Dok Crkva obilježava dvanaestu nedjelju kroz godinu, o. Marion Nguyen, OSB, iznosi svoja razmišljanja o dnevnim liturgijskim čitanjima pod temom: „Što oluje otkrivaju“.
Otac Marion Nguyen, OSB*
Nakon mnogo poučavanja i služenja narodu, Isus je zaželio odmor za svoje učenike i za sebe: “Prijeđimo na drugu stranu” (Mk 4,35). Regimius iz Auxerrea primijetio je kako je naš Gospodin dosljedno koristio ova mjesta kao utočište: brod, planinu i pustinju. Ovaj zasluženi predah pokazao se kratkotrajnim jer se snažna oluja razvila do te mjere da su vješti ribari počeli strahovati za svoje živote. Činilo se da je Isus savršeno miran, spavajući na jastuku na krmi.
Oluje su prirodne; događaju se u prirodi iu životu. Njihovo vrijeme nije uvijek prikladno. Zašto Bog dopušta da se one odvijaju? Što one otkrivaju? Svaki događaj iz Svetog pisma otkriva nešto o nama, Bogu i svijetu; ova epizoda nije iznimka.
Oluje nas podsjećaju da nemamo kontrolu; ne trebaju naše dopuštenje za početak. To vrijedi i za mišljenja i postupke drugih. Nikakav osobni stres ili drama neće promijeniti ono što je izvan naše kontrole. Kad se ova iskušenja pojave, Isus nas je razborito podsjetio: “Može li itko od vas brigom produžiti ijedan sat svom životnom vijeku?” (Mt 6,27).
Prirodne oluje mogu uništiti kuće, drveće i infrastrukturu. Oluje i trenuci stresa čine nešto slično nama; liše nas naših pretenzija i otkrivaju temelje našeg identiteta, kakvo god stanje bilo. Tuga, razdoblja očaja, usamljenost, ljutnja, financijski neuspjesi, zdravstveni strahovi i iscrpljenost vrlo brzo otkrivaju plitkost stvari i određenih odnosa. Poput učenika, oni također mogu otkriti slabost vjere koje nikad nismo bili potpuno svjesni u prošlosti. Priznanje slabosti početak je snage. Sveto pismo nas neprestano podsjeća da će oholi biti poniženi, a ponizni uzdignuti (usp. Iz 2,11, Mt 23,12, Lk 1,52) i da Bog ne odbacuje srce skrušeno (Ps 51,17).
Konačno, oluje otkrivaju Božju moć i prisutnost. Da, postoji uništenje, ali dolazi i iscjeljenje; to vrijedi za prirodu kao i za naš život s Bogom. U ovoj određenoj epizodi, Isusovo spavanje omogućilo je učenicima da zavire u slavu koju je Isus posjedovao, “Jer da je bio budan, ne bi se bojali, niti bi Ga molili da ih spasi kad je oluja nastala, ili bi nisam ni pomislio da bi mogao učiniti takve stvari” (Zlatousti). Ugledavši čudo, učenici su bili potpuno zadivljeni ovim novim otkrivenjem slave, “Tko je onda taj kome se čak i vjetar i more pokoravaju?” (Mk 4,41) Bog je Bog i kad spava. Podsjećamo se na riječi psalmiste: “Tvoja straža nikada neće zaspati. Ne spava i ne drijema, stražar Izraelov” (Ps 121,4).
Doći će oluje života. Oni su trenuci otkrivenja; a najveći od njih je da je Bog s nama. Zato hrabro i ne bojte se.
* Opat opatije sv. Martina
Lacey, Washington
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje