U Župi sv. Pavla apostola u Puli, u nedjelju 11. kolovoza, preč. Milan Mužina, župnik i dekan Pulskog dekanata, svečanim misnim slavljem zahvalio je Bogu, zajedno sa svojim župljanima, za pet desetljeća svećeništva. Mladu misu proslavio točno prije 50 godina, 11. kolovoza 1974. u rodnoj župi, u Žminju, pa će stoga svoju službenu zlatnu misu proslaviti ondje, u nedjelju, 15. rujna.
Na svečanoj euharistiji u župnoj crkvi sv. Pavla prigodnu homiliju izrekao je o. Đuro Hontić, župnik pulske Župe sv. Ivana Krstitelja i gvardijana Franjevačkog samostana sv. Franje u Puli. Osim slavljenika i propovjednika koncelebrirali su: vlč. Ivica Šušnjara, preč. Marijan Kancijanić, preč. Marijan Jelenić, o. Đuro Vuradin, vlč. Ivan Štoković te vlč. Ante Žufić.
Svečanosti su nazočili i predstavnici civilnih vlasti: državna tajnica u Ministarstvu zdravstva doc. dr. sc. Irena Hrstić, dr. med., župan Istarske županije – Regione istriana Boris Miletić, gradonačelnik Pule dr. sc. Filip Zoričić, načelnik Općine Medulin Ivan Kirac, ravnateljica Istarskog narodnog kazališta Gordana Jeromela Kaić, a mr. sc. Andrej Angelini dr. med., v. d. ravnatelj Opće bolnice Pula dirigirao je zboru, on je inače dugogodišnji voditelj Župnog zbora sv. Pavla ap., kojeg je tom prigodom na orguljama pratio Branko Okmaca, v. pred. na Muzičkoj akademiji u Puli.
Ulaznu procesiju, u kojoj su bili i pojedini svečarovi bivši ministranti, su od župne kuće prema crkvi pratila istarska tradicijska glazbala roženice, jednako kao i na mladoj misi.
Svečar je, osim spomenutima, na početku poimence uputio pozdrav ravnateljima drugih gradskih institucija te mnogima drugima.
Propovjednik, o. Đuro Hontić, je u osvrtu na misno evanđelje, posvijestio, da ono što Židovi nisu mogli shvatiti, često ni mi danas to ne shvaćamo, iako dolazimo k Bogu, iako Ga tražimo. „On nas hrani svojim tijelom, uči nas svome nauku da bismo ljubili jedni druge, kao što nas je On ljubio, da bi nasićeni tom hranom postigli i dostigli život vječni. To je smisao kršćanske vjere, to je bit našeg okupljanja oko Isusa: da slušamo Njegov nauk, da slušamo taj Očev glas koji se u Isusu Kristu utjelovio, došao na ovaj svijet, bio s nama, te u konačnici, po Presvetoj Euharistiji, ostaje do konca vremena. On nas hrani, On nas poučava, On nas jača na našem životnom putu“. U kontekstu spomena euharistije, propovjednik je ukazao na sveticu čiji je spomendan 11. kolovoza, sv. Klaru, koja je pred navalom Saracena na Asiz visoko podigla Presveto, te ih njim prekrižila, a oni su pobjegli od straha.
„Mnogi su sveci posebno častiti Presvetu euharistiju. Spomenimo se samo bl. Miroslava Bulešića koji prije svoje mučeničke smrti, u crkvi stao pred Presveti Oltarski Sakrament i razularenoj komunističkoj rulji rekao: ‘samo preko mene mrtvoga moći ćete obeščastiti Presveti Oltarski Sakrament’. Nažalost, dan kasnije u Lanišću bio je žrtva te razularene komunističke rulje. No, njegovim ubojstvom, iz njegovom krvlju natopljene zemlje niknula su tolika svećenička zvanja, toliki novi svjedoci i novi kršćani koji danas još uvijek propovijedaju Isusa Krista, slušaju Njegov nauk, časte Presveti oltarski sakrament i žive prema Božjoj zapovijedi: ‘ljubi Boga i bližnjega kao samoga sebe’“.
Govoreći o izazovima današnjeg vremena, o. Hontić je posvijestio, kako su nam potrebni takvi svjedoci, Kristovi učenici. „Mnogi su zavedeni različitim ideologijama i učinili su toliko zla, ali u isto vrijeme mnogi su svijetli primjeri poput sv. Maksimilijana Kolbea, franjevca konventualca, koji će spašavati ovaj svijet od mržnje, zla i grijeha. On je svoj život darovao za život jednog oca obitelji u bunkeru gladi u logoru Auschwitz 1941. uoči svetkovine Velike Gospe“. Propovjednik je spomenuo i sv. Tereziju od Križa, Edit Stein koja je upoznajući duhovnost svete Terezije Avilske i sama postala svetica čineći dobro.
