Redovno vrijeme 32
10. studenog 2024
Prazne ruke
Poznata je legenda o tome kako se božićna zvijezda povezivala s Božićem. Božićne zvijezde potječu iz Meksika, ali prema legendi nekada su bile sve zelene – bez crvenih ili bijelih cvjetova. Jednog je dana jedna vrlo siromašna djevojka išla u crkvu za Božić. Željela je vidjeti scenu u jaslicama s malim Isusom. Htjela je donijeti i cvijeće da ukrasi Njegove jaslice, ali je bila presiromašna da bi si ga priuštila, a krajem prosinca nema previše poljskog cvijeća. Tako je ova jadna djevojka ubrala pregršt lišća s velikog zelenog korova i nastavila prema crkvi, nadajući se i moleći se da će Bog prihvatiti njezin oskudni prinos. Položila ih je pred Djetetom Kristom i molila se da Bog vidi njezino srce, a ne kukolj koji je prinosila. Ustala je da ode i na vratima crkve još jednom bacila pogled na scenu s jaslicama i šokirala se kad je otkrila da je njezino zeleno lišće poprimilo sjajnu i prekrasnu nijansu crvene. Stoga je božićna zvijezda postala standardni božićni ukras diljem svijeta.
“Ljubav je samodar”, rekao je papa sveti Ivan Pavao II. Kad nekoga volimo, želimo mu dati – svoje vrijeme, dar, ohrabrujuću riječ, osmijeh, čin služenja. Dakle, kada volimo Boga, također mu želimo dati – ali što možemo ponuditi tako velikom Bogu? Kako bismo se uopće mogli približiti izražavanju svoje zahvalnosti i ljubavi? Naši su životi samo sitan novac, sićušna kap u oceanu ljudske povijesti, samo dva novčića usred prepune riznice.
Ali prava ljubav želi dati više! Sveti Bernard jednom je rekao: “Istina je da stvorenje ljubi manje jer je manje. Ali ako voli cijelim svojim bićem, ništa ne nedostaje tamo gdje je sve dano.” Dakle, ovo bi nam trebalo dati nadu, da dok nudimo svoje živote Bogu, čak i ako su naši životi, naše molitve i naši napori mali, ako Mu dajemo sve od sebe, onda Ga to raduje.
Ali oni koji istinski ljube Boga žele dati više od našeg vlastitog oskudnog truda! To možemo učiniti na jednostavan način – posvetom svog života Isusu po Mariji.
Uostalom, što se Ocu najviše sviđa? To nismo mi; to je Isus Krist. Naše Drugo čitanje poslanice Hebrejima govori o žrtvi koja raduje Oca – ne o krvi teladi i jaraca, koji su bili prineseni pod Starim savezom, nego o Krvi Isusovoj, prinesenoj jednom zauvijek za nas. Kao da je netko plemenitoj osobi htio dati milijunski dar, a zamolio nas je da damo prilog. Sve što smo mogli dati je dolar, ali dar je dan kao da je podjednako od nas oboje. Isto tako, Isus je platio dar koji je doslovno beskonačan – u svojoj Predragocjenoj Krvi – ali On nas poziva da ponudimo maleni iznos, ujedinjen s Njegovim, kako bismo učinili prekrasan dar Ocu. Otac će naš sićušni samodar vidjeti jednako ugodnim kao Isusov beskonačni dar.
To činimo posvećujući svoj život i svoja djela Isusu po Mariji. Dobro je započeti svaki dan, i svaki zadatak tijekom dana, posvećujući ga Isusu po Mariji. Mnogi su ljudi učinili 33-dnevnu ili 40-dnevnu posvetu Isusu po Mariji koristeći jednu od popularnih “posvetnih molitvi” sv. Ljudevita de Montforta, sv. Maksimilijana Kolbea ili fra. Michael Gaitley. I oni su sjajni, ali ne moraju biti toliko razrađeni. To može biti jednostavno molitva poput: “Gospodine Isuse, dajem ti ovaj dan. Dajem ti svaku misao, riječ i djelo. Dajem ti sve svoje radosti i tuge, svoj trud i svoj odmor. Neka sve bude milo Ocu i neka bude na Tvoju slavu. Sve to nudim po Mariji, našoj majci.” Ili još lakše: “Za Tebe, Isuse – po Mariji.”
Zašto preko Marije? Marija se ponekad naziva “Posrednica (množenica) svih milosti”. Sve Božje milosti prolaze kroz Njezine ruke, jer Bog voli koristiti male, ponizne sluge da bi ostvario svoj plan. Ali obrnuto, sva naša dobra djela i molitve, kada se daju Mariji, postaju pojačane i pročišćene prije nego što budu predstavljene Ocu. To je slično kao kad bismo htjeli donijeti cvijet Velikom Kralju, ali sve što bismo mogli naći je maslačak. Marija uzima taj maslačak i stavlja ga u buket ljiljana i ruža i drugog mirisnog i upečatljivog cvijeća, a zatim ga donosi Kralju, u naše ime.
Prava ljubav želi davati. Ako istinski volimo Boga, želimo mu dati više. Gladni smo za više vremena s Njim u molitvi, više žrtava, više dobrih djela milosrđa. Ali na kraju, svi naši darovi Bogu su minijaturni u usporedbi s jednim Darom Krvi Isusa Krista, koji nas je sve učinio pravednima. Svoje male živote možemo ujediniti s Njegovim posvećujući sebe i svoje obične živote Isusu po Mariji, što čini naš mali dar nečim tako ugodnim Ocu!
