Benjamin Idriz, imam Islamske zajednice u Penzbergu u Njemačkoj, održao je 16. srpnja drugo predavanje na ovogodišnjim Mediteranskim teološkim susretima u Lovranu. Doktorirao je islamsku teologiju, predsjeda “Münchenskim forumom za islam” (MFI) i član je “Vijeća vjera” u Münchenu. Bavi se relevantnim pitanjima suvremenog islama te je autor i urednik niza knjiga.
Polazeći iz muslimanske perspektive, predavač se upitao što je to integracija i u što se trebamo integrirati? Ponudio je vlastiti odgovor kako se trebamo integrirati u zajedničke, univerzalne vrijednosti. No, istaknuo je, ako je potrebna integracija u Europi onda se trebamo svi integrirati. Trebaju se integrirati svi Europljani, a ne samo dio stanovnika Europe, jer integracija je uravnotežen i dugotrajan proces.
Iz perspektive islama, rekao je kako je potrebno odrediti odnos prema svijetu i društvu u kojem živimo i s kojim se identificiramo te da se pri tome ne radi o odricanju od vjerskog identiteta. Ovdje se radi o našoj konstruktivnoj odgovornosti za društvo u kojem živimo – dakle, kao angažirani građani muslimanske vjere zalažemo se za miran suživot u pluralizmu, za socijalnu pravdu, za ljudsko dostojanstvo, za obrazovanje i odgoj te za naš zajednički pravni poredak.
Naglasio je potrebu predanosti demokratskim normama, vladavini prava, pluralizmu te nužnost jasne osude ekstremizma, mržnje, suprotstavljanje ugnjetavanju, nasilju i ubojstvu, izjavljujući da nasilje nikada nije rješenje, već uvijek grijeh. Za te svoje teze ponudio je obilne reference u Kuranu. Moramo biti na prvoj liniji protiv svake zloupotrebe religije. To treba jasno i izražajno istaknuti, rekao je Idriz. Isto tako vrijedi i za princip ravnopravnosti muškaraca i žena, odgovornost za prirodu i okoliš, slobodu i zaštitu ljudskog dostojanstva.
„Moramo dokazati ne samo sebi, nego i drugima, da demokratske vrijednosti i načela ljudskih prava ne pripadaju samo kršćanima, Židovima, pripadnicima drugih religija ili ateistima, već jednako tako i muslimanima. Integracija je, po Idrizu, dvosmjeran put. Muslimani prema kršćanima, i kršćani prema muslimanima; novi imigranti prema Europi, i Europa prema njima. Novi migranti moraju biti svjesni da žive u društvu koje im je omogućilo da žive svoj vjerski, kulturni i socijalni život. Moraju cijeniti vrline ovog velikodušnog društva koje s tolerancijom prihvaća milijune imigranata iz različitih kultura i pomaže im bez obzira na vjersku pripadnost. Ovoj toleranciji moramo kao muslimani odgovoriti vlastitom tolerancijom. Tolerancija prema načinima života i svjetonazorima koji su drugačiji od tvojih!“
Europa, pak, rekao je treba izraziti iskrenu dobrodošlicu muslimanima, ne gledajući na njihovu vjeru i kulturu kao prijetnju Europi. Europa se mora eneregično boriti protiv rasizma i islamofobije. Crkve, sinagoge, džamije moraju biti jednako poštovane od strane sviju. Vjerska sloboda, raznolikost religija i miran suživot različitih vjerskih zajednica kao i ljudi bez vjere su temelj ljudskog društva. Europske zemlje trebaju podržati konstruktivne muslimanske inicijative koje idu u korist promoviranja zajedničkog mirnog života. Nažalost, i u Europi postoje ljudi koji se boje stranaca ili se prema njima ponašaju agresivno i s mržnjom. U tim situacijama treba potražiti podršku policije, pravosuđa ili odgovarajućih savjetodavnih službi, ali ne reagirati agresivno.
Idriz je istaknuo kako su Muslimani nezaobilazni čimbenik europskog društva, opisavši pritom konkretnije prilike u Njemačkoj u kojoj živi i djeluje. Unutar sunitskog islama, koji čini oko 80% ukupnog broja muslimana u Njemačkoj, prisutne su sve četiri pravne škole: hanefije, šafije, malikije i hanbelije, kao i dvije pokrete: selefije i sufisti. U Njemačkoj žive muslimani iz gotovo svih muslimanskih zemalja. Za razliku od Turske, Irana, Saudijske Arabije ili Bosne, u Njemačkoj su zastupljene sve islamske vjerske grane i pravne škole. Tu žive suniti, šijiti, Ahmadije i tdr. Tako Njemačka pruža sigurnu domovinu za sve islamske smjerove i orijentacije, te svi unutarislamski tokovi ovdje egzistiraju jedan pored drugoga.
Neke političke struje u Europi često šalju poruku svojim simpatizerima i javnosti da islam ne pripada Europi i da je Europa judeo-kršćanski kontinent. Dvojbu o tome pripada li islam Europi ili ne, Idriz je prozvao demagogijom. Naveo je pritom izjavu bivšeg njemačkog predsjenika SR Njemačke: Christiana Wulffa koji je 2010. godine rekao: „Kršćanstvo nesumnjivo pripada Njemačkoj. Židovstvo nesumnjivo pripada Njemačkoj. To je naša kršćansko-židovska povijest. Ali islam sada također pripada Njemačkoj.“ Taj „Ali i islam sada također pripada Njemačkoj“ izazvao je burnu reakciju.
Naglasivši neminovnost novih teoloških impulsa, istaknuo je kako danas muslimanska svijest mora krenuti novim pristupom u rješavanju suvremenih izazova. To će biti moguće onda kada muslimanski teolozi, pojedinačno i institucionalno, sebe oslobode od tabuiziranja i dogmatiziranja nekih shvaćanja i interpretacija znanstvenika, koji su uložili maksimum truda u svoje vrijeme, ali ne za sva vremena. Kao što ni mi nemamo pravo da odredimo kako će ljudi poslije nas razumijevati i implementirati određene fleksibilne segmente islama, tako ni prijašnji znanstvenici nisu imali namjeru svojim stavovima kreirati shvaćanje vjere svih generacija poslije njih.
Imam Benjamin Idriz završio je svoje predavanje citiravši riječi S.H. Nasra, iransko-američkog filozofa, koji kaže: „Našu religiju više ne tumačimo samo za sebe, niti samo za svoje vjernike, nego i za druge s kojima živimo. Ne živimo više osamljenim svjetovima, te stoga naše tumačenje danas ima mnoge posljedice ne samo za naš tradicionalni religijski univerzum. Tu stanuju oni najvažniji razlozi zašto je danas iznimno važno da budemo pažljivi spram posljedica našeg tumačenja. Te posljedice danas moramo uzimati u obzir mnogo više negoli su to činili, ili bili dužni učiniti, teolozi prethodnih epoha, kad su kulture živjele u svojim prilično izoliranim tradicionalnim univerzumima.“ Nakon predavanja uslijedila je rasprava.
Objavljeno: 17. srpnja 2024.
