Glavni urednik vatikanskih medija Andrea Tornielli razgovarao je s nadbiskupom Aldom Cavallijem, kojega je papa Franjo poslao kao apostolskoga vizitatora s posebnom ulogom za župu Međugorje. Donosimo cjeloviti prijevod intervjua koji je objavila hrvatska redakcija Vatican News-a kao i prigodni video zapis:
Andrea Tornielli
„Međugorje je jedno normalno mjesto, bez ičega posebnog, milošću je postalo duhovno mjesto u koje dolaze ljudi sa svih strana svijeta. Dođu i tamo se počnu moliti.” Izjavio je to u intervjuu za vatikanske medije 78-godišnji nadbiskup Aldo Cavalli iz Lecca, koji je život proveo služeći Svetoj Stolici u nuncijaturama, a kojega je u studenome 2021. papa Franjo poslao kao apostolskog vizitatora u to malo mjesto u Bosni i Hercegovini koje je u posljednjih četrdeset godina postalo jedno od najposjećenijih marijanskih središta u svijetu. Godina 2024. bila je važna godina za Međugorje: u svibnju je Dikasterij za nauk vjere objavio nove norme o navodnim nadnaravnim pojavama koje olakšavaju dopuštenje za pobožnost bez obveze Svete Stolice da se izjasni o nadnaravnosti. U rujnu je objavljena bilješka pod naslovom “Kraljica mira” posvećena duhovnom iskustvu Međugorja, koja tom marijanskom fenomenu daje “nulla osta”, odnosno najveće priznanje među onima koje predviđaju nove norme. Od tada se “navodne poruke” koje vidioci primaju objavljuju “s crkvenim odobrenjem”.
Već nekoliko godina živite u župi Međugorje i susrećete hodočasnike. Kakvo je vaše iskustvo?
Nikad prije nisam bio u Međugorju. Ali ja sam Talijan i kao i mnogi iz moje zemlje imao sam kontakt s onima koji su tamo otišli. Uvijek sam primjećivao, kad su se vraćali iz Međugorja, da su ti ljudi bili više angažirani na duhovnoj i ljudskoj razini: u crkvi, u katekizmu, u činjenju dobra. Bili su puno zauzetiji nego prije. Sada sam tamo već tri godine: to je jedno normalno mjesto, bez ičega posebnog, a milošću je postalo duhovno mjesto u koje dolaze ljudi sa svih strana svijeta. Dođu i počnu se tamo moliti. Ulaze u zajedništvo s Gospodinom Isusom, a Djevica Marija ih prati. To je jednostavna molitva: žele promijeniti svoj život, živjeti bolje nego prije, žele riješiti ili se dobro nositi s problemima koje imaju. To je promjena koja se zove obraćenje, a koja se posebno ostvaruje u sakramentu pokore. To se inače događa u Međugorju.
Što Vas se doimlje kada pogledate toliko hodočasnika?
Stižu mladi i stari. Dolaze bez ikakvih sponzora. Svi dolaze s jednim ciljem: susresti Gospodina i Djevicu Mariju. Nemaju što vidjeti ni posjetiti: što se tiče vjerskog turizma, tu smo na nuli. Ali ovdje mladi i odrasli počinju moliti. Bio sam tek došao, u veljači prije tri godine, i nalazio sam se među klupama vani iza crkve. Došla je jedna latinskoamerička obitelj, s petnaestogodišnjim dječakom koji je bio buntovnik, pravi buntovnik! Nakon samo pet minuta došao je na ispovijed… a roditelji su ga iznenađeno gledali. To je mjesto milosti koje je Gospodin izabrao za susret s njim. Papino odobrenje znači: idite, idite, idite! Idite tamo jer to je mjesto milosti, gdje se susreće Gospodina i Gospodin susreće vas.
Zahvaljujući novim odredbama koje je želio papa Franjo, postupak za ispitivanje i odlučivanje o tim slučajevima sada je više usmjeren na duhovne plodove.
Dikasterij za nauk vjere ispitao je dvije točke koje se mogu dokazati. Prva se odnosi na plodove. Tisuće i tisuće ljudi dolaze u Međugorje sa svih strana svijeta. Ove godine došlo je dva milijuna ljudi, odraslih i mladih. Gotovo 50.000 svećenika došlo je moliti, obratiti se. Drugi vrlo važni plodovi jesu brojna zvanja. Mnogo ljudi koji mole. Drugi element koji je bio ispitan bile su poruke. Svaka je poruka uspoređena s našom vjerom i ustanovljeno je da joj poruke odgovaraju. To su vrlo pozitivni plodovi i pozitivne poruke za vjeru: to nam je omogućilo da kažemo da je Međugorje mjesto milosti.
Osobno ste uključeni u objavljivanje poruka koje se objavljuju jednom mjesečno. Što se konkretno događa?
Vrlo je jednostavno: kada postoji poruka, osoba koja ju je primila napiše ju i pošalje meni na jeziku na kojem piše, a to je hrvatski. Odmah mi ju prevedu na talijanski. Taj je proces vrlo zanimljiv: postoje najmanje dva vrlo važna ljudska posredovanja: zato uvijek govorimo o “navodnim porukama” iako smo naklonjeni tako da na kraju poruke napišemo: “s crkvenim odobrenjem”. Ali pazite, poruke su definirane kao “navodne” jer prolaze kroz dva ljudska posredovanja: ne piše ih Gospa, piše osoba koja prima. Drugo je posredovanje prijevod s hrvatskoga na talijanski: to su dva potpuno različita jezika. Mi kažemo da je poruka dobra, da odgovara vjeri i pozivamo na čitanje i razmišljanje o njoj jer je pozitivna. Ništa ne dodaje Objavi, ali ju obogaćuje. Pomaže da danas bolje živimo svoju vjeru.
