U intervjuu za Vatican News, Daniel Solymári, direktor vanjskih poslova Mađarske dobrotvorne službe Malteškog reda, govori o nemirima koji su u tijeku u Siriji i inzistira na tome da sa 6 do 7 milijuna interno raseljenih ljudi koji još uvijek žive u zemlji, “jedna od najvažnijih zadaća je pomoći im u stvaranju mogućnosti za realnu priliku za povratak kući.”
Od Thaddeusa Jonesa
“Jedna od najvažnijih zadaća je pomoći Sirijcima u stvaranju mogućnosti za realnu priliku da se vrate kući.”
U ovom intervjuu za Vatican News, Daniel Solymári bio je vrlo aktivan u međunarodnom razvoju, a također je opsežno radio na Bliskom istoku i u podsaharskoj Africi pružajući hitnu pomoć i usluge preseljenja za izbjeglice i migrante koji bježe od rata, siromaštva i prirodnih katastrofe, razgovarali o humanitarnoj krizi u Siriji.
Kao direktor vanjskih poslova Mađarske dobrotvorne službe Malteškog reda od 2010., Solymári djeluje lokalno i diljem svijeta kroz široku mrežu humanitarne službe Reda.
Malteški red je laički vjerski katolički red s medicinskim i humanitarnim projektima u 120 zemalja. Otkako je izbio rat u Ukrajini, prednjače u pružanju pomoći onima koji stižu u Mađarsku.
Tijekom ovog razgovora stručnjak objašnjava strašnu situaciju i ono što je najpotrebnije, ali govori io pozitivnim trendovima i projektima, uključujući preseljenje 200 obitelji raseljenih u grad Homsu, renoviranje njihovih domova, te još jedan program između Alepa i Damaska. za podršku obiteljima i mikropoduzećima.
Daniel Solymári, direktor vanjskih poslova Mađarske dobrotvorne službe Malteškog reda
Daniel Solymári je stručnjak za međunarodni razvoj, akademik i humanitarni diplomat, objavio je nekoliko knjiga, a posljednja je o Papinoj migracijskoj politici u korist izbjeglica i migranata. Mjesec dana prije apostolskog putovanja pape Franje u Mađarsku u travnju 2023., Sveti mu je Otac dodijelio orden svetoga Silvestra, najstarije odlikovanje koje Sveta Stolica dodjeljuje svjetovnim osobama, a nakon toga primio je i Viteški križ mađarskoga reda zasluga. .
P: Papa Franjo nas je zamolio da se prisjetimo Sirije sada u njezinoj 13. godini sukoba, čak i ako se donekle smirio. Vi i Mađarska dobrotvorna služba Malteškog reda posebno ste bili aktivni u Siriji. Kakvo je stanje tamo danas i što ste vidjeli u svojim posjetima?
Uvijek sam dirnut osjetljivošću pape Franje prema Siriji – i općenito prema pogođenim područjima svijeta. Jer naša se pozornost vrlo lako i brzo skrene s ljudske patnje i to je razumljivo. To je, naravno, razumljiva ljudska osobina i ne treba daleko gledati da se to vidi: ovdje u Europi, na globalnom sjeveru, imamo svoje probleme. Sirija je, međutim, doista posebno ozbiljna, zjapeća rana u svijetu, s kojom moramo biti spremni i sposobni stupiti u kontakt kao što je Papa rekao u Fratelli tutti. To je, naravno, vrlo težak i složen proces, jer Sirija je još uvijek izazovan teren. Sirija ne ‘zvoni’ dobro ni u Bruxellesu ni u Washingtonu: zapadne sankcije još uvijek su na snazi; humanitarna izuzeća su nepotpuna i nemaju neograničena izuzeća. Ova politička barijera prema središnjoj vlasti čini vrlo teškim ublažavanje boli napaćenog stanovništva. To smo nedavno vidjeli tijekom potresa u Turskoj i Siriji, s malo ili nimalo zapadne pomoći koja je stigla u zemlju. Bankovni transferi u Siriju i dalje su teški, praktički nemogući, a gospodarstvo zemlje je u katastrofalnom stanju. Inflacija je u 2023. godini iznosila 120-130%, što je rezultiralo golemim rastom cijena svakodnevnih potrepština, posebice hrane, što ne samo da utječe na kvalitetu života i socijalnu stabilnost ljudi, već i na njihovo mentalno zdravlje. Svakodnevni život je vrlo izazovan: teško je doći do goriva u zemlji, benzinske postaje su prazne; česti su nestanci struje, u nekim područjima postoji značajan rizik od zaraze, au mnogim područjima sjevernog, istočnog i južnog dijela zemlje postoje ozbiljni sigurnosni rizici. Zima se polako bliži kraju. Međutim, hladno vrijeme uzelo je danak među ljudima, a posebno su djeca i starci teško patili u svojim negrijanim domovima. Nažalost, iako razumljivo, rat u Ukrajini – praktički od svojih prvih dana – kanalizirao je pozornost, štoviše u bliskoistočnoj makroregiji ukrajinsko-ruski rat imao je ozbiljne i trenutne posljedice.
