Buenos Aires, Argentina, 29. veljače 2024. / 07:00 ujutro
S neotkrivenog mjesta u jugoistočnoj Aziji iz straha od ateističke vlade, neustrašivi otac Federico Highton posvećuje svoj život naviještanju Evanđelja svim ljudima, posebno onima koji žive u mjestima gdje je vjera nestala ili nikada nije uspostavljena.
Highton i otac Javier Olivera Ravasi dva su argentinska svećenika koji su 2015 utemeljio Red svetog Iliječiji je moto “Preko moga Boga prijeći ću preko zida”, koji dolazi iz Psalma 17.
Red je posvećen kulturnom angažmanu i slanju misionara “ad gentes” (“narodima”), u odnosu na Dekret Drugog vatikanskog sabora koji je ponovno potvrdio poziv na misije i spasenje u Kristu te istaknuo vezu između evangelizacije i ljubavi prema siromašnima.
Na web-mjestu reda stoji da njegovi članovi traže izgubljene i “’ogromna mnoštva koja žeđaju za Kristom’, kako je navedeno u papi Franji’ Evangelii Gaudium, “čak i kada ne znaju da su izgubljeni.” Idu svugdje gdje je katolička vjera nestala ili nije prodrla i otišli su u Afganistan, Jemen, Obalu Bjelokosti, Benin, Tibet, Laos, Kinu i indijsko sjeveroistočno područje Sikkim. A nedavno proizveden video uhvatio Hightona u Malaviju.
CNA je pitao Hightona zašto odlazi tako daleko od svoje rodne Argentine, koja ima svoje materijalne i duhovne potrebe.
“Talijanski pisac Vittorio Missori jednom je rekao da je katolička religija jedna od ‘i/i’, a ne ‘ili/ili’, što znači da je mistična i asketska. Traži spasenje duša posvuda, ne samo u sirotinjskim četvrtima Buenos Airesa, već i u planinama Himalaja i duboko u Kini,” rekao je Highton. “Poziv misionara je ići bilo gdje ‘ad gentes’, baš kao što je poziv kartuzijanskih redovnika moliti i postiti, a novinara tražiti istinu.”
Red je dobio ime po biblijskom proroku i svetom Iliji, koji je također poznat kao Ilija. Na internetskim stranicama reda izražava se divljenje “herojskom duhu svetog proroka koji je svojim žarom i neumornim propovijedanjem bio vatreni misionar. Kao što su se oci karmelićani nadahnjivali njime u svojoj kontemplativnoj dimenziji, i mi ovdje nastojimo nasljedovati njegovu misijsku ‘parrhesia’.”
U travnju 2020., kolega Argentinski papa Franjo održao je propovijed na parezija, što se često prevodi kao “odvažnost”, kako se nalazi u Djelima 4:13-21. Papa je rekao o apostolima Petru i Ivanu, koji su se suočili s Velikim vijećem u Hramu: „Dar Duha Svetoga: iskrenost, hrabrost, parrhesia, dar je, milost koju mu Duh Sveti daje na dan Pedesetnice. . Odmah nakon što su primili Duha Svetoga otišli su hrabro propovijedati, nešto novo za njih.”
Olivera Ravasi rekla je da je papa Franjo osobno primio članove reda i uputio ih da evangeliziraju u mjestima gdje do sada vjera nije bila rasprostranjena te dao potrebna ovlaštenja za misijski rad.
Uz parrhesia, Red svetog Ilije temelji se na herojskoj predanosti, vjernosti božanskom “otajstvu” – jednakosti s kojom se pogani trebaju tretirati (kao što je spomenuto u Efežanima) — i pobožnost prema Djevici Mariji. Njihova je namjera propovijedati katoličku vjeru hrabro i naviještati je “na krovovima” (Mt 10,27) ne bojeći se onih “koji ubijaju tijelo, a duše ne mogu ubiti” (Mt 10,28).
“Poput mučenika, poput sv. Vlaha, pozvani smo na parrhesia iako smo razrezani na komade”, rekao je Highton.
Dok je on po svijetu u Aziji, njegov brat i suosnivač reda, Olivera Ravasi, ostaje u Argentini, gdje vodi “katoličku kontrarevoluciju” reda podučavajući i obraćajući se studentima i mladim stručnjacima.
Pravnik, teolog, blogeri autor koji je producirao brojne video konferencije i intervjuima na YouTubeu, Olivera Ravasi rekla je za CNA da je Red svetog Ilije nedavno proslavio svoju osmu godišnjicu i da traži kupnju kuće u srcu Buenos Airesa kako bi ponudio studije, konferencijsku dvoranu i knjižaru gdje mladi mogu dobiti pouku o vjeri i upoznavanje s katoličkom kulturom. Red također ima kuću za formaciju sjemeništaraca u Ekvadoru pod pokroviteljstvom nadbiskupa.
