Na današnji dan prije šesnaest godina stajao sam u bijeloj halji pred biskupom dok me pomazivao krizmom i govorio riječi krizme: “Budite zapečaćeni darom Duha Svetoga.” Još uvijek se sjećam radosti koju sam osjetio ušavši u crkvu tog dana, osjećajući prisutnost tolikih svetaca koji su se radovali nada mnom. Bio sam spreman sudjelovati u poslanju Crkve, slijediti te svece prema Nebu. Nisam znao kako će me Bog pozvati da služim u nadolazećim godinama, ali vjerovao sam mu da će me voditi naprijed – i to je bilo dovoljno da kažem da putu.
Mnoga putovanja počinju s “da”. Ne postoji način da saznamo svaki detalj avanture koja nas čeka, ali ako znamo da je onaj tko nas poziva vrijedan povjerenja, tada možemo s radošću prihvatiti poziv. Naš odnos s Bogom i naše povjerenje u Njega ono su što nam omogućuje da radimo Njegov posao i obdržavamo Njegove zapovijedi. U Evanđelje prošlog petka čuli smo da je najvažnija zapovijed ljubiti Boga, a zatim vidjeti i ljubiti Boga u drugima iu sebi – jer bez temelja ljubavi, sav naš trud bit će uzaludan. Ako ne volimo Boga svim svojim srcem, svim svojim razumijevanjem i svom svojom snagom, tada mu nećemo moći vjerovati da će nas voditi i nećemo biti otvoreni za primanje Njegove milosti.
On je Jedan i nema drugog osim njega.
I voljeti ga svim srcem,
uz svo tvoje razumijevanje,
svom svojom snagom,
i ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe
vrijedi više od svih paljenica i žrtava.
— Marko 12:32–33
U krizmi aktivno odlučujemo slijediti Boga na javni način, otvaramo svoja srca za primanje darova Duha Svetoga i nudimo svoje živote da ih koristimo kako Bog smatra prikladnim, ali prije nego što izaberemo Njega, On je već izabrao nas. Milosti koje primamo kroz sakrament namijenjene su korištenju kao sredstva za misiju u koju smo poslani, a On nam šalje darove koji su posebno prikladni za nas pukotinu i dopustiti Njegovoj milosti da preplavi. Pozvani smo činiti stvari koje se mogu činiti nemogućima sami, ali kada se sjetimo milosti koje su nam dane, shvaćamo da smo naoružani za zadatak.
Pozvani smo i izabrani. Rasplet naših života nije slučajan skup slučajnosti; nego svaki trenutak nosi veliku svrhu i značenje. Bog nas je unovačio kao nesposobne vojnike, ali milošću će se njegova volja vršiti u nama.
Izliječit ću njihovo odstupanje, govori Jahve,
Voljet ću ih slobodno;
jer se moj gnjev odvratio od njih.
Bit ću kao rosa Izraelu:
on će procvjetati kao ljiljan;
Pustit će korijenje poput libanonskog cedra,
i pustio svoje mladice.
— Hošea 14:5–7
Razmislite danas o putovanjima na koja vas je Bog vodio u prošlosti i kamo bi vas mogao pozvati danas. Jeste li spremni reći mu da, primiti sve što daje? Iznesite svoje brige pred Njim kako bi On mogao pokazati svoju ljubav prema vama. Usmjerite svoju pozornost na ovu najvažniju zapovijed i njegujte svoj odnos s Bogom. Dopustite mu da vam pokaže koliko je pun ljubavi i koliko je pouzdan, tako da mu možete reći da svim srcem, svim svojim razumijevanjem i svom svojom snagom.
—
1. Hermann Hammer, Presveto Srce Isusovo na Pinus Cembra u Stubai Alpama između Salfainsa i Grieskogela / CC0 1.0
2. Nheyob, Katolička crkva Svih svetih (St. Peters, Missouri) – vitraji, sakristija, detalj Presvetog srca / CC BY-SA 4.0
Ovo razmišljanje izvorno je objavljeno na Radovi u tijeku.
