‘Put hodočasnika’, knjiga čiji se naslovni lik bavi nekom vrstom ‘trajne korizme’, poznati je duhovni klasik istočnog kršćanstva.
„Milošću Božjom ja sam kršćanin, po vlastitim postupcima veliki grešnik, a po imenu beskućnik lutalica najskromnijeg podrijetla, koji luta od mjesta do mjesta. Moje svjetovne stvari sastoje se od naprtnjače na leđima u kojoj se nalazi osušeni kruh i Sveto pismo u džepu na prsima. To je sve.” —Put hodočasnika
Istočni kršćani diljem svijeta sada su započeli naše korizmeno putovanje. Ponedjeljak, 12. veljače, bio je “Čisti ponedjeljak”, kako ga zovemo – prvi korak na našem hodočašću. Svi kršćani mogu imati koristi ako svoje korizmeno putovanje doživljavaju kao hodočašće. Kao i kod svih hodočašća, moramo znati svoje odredište. Odredište je završna točka; to je cijeli razlog za napore koje ulažemo. Mukotrpan rad, neočekivana kašnjenja, blokade na cesti i umor – sve to prolazi kada stignemo na odredište. Želio bih našim čitateljima preporučiti “vodič” za vaše korizmeno putovanje. Za hodočašća su potrebni vodiči, jer oni smanjuju neočekivana kašnjenja na koja bismo mogli naići na hodočasničkom putu.
Put hodočasnika je knjiga dobro poznata kršćanskom istoku. Za mnoge je to prvi korak u upoznavanju istočnokršćanske duhovnosti. Knjiga je anonimnog autora i nastala je u 19. stoljeću. Bilježi priču o čovjeku, poznatom samo kao “Hodočasnik”, koji odlazi u crkvu i čuje čitanje 1. Solunjanima 5:17 – “molite bez prestanka”. Ove riječi potresaju srce hodočasnika. Ostatak knjige provodi idući od mjesta do mjesta, od crkve do crkve, od samostana do samostana, pokušavajući pronaći mudar i sveti savjet kako ispuniti ovu zapovijed sv. Na kraju krajeva, riječi svetog Pavla podsjećaju nas na važnost prakticiranja Prisutnosti Božje za sve nas.
A što je “praksa Božje prisutnosti?” Osim što je naslov prekrasnog djela u zapadnoj duhovnosti brata Lawrencea, prakticiranje Božje prisutnosti je rastuća svijest o prebivanju Presvetog Trojstva u duši. Po krštenju Presveto Trojstvo prebiva u svakome od nas. Međutim, zbog grijeha i ljudske slabosti gubimo iz vida prebivanje Boga. Zaboravljamo da je on u našoj sredini i odvlačimo si pažnju svakojakim diverzijama.
Predložio bih da je cilj svih kršćana za korizmu raščistiti smetnje koje smo stavili na put našoj svjesnoj i aktivnoj svijesti o prebivanju Boga u duši. Crkva nas potiče na molitvu, post i milostinju. Zašto? Upravo zato što ove prakse uklanjaju kašnjenja, zapreke i umor s kojima se susrećemo na našem zemaljskom hodočašću.
“Hodočasnik” u Put hodočasnika bavi se nekom vrstom “trajne korizme”. Stalno se moli, posti i dijeli milostinju. Fokus, koji se temelji na Pavlovom tekstu, očito raste u neprestanoj molitvi (post i milostinja ističu njegovu molitvenu praksu). Molitva koju je naučio tijekom svog putovanja zove se “Isusova molitva”. U svom najtradicionalnijem obliku, molitva je: Gospodine Isuse Kriste, Sine Božji, smiluj se meni grešniku. Hodočasnik stalno izgovara ovu molitvu. To je molitva ukorijenjena u Svetom pismu. Slijepac viče Gospodinu: “Isuse, sine Davidov, smiluj mi se” (Mk 10,47), a carinik u Hramu u poniznosti moli: “Bože, milostiv budi meni grešniku” ( Luka 18:13).
