Redovita homilija 18
4. kolovoza 2024
Hrana za siromašne
Dok nastavljamo čitati Ivanovo 6. poglavlje – Govor o Kruhu života – iz prošlotjednog Evanđelja izdvojio mi se mali detalj. Koju je hranu Isus umnožio? Nije to bio kavijar ili filet mignon. Nije to bio ni fini pahuljasti bijeli kruh. Bile su to ječmene štruce i sušena riba – zvuči li vam išta od toga ukusno? Vjerojatno ne – jer je to bila hrana za siromašne.
U našem preobilju često zaboravljamo da je veliku većinu ljudske povijesti do hrane bilo vrlo teško doći. Napraviti štrucu kruha bio je ogroman napor: obraditi zemlju, posijati ječam, zaliti ga, žeti, samljeti, peći. Dakle, ovo obećanje besplatne hrane od Gospodina je bila prekrasna stvar!
Ali Isus ih treba podsjetiti da se njihovo siromaštvo neće nasititi s više kruha. Umjesto toga, postoji dublje siromaštvo – siromaštvo nedostatka Boga, odvojenosti od Njega – koje može izliječiti samo sam Gospodin Isus. Kao što je rekla Majka Tereza, “Siromaštvo na Zapadu je drugačija vrsta siromaštva. Postoji glad za ljubavlju, kao što postoji glad za Bogom.”
Unatoč našem luksuzu i smetnjama dvadeset prvog stoljeća, i mi smo prilično siromašni. Zapravo, svako ljudsko biće u svim godinama uvijek se borilo s drevnim siromaštvom i slomljenošću ljudske rase. Zašto se unatoč svoj ljubavi koju nam supružnik može pružiti, nikada ne osjećamo kao da je to dovoljno? Zašto smo i dalje nemirni i nesretni kada imamo sve načine da nam odvrate pažnju? Unatoč svim našim naporima da isplaniramo svoje živote, zašto još uvijek brinemo o budućnosti? Sumnjam da bilo koja osoba u ovoj crkvi danas ima svoj život potpuno zajedno – vjerojatno bismo svi mi, uključujući i mene, rekli da je neki aspekt našeg života u neredu i pokvaren. Ovo je temeljno siromaštvo duboko u našoj duši – čeznemo za ljubavlju, za smislom i svrhom, za snagom, za mirom.
A te stvari nećemo naći u crvenoj Solo šalici ili boci. Nećemo ih naći u spavaćoj sobi ili na internetu. Te stvari nećemo pronaći u drugim društvenim mrežama poput “kao”, na našim plastičnim operacijama ili na našoj plaći. Nećemo ih pronaći u požudi, pohlepi, ovisnostima ili smetnjama koje gutaju naše dane. Ispunjavanje tog temeljnog siromaštva bilo kojom od ovih stvari samo će nas još više slomiti. Umjesto toga, želio bih predložiti da je sve što tražimo sadržano u ovoj maloj, bijeloj Hostiji Euharistije.
Možda ste vidjeli da je Crkva u Americi nedavno završila četverodnevni euharistijski kongres u Indianapolisu. Ali uoči tog događaja bile su četiri procesije diljem naše zemlje s euharistijom, gdje se ona održavala u monstranci i procesirala ulicama. Bio sam silno blagoslovljen nositi euharistiju milju kroz središte Stamforda, i do suza me dirnulo vidjeti kako ljudi prolaze i čine znak križa, ili kleče na pločniku, kako bi pozdravili kralja euharistije.
U jednom gradu duž rute, skupina mladih beskućnika u Ohiju vidjela je što se događa i pridružila se povorci. Kad je stigao do crkve, odveli su svećenika natrag do kontejnera – i nastavili baciti svu svoju drogu i pribor u kontejner, obećavajući da će živjeti novim životom. Drugi su put donijeli euharistiju u zatvor, gdje su muškarci prisustvovali misi, a zatim obilazili zatvorsko područje. Protuotrov za slomljenost i siromaštvo našega života je Euharistija – Isus Krist, istinski prisutan.
Zapravo, prvi crkveni oci nazivali su Euharistiju “lijekom besmrtnosti”. Našu slomljenost uzrokovala je neposlušna prehrana naših praroditelja, što je dovelo do izvornog grijeha. Naše iscjeljenje, dakle, dolazi od poslušnog jedenja Onoga koji je rekao: “Činite ovo meni na spomen.” Sada, da bude jasno, uzimanje lijekova djeluje ako ste bolesni, a ne ako ste mrtvi. Ako je duša mrtva zbog smrtnog grijeha, potrebna joj je drugačija vrsta lijeka – lijek ispovijedi. Ali kad je duša u stanju milosti, naše svakodnevno siromaštvo i temeljne gladi ispunjava samo Gospodin, koji nam se daruje u Euharistiji. Nikada ne dopustite da vam prođe tjedan bez dolaska euharistijskom Gospodinu na misu! Provedite vrijeme s Njim i izvan mise, u tihoj crkvi ili u euharistijskom klanjanju. On je ono koga tražite kada tražite ljubav, smisao, snagu i mir!
Završavam snažnim riječima JRR Tolkiena. Osim što je bio scenarista serijala “Gospodar prstenova”, bio je i vrlo vjeran katolik koji je svojim sinovima često davao duhovne savjete. Evo izvatka iz jednog od njegovih pisama:
Iz tame svog života, toliko frustriran, stavljam pred vas jednu veliku stvar koju treba voljeti na zemlji: Presveti Sakrament. . . . Tamo ćeš pronaći romantiku, slavu, čast, vjernost i istinsko ispunjenje svih svojih ljubavi na zemlji.
Iz našeg siromaštva i temeljne gladi postoji Jedini koji može zadovoljiti: Euharistija – Stvarna Isusova prisutnost.
