Dok Crkva obilježava trideset i drugu nedjelju kroz godinu, vlč. Edmund Power, OSB, iznosi svoja razmišljanja o dnevnim liturgijskim čitanjima pod temom: „Književnik i udovica“.
Od Fr. Edmund Power, OSB
U nekim tradicionalnim dijelovima Italije, a svakako i na drugim mjestima, udovice se odijevaju u crno čak i dugo nakon smrti svojih muževa, posjećujući svoje župne crkve i molitvom podržavajući svoje zajednice. Netko je čak sugerirao da su udovice, koje se primjerice spominju u Djelima apostolskim, formirale prvu “religioznu zajednicu”.
Današnje evanđelje predstavlja oštru suprotnost između lika udovice i lika druge značajne osobe u Isusovo vrijeme, naime književnika.
Začudo, udovice se ne spominju u Mateju, osim u jednom spornom retku i samo dva puta u Marku, oba u današnjem Evanđelju. Međutim, pojavljuju se nekoliko puta u Evanđelju po Luki.
Pisar i udovica, što one znače?
Prvi predstavlja samozadovoljstvo osobe koja je profesionalno oblikovana, dobro obrazovana i sigurna u svoj status, koja bi mogla imati tendenciju gledati druge s visine i očekivati pretjerano poštovanje.
Udovica je osoba koja je u društvu u kojem je Isus živio izgubila primarna sredstva za život i stoga je ranjiva, možda potrebita i ovisna.
Možda ovo Evanđelje možemo čitati kao prispodobu o pravednom odnosu ljudske osobe pred Božjom veličinom. Udovica zauzima svoje mjesto u nizu simboličkih figura, posebno u Lukinu evanđelju, starica, djevica, stranaca, gubavaca, carinika, prostitutki, od kojih je svima zajedničko svojstvo da su na rubu, bez stvarne moći i poštovanja, pa stoga zalaganje za potrebu i poniznu otvorenost.
I ne stojimo li ovdje svi pred svetošću Božjom? Shvaćajući svoju potrebu, otvoreni smo milosti.
S druge strane, pisar je našao svoje zadovoljstvo u svom statusu na ovom svijetu. Ne osjećajući potrebu, vrata otvorenog srca su zatvorena.
Naravno, ne govorimo na doslovnoj razini: svakako postoje zle udovice i sveti pismoznanci. Umjesto toga pokušavamo iščitati gdje smo i gdje bismo mogli biti u svjetlu simboličnih figura.
Kad Isus komentira na kraju čitanja o udovici dva bakrena novčićaon povlači kontrast između “nekih” i “svih”.
“Neki” mogu biti mnogo, a “svi” mogu biti malo. Ali velike svote bogatih ljudi manje su značajni od ništavnih cijeli njezin život od udovice.
Poziva li nas Gospodin da nas prvenstveno ne pokoleba kvantiteta? Kvaliteta je ta koja se računa: ovo bi mogla biti spasonosna poruka u svijetu kojim dominira novac.
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