P: Ipak, unatoč svemu tome, ima li pozitivnih trendova?
Unatoč svemu tome, već danas govorimo o oporavku, normalizaciji i konsolidaciji u vezi sa Sirijom, kako u akademskom i političkom kontekstu, tako iu vezi s međunarodnim razvojem. I ne samo riječima – zaljevske države, uključujući Saudijsku Arabiju i Arapsku ligu također se ponovno angažiraju u Siriji. Sve više i više međunarodne zajednice također slijedi ovaj put. Sirija je preživjela rat, ali uz užasnu cijenu. No, osim civilnog stanovništva, glavne žrtve rata bile su kršćanske vjerske zajednice: one su zbog svoje krhkosti i ograničenih kapaciteta za samoobranu pretrpjele vrlo značajnu štetu na infrastrukturi, materijalnim i ljudskim resursima. Ipak, radeći s njima, vidim da daju sve od sebe da prežive i možda iz ove krize izađu ojačani. Jedinstveni primjer za to je Melkitska grkokatolička crkva koju vodi patrijarh Youssef Absi: unatoč svim gubicima, njihova zajednica ne samo da je preživjela, već sada može i napredovati. Gradi, razvija i jača svoju župnu mrežu. Pokušava zadržati i privući natrag mlade, izbjeglice i svoje članove izbjegle u inozemstvo. Ne zaboravimo: realna šansa za novi početak postoji samo ako to uvjeti u zemlji dopuštaju. Sirijski Melkiti su posebno aktivni u tom pogledu. Naravno, platili su visoku cijenu. Nikada neću zaboraviti kada smo evakuirali ljude tijekom potresa 2023., a također kao odgovor na poziv pape Franje Melkiti su otvorili svoje crkvene ustanove za izbjeglice, prekinuli smo evakuaciju kako bismo prisustvovali ceremoniji ukopa oca Imada Dahera iz Alepa, koji ostao pod ruševinama…
P: Sa Zapada o kojem se toliko govori, iz Europe, kako možete pomoći tamošnjim ljudima u ovoj složenoj situaciji?
Međunarodna situacija je vrlo složena, zahtijeva i mudrost i hrabrost istovremeno. Jer u vezi sa Sirijom vrlo je lako da osoba bude pogrešno shvaćena unutar međunarodne zajednice. Međutim, Mađarska dobrotvorna služba Malteškog reda, i Mađarska općenito, posebno su osjetljivi prema Siriji. Mislim da smo – možda zbog povijesnog iskustva – naslutili nešto iz dubine njihovih patnji. Program Mađarska pomaže iz godine u godinu daje vrlo značajna sredstva za humanitarne programe u Siriji, kao i za opstanak lokalnih crkava i vjerskih zajednica. Osobno sam vodio veliki broj projekata, od kojih su neki značajnog opsega: gradili smo bolnice, ljekarne, koordinirali humanitarne koridore, jačali crkve i pružali osnovne zdravstvene usluge diljem zemlje. Ali sve je to služilo jednoj svrsi: pomoći lokalno, jer pomoć treba dostaviti tamo gdje se pojavi nevolja, a šanse za povratak ili preživljavanje vanjskih i unutarnjih izbjeglica moraju se povećati. Bilo je to moje vrlo rano iskustvo gdje je, unatoč velikom broju izbjeglica koje su bježale s Bliskog istoka na Zapad, značajan broj tih ljudi želio živjeti u svojim zemljama. Vjerujem da se to posebno odnosi na Sirijce. Nije slučajno da u zemlji još uvijek živi 6-7 milijuna interno raseljenih osoba! Sada je jedan od najvažnijih zadataka pomoći im stvoriti mogućnost za realnu priliku za povratak kući.
P: Što je trenutno potrebno kako bi se najviše pomoglo ljudima, također kako bi se zaustavila potreba za bijegom u druge zemlje?
