Radost i dostojanstvo rada

Ne rađa se čovjek na svijetu čiji rad nije rođen s njim.
– James Russell Lowell, pjesnik

U konačnici, svi moramo sami odlučiti što je neuspjeh. Ali svijet vam jedva čeka postaviti niz kriterija ako mu to dopustite. [F]ailure znači skidanje nebitnog. Prestao sam se pretvarati da sam nešto drugo osim onoga što jesam, i počeo usmjeravati svu svoju energiju u dovršavanje jedinog posla koji mi je bio važan. Da sam doista uspio u bilo čemu drugom, možda nikada ne bih pronašao odlučnost da uspijem u jedinoj areni za koju vjerujem da doista pripadam. [R]ock bottom postao je čvrst temelj na kojem sam izgradio svoj život.
– JK Rowling, obraćanje na Harvardu

Na posao se često gleda kao na bijedni teret. Može biti stresno, dušegubno i, u najgorem slučaju, izazivanje samoubojstva. Kad sam primljena na sud kao odvjetnica, predsjedavajuća sutkinja provela je pola svog pozdravnog govora savjetujući nas da ne budemo toliko obuzeti poslom da zanemarimo jednostavne stvari poput šetnje psa, pauze od posla koje mogu sačuvati mentalno zdravlje. Međutim, tužno je to što se na modernom radnom mjestu ljudi često tretiraju kao strojevi i na njih se vrši pritisak nastavite proizvoditi sve više i više. Stvar je u tome što i strojevima trebaju pauze prije nego što se pokvare. Čak se i Bog odmorio nakon svog veličanstvenog djela stvaranja! U Izraelu, ultraortodoksni Židovi paze da ne rade ni mrvicu posla na dan sabata, iz straha da se ne stave iznad Boga. Oni zapošljavaju pogane da rade na gumbima u dizalu.

Rad je zapravo dar od Boga, poziv pun ljubavi da sudjelujemo u Njegovom trajnom djelu stvaranja i spasenja. Riječ “spasenje” dolazi od lat salus, što znači “zdravlje”. Kad se posao dobro obavlja, pridonosi se zdravlju pojedinca i društva. Daje nam svrhu i radost kada smo u mogućnosti stvarati korisne i lijepe stvari, uspostavljati narudžba u svijetu oko nas, služiti drugima i brinuti se za one koji ovise o nama. Kao što dijete stječe samopouzdanje i sazrijeva kada mu se povjeri odgovornost za kućanske poslove, tako i mi sazrijevamo kao osobe kada nam se daju prilike za produktivan rad, rastući u sličnosti s Bogom, našim Ocem i izgrađujući njegovo kraljevstvo.

Ipak, u današnjem postindustrijskom društvu posao je prepun zamki. Neki su poslovi stresni jer sada zahtijevaju toliko više zadataka da zamagljuju izvornu poantu posla – misli se na podučavanje, gdje se na nekim mjestima od učitelja sada očekuje da rade kao socijalni radnici i zamjenske roditelje, preuzimajući i više administrativnih poslova. Drugi su obeshrabrujući jer uključuju jedan ponavljajući, ovozemaljski zadatak, kao u rad u tvornici. Moj prijatelj koji radi u tvornici mrkve tijekom ljetnih praznika ispričao je kako čezne za smislenim radom koji koristi njegove intelektualne darove, a ne za umrtvljenim zadacima zbog kojih se osjeća kao obični kotačić u stroju.

Neki ljudi zaziru od rada, dok drugi idoliziraju rad i prihode od njega, videći posao ili stjecanje novca kao svoju jedinu svrhu u životu. Budući da Australija ima sustav socijalne skrbi, neki ljudi preživljavaju od pomoći, odbijajući poslove – to potvrđuje i vlasnik tvornice kojeg poznajem, kojeg često ljudi traže od njega za posao, samo da bi se ispričali i nestali nakon dan ili dva , ispunivši svoju kvotu prijava za posao. Moj dečko je upravo počeo raditi na branju jagoda na farmi koja želi zaposliti Australce, ali na njoj rade uglavnom azijski radnici jer Australci imaju tendenciju nestati nakon nekoliko tjedana. S druge strane, moj prijatelj koji bere mrkvu ispričao je kako je jedan tajvanski radnik žalio zbog toga što ima Nedjelje slobodne, jer je želio zaraditi više novca za trošenje na kockanje. Obje krajnosti pokazuju nedostatak vrline, podlijeganje ili lijenosti ili pohlepi. Vrlina se nalazi u zdravom uvažavanju poštenog rada, a da ga ne miješamo kao razlog nečijeg postojanja.

Rad je bitan dio ljudskog života, građevni karakter, povezujući nas s drugima i održavajući funkcioniranje naših društava. Na radionici za obuku osoba s invaliditetom kojoj sam jučer prisustvovao, voditelj je primijetio da obično identificirati ljude s njihovim zanimanjima, jer njihov rad oblikuje tko su. Kao majka sina s invaliditetom, znala je koliko je posao važan za ljudsko biće i pomogla je svom neverbalnom sinu da pokrene posao distribucije voća i povrća. Sada kada izlazi u šetnju, mušterije ga pozdravljaju, a on osjeća ponos na svoj posao, osim što je stekao određeni status u društvu.

Kada je netko dobro radio i tada se može odvojiti od posla, bolje će cijeniti razdoblja odmora i dokolice. Otkrio sam da mi je, dok tražim posao s punim radnim vremenom, teško jednostavno se opustiti i uživati ​​u dobroj knjizi, zbog brige koja dolazi kad nešto važno poništim. Međutim, bez obzira je li netko zaposlen ili ne, sve okolnosti su prilika za povjerenje u Boga, nudeći mu neizvjesnost ovog prolaznog života, u miru u spoznaji da u kakvom god stanju da se nalazi, pronalazi pravi odmor i svrhu u Njemu koji je Ljubav, izvor i kraj našeg bića.

Sve su naše priče priče o traganju. Tražimo da budemo dobri i da dobro radimo. Tražimo da postanemo ljudi u svijetu koji nas uvijek iskušava da budemo manje od ljudi ili traži da budemo više. Tražimo da volimo i da budemo voljeni. A u svijetu u kojem je često teško vjerovati u mnogo toga, tražimo vjeru u nešto sveto i lijepo i životno nadilazeće što će dati smisao i svrhu životima koje živimo.
– Frederick Buechner

Ne smijemo se udaljiti od skromnih djela, jer to su djela koja nitko neće učiniti. Nikad nije premalen. Toliko smo mali da stvari gledamo u malom smislu. Ali Bog, budući da je svemoguć, sve vidi veliko. Stoga, čak i ako napišete pismo za slijepog čovjeka ili samo odete sjediti i slušati, ili odnesete poštu umjesto njega, ili posjetite nekoga ili donesete nekome cvijet – male stvari – ili operete odjeću za nekoga, ili očistite kuća. Vrlo skroman posao, tu moramo biti ti i ja. Jer postoji mnogo ljudi koji mogu učiniti velike stvari. Ali vrlo je malo ljudi koji će raditi male stvari.
– Majka Tereza iz Kalkute, Ljubav: Voće uvijek u sezoni

Neka oni koji misle da njihov rad nema vrijednosti priznaju da ispunjavanjem svojih beznačajnih zadataka iz ljubavi prema Bogu ti zadaci poprimaju nadnaravnu vrijednost. Starci koji trpe poruge mladih, bolesni razapeti na krevetu, čistač ulica i smetlar, pjevačica koja nikad nije imala stihove, nezaposleni stolar – svi će oni biti ustoličeni iznad diktatora, predsjednika, kraljeva, i kardinale ako veća ljubav prema Bogu nadahnjuje njihove skromnije zadatke nego nadahnjuje one koji s manje ljubavi igraju plemenitije uloge.
– Časni nadbiskup Fulton Sheen

Svaki rad je svet. Njime hodimo Kristovim kraljevskim putem.
– Službenica Božja Catherine Doherty, “Svetost rada“