Papa Franjo na Veliki petak objavio je svoja razmišljanja za pobožnost Križnoga puta u Koloseumu naglašavajući da „kod Boga patnja nikada nema posljednju riječ“, piše Vatican News, prenosi Informativna katolička agencija.
Tekstovi pape Franje za pobožnost Križnoga puta zamišljena su kao dijalog s Isusom, osobni razgovor s Kristom, a sastavljeni su od razmišljanja, pitanja, introspekcija, ispovijedi i zaziva.
Isusove patnje na putu prema Golgoti, Marijin pogled pun ljubavi, žene koje nude svoju pomoć, Šimun Cirenac i Josip iz Arimateje: sve te osobe potiču ispit savjesti koji postaje molitva koja završava zazivom koji ponavlja Isusovo ime četrnaest puta.
Isusov put u tekstovima Križnog puta pape Franje otkriva duboke lekcije o molitvi, suosjećanju i opraštanju.
Na prvoj postaji Isusova šutnja pred nepravednom osudom utjelovljuje molitvu, blagost i praštanje, pokazujući tako preobražajnu snagu patnje koja se nudi kao dar. Ova šutnja, često strana suvremenom čovječanstvu zaokupljenom bukom i užurbanošću, naglašava važnost slušanja srca u molitvi.
Dok Isus nosi težinu križa (druga postaja), u misao dolaze uobičajena iskustva boli, razočaranja i neuspjeha. Unatoč teretima koje nosimo, Isus nas poziva da u njemu nađemo utjehu pokazujući tako da nas ljubav tjera naprijed, omogućujući nam da se uzdignemo čak i nakon pada.
Susret s Marijom, Isusovom majkom (četvrta postaja), pokazuje Mariju kao dar koji je darovan čovječanstvu. Ona utjelovljuje milost, spomen na Božja čuda i zahvalnost, potičući nas tako da joj se obratimo za utjehu i vodstvo. Pomoć Šimuna Cirenca u nošenju križa (peta postaja) potiče na razmišljanje o težini traženja pomoći usred životnih izazova, naglašavajući važnost poniznosti i oslanjanja na druge.
Usred osude i ruganja mnoštva (šesta postaja), suosjećajni čin Veronike, koja briše Isusovo lice, prikazuje ljubav na djelu. Unatoč težini poniženja i poraza, Isusova otpornost u ustajanju nakon što je pao (sedma postaja) odražava naše vlastite borbe sa životnim pritiscima i našu sposobnost za iskupljenje kroz Božje oproštenje.
Susret s jeruzalemskim ženama (osma postaja) potiče na prepoznavanje često zanemarene veličine žena, koje pokazuju duboku empatiju i suosjećanje. Promatranje Isusa bez odijela (deseta postaja) poziva nas da vidimo božanstvo u patnji, potiče nas da odbacimo površnosti i prigrlimo ranjivost.
U najtamnijem času napuštenosti (jedanaesta postaja), Isusov vapaj uči o vrijednosti izražavanja tjeskobe Bogu usred životnih oluja. Iskupljenje razbojnika (dvanaesta postaja) pretvara križ u simbol ljubavi, pružajući nadu i u smrti. Marijin zagrljaj umrlog Isusa (trinaesta postaja) označava prihvaćanje i vjeru u preobražavajuću snagu ljubavi.
Naposljetku, Josip iz Arimateje koji dostojanstveno je pokopao Isusa (četrnaesta postaja), naglašava uzajamnost ljubavi, ukazujući da se svako djelo koje je darovano Bogu uzvraća obilnom nagradom. (kta/ika)