Nažalost, jedna od temeljnih istina sadržanih u pitanju u suprotnosti je s vrlo jakim ‘zapadnjačkim’ načinom razmišljanja, koji migraciju zamišlja kao isključivo pozitivan proces ili ga barem takvim prikazuje. Bijeg može biti opravdan humanitarnim razlozima ili drugim razlozima – u takvim situacijama ljudska je dužnost pomoći. Ipak, mnogi ljudi razmišljaju o bijegu isključivo iz političkih ili ekonomskih razloga. Ali to je bolan i neizvjestan proces tijekom kojeg je izbjeglica izložen opasnostima sa svih strana. I često su potrebne generacije da rane bijega obitelji zacijele. A nismo ni spomenuli legitimne potrebe zemlje domaćina u koju se izbjeglica želi integrirati. Nažalost, vidim nekoliko primjera gdje se integracija shvaća ozbiljno; takvi programi obično završavaju za nekoliko mjeseci. U Siriji trenutno koordiniram nekoliko programa čiji je cilj podržati interno raseljene osobe i lokalno stanovništvo u potrebi kako bih im pomogao da ostanu u svojoj zemlji. Upravo smo dovršili veliki poljoprivredni projekt u regiji Južni Hauran, što je rezultiralo time da je lokalna biskupija postala samoodrživa s 15-20% na 60-70%. Preselili smo 200 obitelji raseljenih u grad Homsu i obnovili njihove domove, a upravo smo pokrenuli program između Alepa i Damaska za potporu obiteljima i mikropoduzećima. Dakle, ima vrlo pozitivnih i uspješnih primjera.
P: Pomažete izbjeglicama koje stižu u Europu, ali pomažete i onima koji se žele vratiti kući, nešto što je papa Franjo također prepoznao kao važno kako čitamo u ovogodišnjoj poruci za Svjetski dan migranata.
Papa Franjo doista daje snagu i jača napore vjerskih organizacija. U Mađarskoj dobrotvornoj službi Malteškog reda naš rad danas je obično dvostruk: podržavamo integraciju izbjeglica koje su stigle u Mađarsku i jačamo one izbjeglice koje žele živjeti i napredovati u svojim zemljama. Ova nova shema integracije koju smo razvili ponekad može potrajati jednu i pol do dvije godine i u svim slučajevima uključuje osobnu pratnju i mentorstvo. U tom smislu, to je uspješan model, što možemo vidjeti iz malog broja ljudi koji napuštaju Mađarsku nakon završetka programa. Pružanje lokalne pomoći također je u tijeku na brojnim lokacijama: između ostalog, pokrenuli smo program za ljude koji žive u slamovima Kenije, kroz koji su uspjeli realno prekinuti spiralu siromaštva gradskih slamova. Tijekom dvije godine radili smo s 50 obitelji koje danas žive samostalnim životom. Siromašni, ali kvalitetni životi. Ovo je još jedno pitanje koje mnogi ljudi ne žele priznati: u siromaštvu postoji vrijednost i postoji razlika između siromaštva i bijede. Dok u prvom postoji kohezivna moć, drugi samo razdvaja. Ali to je tehničko pitanje koje se kosi s određenim ekonomskim pristupima prema kojima je siromaštvo nedostatak nečega i kao takvo ne može biti pozitivno.
P: U klimi sankcija i političkih izazova, kako možete dobro pomoći u ovom složenom okruženju?
Do sada su humanitarna pomoć, međunarodni razvoj ili rad s izbjeglicama dobro uhodani profesionalno, aktivnosti koje se uče i poučavaju na visokoj razini. Za mene ključ leži u dualnosti prisutnosti na terenu i akademske refleksije. Danas su svi programi koje koordiniram popraćeni istraživanjem, a svi naši projekti bilježe se i objavljuju sa znanstvenom strogošću. I još nešto: metode treba biti u mogućnosti učiniti dostupnima. Osim toga, humanitarni rad te humanitarna ili vjerska diplomacija spadaju među najosjetljivija stručna područja. Posebno se razlikuju primjerice od klasične ili konvencionalne diplomacije po tome što od svih koji rade na terenu zahtijevaju hrabrost za djelovanje. Jer treba ići tamo gdje je nevolja, treba biti prisutan, kako je rekao papa Franjo, treba dodirnuti te rane. Kao što nas je podsjetio u jednom od svojih govora tijekom posljednjeg posjeta Mađarskoj: nije dovoljno poslati pomoć, treba dotaknuti čovjeka u potrebi. Doživio sam to u mnogo prilika. Bez obzira na to koliko je značajan bio program u koji sam sudjelovala, ljudi su bili vrlo zahvalni zbog jednostavne činjenice da smo im došli u posjet. Zbog toga su se osjećali da nisu zaboravljeni. Susret s njima jedan je od najvažnijih dijelova zalaganja za solidarnost. Međutim, kršćanski glumac ima i dodatnu odgovornost. Rekao bih da je kršćanska odgovornost veća. Jer trebali bismo moći tješiti ljude čak i kada smo sami potrebni utjehe i pomoći. Ali često je za to potrebna hrabrost, hrabrost za djelovanje.
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje