Presvetom Srcu Isusovu predvodio je preč. Ivan Rako, rektor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa uz suslavlje dvadesetak svećenika među kojima su bili dvojica generalnih vikara – iz Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić te iz Vojnog ordinarijata u BiH mons. Željko Čuturić, tajnik Apostolske nuncijature u BiH mons. Javier Camañes-Forés te katedralni župnik mons. Ivo Tomašević. Na misi je sudjelovao veći broj vjernika, bogoslova te redovnica različitih zajednica i Družbi.
Na početku je župnik Tomašević uputio pozdrav svim vjernicima okupljenim u katedrali kao i onima koji su misu pratili u izravnom prijenosu putem valova Radio Marije BiH.
U prigodnoj propovijedi preč. Rako potaknuo je okupljene da na današnju svetkovinu promišljaju o najdubljoj istini kršćanske vjere – da „taj Bog ima srce“ i to „srce koje nije simbol slabosti, nego snage ljubavi; srce koje nije zatvoreno, nego probodeno, ali prije svega otvoreno za svakoga čovjeka“.
Posvijestivši da današnja svetkovina pred vjernike stavlja „srce Boga koji je postao čovjekom“, naglasio je da to srce nije „neka uspomena“ nego stvarnost; nije neki „pobožni simbol“ već „živa istina“. Podsjetivši da se ova svetkovina slavi nakon Uzašašća Gospodinova i Duhova, kazao je da, nakon što ih je obdario Duhom Svetim, Isus vjernike nije ostavio same nego s tragovima svoje prisutnosti. „A najsnažniji trag njegova otiska u svijetu jest čovjek stvoren na sliku Boga; čovjek koji je isto obdaren srcem“, istaknuo je rektor Rako koji se potom osvrnuo na pročitani odlomak iz Knjige proroka Ezekiela. „’Sam ću potražiti ovce svoje i sam ću ih pasti’, govori Gospodin. On traži, skuplja, povija ranjene, hrani nemoćne… a to može biti samo ‘jezik srca’. I ne bilo kakvog, nego Božjeg srca koje nikada ne odustaje“, istaknuo je preč. Rako.
Primjetivši da u Psalmu 23., koji „odzvanja“ današnjom liturgijom, Izrael pjeva „Gospodin je pastir moj“, kazao je da to nije samo pjesma povjerenja, nego ispovijed vjere da Bog nije dalek, nego blizu da nas vodi, da nije ravnodušan… „Današnji svijet zaboravio je ovaj psalam. Umjesto pastira imamo vođe koje ne poznaju ovca; umjesto duša imamo algoritme; umjesto odnosa, produktivnost. Čovjek traži, ali više ne zna gdje je istinski izvor“, ustvrdio je propovijednik.
Osvrnuvši se na riječi svetoga Pavla u Poslanici Rimljanima “Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan” (Rim 5, 5), naglasio je da Krist ne umire za savršene, nego za grešnike. „Božja logika nije ‘logika trgovine’, nego ‘logika darivanja’. Ljubav Božja ne dolazi kad zaslužimo, nego da bismo se promijenili. Srce Isusovo ne reagira na našu svetost, nego nas vodi k njoj. I stoga, današnje Evanđelje donosi tu sliku pastira koji ostavlja 99 i ide za jednom ovcom. Današnjem svijetu možda ovo izgleda ludost. Zašto riskirati? Zašto se izlagati radi jednog? Ali to je logika čovjeka, ali ne i Boga. Kristov je pogled usmjeren prema onome tko je slab, zaboravljen i izgubljen. I nije to pogled sažaljenja, nego pogled ljubavi koja traži i nosi“, riječi su preč. Rake koji je dodao da nitko ne prolazi život neozlijeđen.
„Svatko od nas ima svoj ‘Veliki petak’ i vlastite rane koje je primio, ali i nanio. Današnji čovjek želi svijet bez križa, svijet bez boli, bez kajanja, ali i bez priznanja krivice, no to je iluzija. Križ ne nestaje, nego je otkupljen. A upravo iz probodenog srca teče izvor milosti. Naš je problem što lako zaboravimo. Zaboravimo da i danas Isus trpi. Njegovo srce i danas je probodeno našom ravnodušnošću, sebičnošću, površnošću… Crkva danas mora ponovno stati pred tog Dobrog pastira i pitati se jesmo li mu slični ili smo, ne daj Bože, postali oni koji gube ovce jer gledaju više na strukture nego na dušu“, upozorio je preč. Rako.
Okupljene vjernike potaknuo je da pred Srcem Isusovim zastanu u istini i zapitaju se kakvo je njihovo srce. Naglasio je da je srce zdenac, ali ne ukras, ne kič, ne puka pobožnost, već „zdenac iz kojeg se pije, iz kojeg teče voda života“. Posvijestio je da se kršćanin koji je blizu Srcu Isusovu ne zatvara u sebe, ne sudi s visoka, niti bježi od ranjenih već „traži, nosi, prašta i ljubi“.
Nakon pričesti uslijedila je procesija oko katedrale u kojoj su, noseći kip Srca Isusova, sudjelovali svećenici, bogoslovi, redovnice i vjernici. Nakon što su se vratili u katedralu, izvršen je čin posvete hrvatskog naroda i BiH Presvetom Srcu Isusovu. Posvetnu molitvu, u kojoj je sudjelovala cijela vjernička zajednica, predvodio je preč. Rako.
Naime, u skladu s odlukom biskupa BK BiH i HBK nadbiskup Vukšić objavio je smjernice da se na svetkovinu Presvetog Srca Isusova u svim crkvama u Vrhbosanskoj nadbiskupiji obavi čin posvete hrvatskog naroda i BiH Presvetom Srcu Isusovu.
Prije završnog blagoslova prigodnu riječ uputio je župnik Tomašević koji je zahvalio svima koji su na bilo koji način doprinijeli proslavi nebeskog naslovnika katedralne župe. Osobitu zahvalu uputio je odgojiteljima Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa – predvoditeljima misa u trodnevnici kojom su se župljani pripravljali za proslavu patrona: vicerektoru vlč. Ljubi Zadriću, ekonomu vlč. Josipu Antukiću te duhovniku bogoslova vlč. Marku Hrskanoviću kao i rektoru katedrale preč. Marko Zubaku koji je u jutarnjim satima predvodio misu u katedrali. Osobitu zahvalu uputio je rektoru Raki za predvođenje središnje svete mise kao i svoj subraći koncelebrantima među kojima su bili: bistrički gvardijan fra Stipan Radić, profesori, odgojitelji, župnici, župni vikari te predvoditelji raznih ustanova. Zahvalio je nazočnim časnim sestrama, među kojima i predsjednici Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine s. Željki Dramac te bogoslovima i drugim vjernicima.
Riječi zahvale uputio je i zborovima koji su animirali ovu misu: članovima Katedralnog mješovitog zbora „Josip Stadler“ te župnog zbora. Zahvalio je i bogoslovima te studentima obližnje Muzičke akademije koji stanuju u župnoj kući, a koji su, predvođeni župnim zborom, animirali mise tijekom trodnevnice. Zahvalu je uputio i s. Zrinki Barišić, katedralnoj sakristanki, koja brine da unutrašnjost katedrale bude svečano uređena, zatim svima koji su, uz molitve, uputili i svoju konkretnu pomoć kao i medijskim djelatnicima koji su popratili misna slavlja ovih dana. Na kraju, riječi zahvale uputio je redovnicama i župljankama koje su pomogle oko priprave prigodnog objeda na koji je župnik Tomašević pozvao sve nazočne. (kta)