Znamo da nijedna privatna objava, dakle ni jedno marijansko ukazanje, ništa ne dodaje Objavi. Kako se trebamo postaviti i koje rizike trebamo izbjegavati? Jer katkada postoji rizik da nas ponese višak znatiželje prema “tajnama”, pomalo apokaliptične znatiželje.
U svibnju je Dikasterij za nauk vjere objavio norme koje su temeljne za razumijevanje odluke o Međugorju. Podsjetio je da je prije svega Objava, Riječ Božja, samo Biblija i da je ta Objava završila Otkrivenjem. To ne znači da se Duh Sveti ne može služiti porukama i privatnim objavama povjerenima ljudima i koje služe boljem ostvarivanju jedine prave Objave. Sve to ništa ne dodaje Objavi, ali može biti korisno. U tomu je važnost poruka. One mogu biti korisne da se danas ostvari Objava koju je Gospodin učinio jednom zauvijek.
Jeste li upoznali međugorske vidioce? Jeste li se susreli s njima?
Da. I mogu reći da su jednostavni ljudi, imaju svoju obitelj, imaju probleme koje ima svaka obitelj.
Oprostite što Vas prekidam: netko je prigovorio zato što nitko od njih nije postao svećenik ili časna sestra…
Pa svatko ima svoj poziv! Oni su jednostavni ljudi, dobri ljudi. Nemam što reći. Često se viđamo, zajedno popijemo kavu. Oni su ljudi koji rastu u vjeri, svatko na svoj način, i postaju mudriji, sve mudriji. U kontaktu sam s njima: nisu postali svećenici ili časne sestre i svatko ima svoje poslanje, svoj obiteljski život.
Što ste naučili u ove tri godine provedene u župi Međugorje?
Da je tu milost. Naučio sam da nas Gospodin svojom milošću uvijek prati. Naučio sam da Gospodin ima plan u našem životu i da nas prati. Voli nas.
Gospa se u Međugorju definirala kao “Kraljica mira”. Poruka je to koja je u našem vremenu aktualnija nego ikada.
Jedna od prvih navodnih poruka, iz 1981. godine, u tom je smislu vrlo duboka. Kaže: mir, mir, mir, neka zavlada mir. Ali pazite: ne među nama, nego ponajprije između Boga i nas, a onda i među nama. To je ključno. Kad su Židovi izišli iz Egipta, Bog je preko proroka Mojsija rekao: ako želite živjeti slobodni, postoje neka pravila kojih se valja pridržavati, to su Zapovijedi. Bog je bitan za mir. U zapovijedima nam se kaže samo nekoliko stvari po kojima treba živjeti: poštovati život i ne ubijati; obitelj je temeljno uporište; i poštujmo jedni druge. Ako tako živimo, živimo u miru. Ako ne živimo tako, dolazi do ratova.
Još jedna značajka koja poruku iz Međugorja čini posebno aktualnom jest činjenica da se navodno ukazanje dogodilo u zemlji u kojoj koegzistiraju različite vjere i koja je u nedavnoj prošlosti obilježena strašnim nasiljem. Ima poruka koje se dotiču te teme. Što možete reći o tomu?
Riječ koju rabimo jest dijalog. Dia logos, dijalog među nama, ali logos znači: predstavljam ti svoj identitet, predstavljam ti svoj način življenja, mišljenja, vjerovanja, djelovanja. Ti me upoznaj sa svojim identitetom. Razgovorom se upoznajemo, svatko zadržavajući svoj identitet. Ako izgubimo svoj identitet, više nema dijaloga. I onda dolazi do tragedije. Tamo su različite vjere, različiti načini života. Moramo razgovarati. I mi tamo u Međugorju imamo jasan identitet: Gospodin Isus Krist za nas je jedini Gospodin.
Nove norme koje je u svibnju objavio Dikasterij za nauk vjere izraz su pastoralnoga duha pape Franje i odgovaraju stavu velike pažnje prema vjeri jednostavnih ljudi i pučke pobožnosti. Koliko je važan taj aspekt?
Moramo postaviti vrlo jake uporišne točke vjere. Pučka se vjera obogaćuje stavljanjem Majke Božje kao uporišta i Gospodina Isusa Krista kao apsolutnoga uporišta. Majka Božja te prati na taj susret. Kada dođu jednostavni ljudi sa svim svojim problemima, susreću Majku Božju koja je patila poput njih. Slika Gospe Žalosne nalazi se u gotovo svim župama: Ona koja je patila kao i ti, i prati te Gospodinu Isusu koji ti daje snagu da dobro živiš. Promijeniti svoj život ne znači napustiti obitelj, napustiti posao… kada se vratiš starom životu, promijenjen si iznutra. Znaš da se s Gospodinom možeš suočiti s problemima. To je vjera jednostavnih. Ovdje su krunica, euharistija i euharistijsko klanjanje. Prošlog sam ljeta imao pred sobom 30-40.000 mladih koji su bili u klanjanju u apsolutnoj tišini. Tamo je, u tom preobraženom kruhu, stvarna, supstancijalna prisutnost Gospodina Isusa Krista. On gleda mene, ja gledam njega, On mi govori, ja govorim njemu. Koliko mi je ljudi reklo: ondje sam čuo Gospodina kako mi govori.
Možemo li iz toga što ste nam rekli i iz onoga što smo pročitali u bilješci Dikasterija o fenomenu Međugorja zaključiti pozivom svima na to hodočašće?
Dokument vrlo jasno želi reći: idite u Međugorje jer je to mjesto milosti.