Vraćajući misao na euharistiju, posvijestio je da nje ne bi bilo da nam Bog nije ostavio svećenike. „Po svećeniku koji daruje svoj život za Crkvu, za narod, Bog danas po snazi Duha Svetoga dolazi na ovaj svijet. On ovaj kruh i vino što ćemo prinijeti na oltar, po zazivanju svećenika i polaganju njegovih ruku pretvara u svoje tijelo i svoju krv. Zato je važno poznavati, priznavati važnost, prisutnost svećenika.“
„Tu je veličina ovog današnjeg slavlja kada se spominjemo 50. obljetnice misništva preč. Milana, koji je kao mladić na današnji dan u svojoj rodnoj župi pošao tim putem, milošću Božju vođen i jačan, učinio tolika dobra. Mnoge je nahranio materijalnim kruhom, ali još više tom duhovnom hranom i poučio zapovjedi, Isusovoj zapovjedi ljubavi“. Podsjećajući na životni put zlatomisnika, o. Hontić je podsjetio, kako njegov put nije bio „uobičajeni“ za dijete koje je nakon osnovne škole otišlo u sjemenište. Preč. Milan je planirao postati učitelj, te je pošao u učiteljsku školu. No, u drugom razredu srednje učiteljske škole dogodila se tragedija. „Poginuo je jedan mladi svećenik iz župe Žminj, a on kao sumještanin u procesiji do groblja nosio je vijenac, i tako došavši do crkvice Svete Marije Svetomore začuo glas ‘zašto ga ne bi ti zamijenio’? Iako se u njemu nešto prelomio, borio se s tim do kraja drugog razreda, a potom kad je rekao majci, ona se obradovala da će imati sina svećenika, dok je otac mislio da je to samo njegov mladenački hir. Župnik ga je podržao u nakani, i on je nastavio školovanje u pazinskom sjemeništu. Nakon odsluženja vojnog roka, upisao je Teologiju u Rijeci, gdje je kod prof. Marijana Valkovića diplomirao i na današnji dan 1974. s geslom ‘I za njih posvećujem samoga sebe da i oni budu posvećeni u istini’ slavio svoju mladu misu“.
U ovo lijepo nedjeljno jutro, uputit ćemo Bogu molitvu za našeg dragog jubilarca. Upravimo Bogu molitvu da ga prati svojom milošću, da ga čuva i jača, a Blažena Djevica Marija, majka svećenika neka ga zagovara. Sveti Pavao, najveći od propovjednika i apostola, zaštitnik ove župe, da ga pomaže u njegovom naviještanju i vršenju njegove svećeničke službe, a zagovor blaženog Alojzija Stepinca, blaženog Miroslava Bulešića i tolikih znanih i neznanih mučenika neka mu bude primjer“, rekao je o Hontić, te na kraju homilije izrekao čestitku slavljeniku „prečasni gospodine Milane, želeći vam Boži blagoslov, molimo da vas krijepi zdravljem, radošću, ljubavlju i mirom koje ćete donositi svima koje budete susretali“.
Preč. Milan Mužina rođen je u Žminju 16. 9. 1949. godine, za svećenika je zaređen 25. srpnja 1974. godine, a 11. kolovoza u svojoj je rodnoj Župi sv. Mihovila u Žminju proslavio mladu misu. Prva mu je služba, te iste godine, bila župni vikar u Umagu. Potom je bio župnik Župe Gospe od Mora u Puli, od 1974. do 1981. godine. Bio je župnik Župe sv. Pavla ap. u samim počecima te župe, od 1981. do 1983. Narednih 15 godina bio je župnik Pićna, do 1998.; od 1984. do 1990. bio je i dekan Pićanskog dekanata. U Župi Fažana proveo je narednih 10 godina, do 2008. godine. Od tada je, već 16 godina župnik Župe sv. Pavla, a osim toga obnaša i druge službe: duhovnik osoba lišenih slobode, zatvorski kapelan za pulski zatvor i kaznionicu u Valturi, duhovnik je istarske podružnice Hrvatskog katoličkog liječničkog društva, ravnatelj je Svećeničkog doma Betanija, dekan Pulskog dekanata, duhovnik Udruge sv. Vinka Konferencije sv. Pavla ap.
Nakon čitanja životopisa i izricanja čestitki župniku su od župljana uručeni brojni prigodni darovi te Papinski blagoslov. U ime sestara milosrdnica koje djeluju na području te župe svečaru je dar uručila predstojnica pulskog Samostana Majke Dobroga Savjeta s. Milena Kramar. U nastavku je pročitana čestitka Upravnog odbora HKLD, kojeg je potpisao prof. dr. sc. Rok Čivljak, dr. med., predsjednik HKLD; u ime svih članova dar su uručili dr. Vlasta Popić i dr. Ivan Pavičić Donkić. Pročitana je čestitka Udruge sv. Vinka, koju je potpisala predsjednica Udruge Anđelka Samarđić, a dar su uručili članovi. Doris Mejak pročitala čestitku koju su svečaru uputili njegovi bivši učenici iz pulske gimnazije. Klaudio Knapić izrekao je čestitku u ime svih svečarovih bivših ministranata.
Na kraju se je svečar prisjetio svojih dostignuća kroz 5 desetljeća službe te zahvalio bivšim i sadašnjim suradnicima na raznim područjima djelovanja, kao i onima koji su pomogli u pripremi toga slavlja. Nakon mise su svi nazočni počašćeni prigodnim domjenkom.
G. Krizman