Iako u Argentini ima misionara drugih redova, Highton je rekao da Red svetog Ilije ima svoju vlastitu karizmu i apostolski dinamizam: „U misije idemo samo s ruksakom i bez birokratskog aparata drugih. Kao da smo misionarski komandosi. U Crkvi postoje regularne trupe, ali mi smo komandosi.”
Hightona na nekim od njegovih misija prate volonteri, sjemeništarci i laici iz Argentine i drugdje. U Argentini postoji nekoliko župa koje služe svećenici povezani s redom.
“To je velika milost koju je udijelio”, rekao je svećenik. “U kontaktu smo s biskupima i redovnicima, poput franjevaca, u zemljama koje posjećujemo i s njima surađujemo. Radili smo s Službenice Riječi u Malaviju i imao veliki uspjeh, na primjer. S njima smo mogli pokrenuti kapelice tamo gdje ih nije bilo.”
Osvrćući se na svoj rad u Indiji, koju je u početku evangelizirao sveti Toma u apostolsko vrijeme i koja je nastavila imati kršćansku prisutnost, Highton je rekao: „Bili su to dani sjajne evangelizacije nakon kojih su uslijedile godine manjeg sjaja. Pozvani smo na još jedan procvat misionarskog rada ‘ad gentes’. Danas, nažalost, pozivi papa na evangelizaciju nisu uslišani. U većem dijelu svijeta misionarski rad je gotovo mrtav. U 20. stoljeću svi nam pape govore da je evangelizacija ad gentes hitna. Dok protestanti uspješno napreduju u poganskim zemljama, na mnogim mjestima nema katoličke aktivnosti.”
Među svojim uzorima u svećeništvu Highton je spomenuo svećenika/pisca Leonarda Castellanija (1899. – 1981.), koji je i dalje utjecajan u španjolskom govornom području.
“Castellanija sam počeo čitati kao laik, a zatim u sjemeništu. Njegov primjer mi je u krvi i duši”, rekao je.
Ono što je naučio, rekao je, jest da su svi vjernici “pozvani evangelizirati i svatko od nas ima funkciju u tijelu Kristovu spašavati duše i svoje vlastite duše”.
“Moj najveći izazov bio bi evangelizirati muslimane u muslimanskim zemljama”, nastavio je.
(Priča se nastavlja u nastavku)
Pretplatite se na naš dnevni bilten
Highton je u prošlosti bio zatvaran zbog svoje misionarske aktivnosti, proganjali su ga poganski šamani, a prebolio je i nekoliko napada malarije. Često putuje sam ili ponekad s predanim vodičima.
Hightona su pitali je li svjedočio đavolskom otporu njegovoj misiji.
“Na prvom mjestu, đavolski otpor utječe na sve kroz iskušenje. Đavao se očituje iskušavajući me. Kroz ispovijed, na slavu Božju, ispovijedam svoje grijehe i kušnje”, rekao je.
U Africi je svjedočio đavolskim manifestacijama i posjedima. “Postojao je jedan zastrašujući slučaj kojemu sam svjedočio, gdje mi je biskup dao ovlast egzorcista. Bila je to djevojka koja bi se u školi spontano skinula gola i pala u trans. Posramljeni, roditelji su je prestali slati u školu. Ali na kraju, Gospodin ju je oslobodio”, prisjetio se.
Rekao je da se za svaki dan priprema časoslovom i postom, nakon čega slijedi slavljenje svete mise prije izlaska. On i njegovi drugovi evangeliziraju ujutro i navečer držeći se molitvenog pravila i krunice. Trenutačno je devet svećenika u redu, a sprema se pridružiti šest sjemeništaraca. Mole molitve i donacije kako bi mogli nastaviti s radom.
“Crkva ne želi da svijet vjeruje u nju ako je cijena tog povjerenja da svijet niječe Boga”, rekao je Highton. “Crkva ne želi povjerenje moćnika po cijenu odricanja od Riječi. Ako Crkva prestane biti misionarska, gubi razlog postojanja: Povjerenje moćnika u nemisionarsku Crkvu je povjerenje u prostitutku, a ne povjerenje u svetu majku Crkvu.”
Martin Barillas je pisac i prevoditelj, koji je nekoć služio kao američki diplomat u Europi i Južnoj Americi. Doživotni katolik, živi u Michiganu sa suprugom Alice i njihovo četvero djece i unukom. Pisao je o raznim temama, uključujući ljudska prava, politiku i religiju. Također je i romanopisac.
