Na liturgijski spomen sv. Klare Asiške, 11. kolovoza 2024., u samostanu sv. Franje u Bijelom Polju pokraj Mostara doživotne zavjete poslušnosti, siromaštva i čistoće položila je s. Veronika Cvitković, pritjelovljujući se tim činom u potpunosti redovničkoj obitelji Školskih sestara franjevki, objavljeno je na mrežnoj stranici ŠSF Krista Kralja Provincije Svete Obitelji.
Proslavi polaganja doživotnih zavjeta prethodila je intenzivna jednomjesečna duhovna priprava.
Euharistijsko slavlje s obredom zavjetovanja predvodio je biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić u koncelebraciji s petoricom svećenika. Osim redovničke obitelji s. Veronike, među pukom u samostanskoj kapeli bili su nazočni roditelji, sestre sa svojim obiteljima te rodbina i prijatelji zavjetovanice.
Dok je sestarski zbor pjevao ulaznu pjesmu, u svetište je s upaljenom svijećom u ruci ušla zavjetovanica u pratnji provincijske predstojnice i odgajateljice juniorki te predsjedatelja slavlja i ostalih svećenika.
Nakon službe čitanja biskup Petar je izrekao prigodnu homiliju u kojoj je osvijetlio biblijska čitanja te milosni dar i ulogu redovničkog zavjetovanja.
Potom je uslijedio obred polaganja doživotnih redovničkih zavjeta koji se sastoji od čina prostracije zavjetovanice dok su se pjevale Litanije svih svetih, zatim polaganja zavjeta u ruke provincijske predstojnice s. Franke Bagarić u nazočnosti svjedokinja s. Vinke Bešlić, zamjenice provincijske predstojnice i s. Slavice Barbarić, odgojiteljice sestara s privremenim zavjetima. Nakon toga s. Veronika je svoje predanje potvrdila potpisivanjem obrasca zavjetovanja. A obred zavjetovanja biskup Palić je zaključio blagoslovnom molitvom, u kojoj se, između ostaloga, moli za zavjetovanicu:
„Stoga te, Oče, molimo: pošalji na ovu svoju kćer oganj Tješitelja Duha da raspiruje plamen odluke što joj ga je u srcu zapalio. Odsijevala, Gospodine, u njoj krsna čistoća i nedužnost života. Prianjala uza te žarkom ljubavlju, jačana redovničkim zavjetima. Vjerno čuvala svoje zajedništvo s jedinim Zaručnikom Kristom; predano ljubila Majku Crkvu; sve ljude kršćanskom ljubavlju sretala i sjećala ih na blaženu nadu u nebeska dobra. Gospodine, Oče sveti, milosrdno upravljaj korake njezine i dobrostivo je brani na putu; a kad se jednom nađe pred sudištem Svevišnjega Kralja, nek Sučeva je ne ustravi riječ, već Zaručnikov nek začuje glas što je milo zove na nebesku svadbu.“
Na koncu obreda biskup Petar blagoslovio je i predao joj prsten, vanjski znak doživotnog posvećenja i vjernosti Kristu Zaručniku.
Na samom kraju misnoga slavlja s. Veroniki čestitala je provincijska predstojnica s. Franka te je između ostaloga potakla na posvemašnje darivanje Bogu i bližnjima: „Draga s. Veronika, pred tobom je životni put redovništva na koji te sam Bog poziva i ti pristaješ njime hoditi. Neka tvoj život bude neprestano traganje za licem Božjim i tvoje ime neka ga odrazuje. Kroz mnoge životne izazove Krist želi na tkaninu tvog života utkati obrise svog milosrdnog srca darujući ti svoj lik. Izazovan je to put na kojem će svi htjeti prepoznati lice Bože u tvojim gestama, na tvome licu, u tvojim očima. Ovo je naša molitva i želja tebi za doživotne zavjete – Neka te Bog ohrabri na tom putu, neka se proslavi po tebi utiskujući u tvoje srce, misli i djela svoj lik! To je najveća nagrada koju daruje. Jer dok koračamo ovom zemljom smisao našeg života je u ljubavi i darivanju. Tragajući za licem Božjim, sama ga životom ponudi ovome svijetu. Vjeruj i hrani se kruhom koji silazi s neba. Neka te Gospodin čuva i neka upravlja tvoje korake.“
Također je čestitala i zahvalila njezinim roditeljima i obitelji te sestrama koje su s. Veroniku pratile u fazama početnog odgoja.
Nakon euharistijskoga slavlja svečanost se nastavila u radosti zajedništva sestara i uzvanika, blagovanjem, pjesmom i čestitkama. Na koncu dana riječi zahvalnosti nazočnima uputila je i slavljenica. (kta)