Isusova molitva također je katekizam u malom. “Gospodin Isus Krist” identificira da je Krist Gospodar (naših života i Gospodar svega). Naslov “Krist” ukazuje na njega kao na Božjeg pomazanika, a njegovo ime “Isus” znači “Bog spašava”. Mogli bismo provesti vječnost samo razmišljajući o te tri riječi — Gospodine Isuse Kriste! “Sin Božji” identificira ga kao drugu osobu Presvetog Trojstva, kao onoga koji ima moć spasiti nas. “Smiluj mi se”, čini molitvu osobnom. Trebamo njegovu milost! “Milosrđe” znači više od pomilovanja od pravedne kazne zbog naših grijeha. Milosrđe zaziva Gospodina da izlije svoj ljekoviti melem na naše duše. A njegovo iscjeljenje nije samo obnova duhovnog zdravlja, već i osnaživanje za rast u svetosti. Konačno, podsjetnik “grešnik” nije samouvjeravajuća izjava koja bi nas trebala deprimirati. Umjesto toga, to je podsjetnik na naše ljudsko stanje i potrebu za Božjom milošću da iscijeli i otkupi naše palo čovječanstvo.
“Hodočasnik” u Put hodočasnika, ponavljanjem upotrebe Isusove molitve, dolazi do premještanja molitve iz glave i usana u srce. Ovo je ključno. Srce je mjesto gdje Trojstvo prebiva unutar osobe. Molitva srca nadilazi intelektualnu vježbu susreta s Bogom, “srce govori srcu” (da parafraziramo moto sv. Johna Henryja Newmana). Naš “hodočasnik” postaje toliko vješt u Isusovoj molitvi da moli i dok spava. Na taj ga način Isusova molitva čuva od praćki i strijela demona kad je budan ili kad spava. Učinak je da on ispunjava zapovijed našeg Gospodina da bude budan. U Marku 13, naš Gospodin opisuje potrebu da bdijemo kako ne bismo bili zatečeni kada se Gospodar Kuće (sam Gospodin) vrati u svojoj slavi. Praksa Isusove molitve održava dušu budnom i usklađenom s Božjom Prisutnošću. Ako molimo “bez prestanka” kako nam nalaže sveti Pavao, tada nećemo biti nespremni kada se Gospodin vrati.
Nadam se da sam vas potaknuo da uzmete knjigu u ruke Put hodočasnika koristiti kao vodič za svoje korizmeno putovanje. Ali možda biste trebali sada početi moliti Isusovu molitvu. Poznajem mnoge redovnike i redovnice koji su postigli neprestanu molitvu. Učite od njih. Više puta sam pisao o njihovim samostanima — to možete pronaći ovdje (Manastir Svetog Uskrsnuća i Krist Zaručnik dobra su mjesta za početak).
Ovo je loš savjet koji vam mogu dati za početak. Započnite s jednom minutom, moleći Isusovu molitvu. Molite s pažnjom i uvjerenjem, pazeći na značenje riječi kojima se molite. Slika koju koristim je slika moje nade da će, kad stanem pred Gospodina, reći: “Sjećaš li se da si jednom molio moje Sveto Ime s pažnjom i cijelim srcem? Tada sam ti dao svoju milost!” To je sve čemu se mi koji živimo u svijetu možemo nadati! Ako sam se jednom dobro pomolio, možda bi to moglo biti dovoljno da spasim ovog grešnika.
Svi krećemo na korizmeni hod. Počinjemo li danas ili u srijedu, nije važno. Naš cilj je odredište. Odredište je Uskrs … sam Uskrsli Gospodin. On prebiva u vama sada, kroz vaše krštenje. On želi da rastete u namjernoj spoznaji da on prebiva u vama u svakom trenutku kada smo u njegovoj milosti. To je korizmeno putovanje. Uskrsli Gospodin Isus koji prebiva u našim dušama u svakom trenutku našega života — Gospodine Isuse Kriste, Sine Božji, smiluj se meni grešniku!
Molimo molite za ovog grešnika.
Toplo preporučam izdanja Put hodočasnika s predgovorima koje je napisao otac Thomas Hopko ili isusovac otac Walter Ciszek. Mogu se lako nabaviti putem interneta.