Dok Crkva obilježava petnaestu nedjelju kroz godinu, vlč. Edmund Power, OSB, iznosi svoja razmišljanja o dnevnim liturgijskim čitanjima pod temom: “Misijska metodologija”.
Od Fr. Edmund Power, OSB
Sigurno je oprezni i pomalo razočarani Isus okupio svojih dvanaest najbližih učenika kako bi učinio dvije stvari: povjerio im svoju misiju (on počeo ih slati van), čineći ih time “apostolima”, poslanim osobama; te uspostaviti misionarsku metodologiju.
Današnje evanđelje izravno se nadovezuje na prošlonedjeljno, gdje je Isus naišao na cinizam i odbijanje u svom rodnom gradu, gdje je nije mogao učiniti nikakav moćan posao, blokirani svojom nevjerom. Bog je ograničio svoju moć unutar granica naše dobrodošlice. On se ne nameće: on želi da mi želimo njega.
Dvanaestorica su, naravno, bili obični momci, baš kao i prorok Amos u prvom čitanju (Ja nisam prorok… već … pastir i uzgajatelj sikova), izvučeni iz niza životnih stilova. Niti jedan od njih nije bio “religiozan” po zanimanju.
Isus ih uči kako izvršiti misiju, ističući tri načela: prvo, nevezanost: moraju putovati lagani. Drugo, koncentracija: trebaju biti neometano usredotočeni na svoj osnovni zadatak. Treće, pragmatizam: moraju se prilagoditi neuspjesima i krenuti dalje.
Daje im sadržaj onoga što trebaju činiti, ponovno ističući tri elementa: prvo, trebaju propovijedati obraćenje, mogućnost promjene života na bolje; drugo, trebaju se suprotstaviti zlu, umjesto da ga toleriraju ili, još gore, pristaju na njega; treće, trebaju donijeti iscjeljenje, što uključuje darove utjehe i milosrđa.
Jasno je da nisu svi kršćani poslani na isti način.
Sveti Pavao nas podsjeća na raznolikost Božjih darova, au današnjem drugom čitanju i na svoju slavnu milost koju nam je besplatno udijelio u Ljubljenome.
Današnje poučavanje dvanaestorici, međutim, izrazito je relevantno za naš svakodnevni život, što god činili: najbolje je ne putovati s previše prtljage, a često ta prtljaga nije stvar posjeda, nego prije duhovnog i psihološkog opterećenja iz prošlosti, koji zahtijevaju oprost, iscjeljenje i prihvaćanje iscjeljenja.
Usmjerenost na zadatak znači da ne vezujemo sve za sebe i svoje osobne potrebe, stalno tražeći afirmaciju i odobravanje.
Pragmatizam znači da smo potpuno realni u pogledu sebe, svoje situacije i svojih odnosa, vođeni mirnom nadom, a ne napuhanim fantazijama. Kako je to za izazov!
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
