Drugoga dana boravka u Puli, u nedjelju, 13. listopada, relikvije sv. Franje Asiškog bile su izložene na javno štovanje u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja, na misi u 9 te na misi u 11 sati koju je predvodio porečki i pulski biskup mons. Ivan Štironja. Nakon svečane ulazne procesije u kojoj je relikvijar nosio službeni pratitelj relikvija u Hrvatskoj p. Vladimir Vidović, na početku je okupljenima riječ pozdrava i dobrodošlice uputio župnik Župe sv. Ivana Krstitelja p. Đuro Hontić. Biskupu je uručen prigodni dar dobrodošlice.
Mons. Štironja se je na početku homilije obratio okupljenim krizmanicima te ih ohrabrio neka ustraju u plodonosnoj pripravi za primanje sakramenta potvrde. Obratio se pohvalom i roditeljima krizmanika što su dopratili svoju djecu u crkvu, „možete im dati sve, ali ako ih ne poučite kako živjeti u blizini Božjoj, da izgrade sebi vile u nebu, sve će biti uzalud“.
„Današnja liturgijska čitanja u središte naše vjerničke pozornosti stavljaju mudrost i razboritost, prva dva dara Duha Svetoga među onih sedam koje kršćanin-katolik prima po sakramentu svete potvrde“, podsjetio je biskup. „Danas je prigoda da časteći relikvije sv. Franje molimo za naše krizmanike, kao i za sve naše mlade i djecu, da ne zaborave vrijednost darova Duha Svetoga, da svi skupa koristimo te milosne darove i njima oplemenimo svijet i društvo u kojemu živimo.“
„Mudrost je sposobnost prosuđivanja, vrednovanja i biranja neprolaznih i vječnih vrijednosti. Mudrost je razlikovanje dobra od zla. To je test koji pokazuje stvarno stanje pojedinca, obitelji, zajednice i naroda“, pojasnio je propovjednik. „Zahvalni smo Bogu što još uvijek ima ljudi koji nisu izgubili sposobnost mudrosti i razbora. Posebna je radost uočiti mlade ljude, pojedince kao i obitelji, koji ne zaboravljaju na vječne i neprolazne vrijednosti nego ih radosno žive i prenose na svoju djecu.“
Osvrnuo se potom na navezanost na materijalno, citirajući sv. Pavla u Poslanici Timoteju, „’korijen svih zala jest srebroljublje, njemu odani, mnogi odlutaše od vjere i sami sebe isprobadaše mukama mnogima. A ti se, Božji čovječe, toga kloni!'(1 Tim 6, 10-11) te je je s tim povezao netom pročitani ulomak iz Evanđelja po Marku o mladiću koji, oduševljen novim naukom dolazi pred Isusa i pita što mu je činiti da bi baštinio život vječni. „Isus, ga hvali što vrši zapovijedi, ali ga uz to šalje da ide, da učini korak naprijed, proda sve što ima i podijeli siromasima“, na što se, prema riječima sv. Marka, mladić ‘smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak’.“ „Ovaj bezimeni mladić može biti bilo tko od nas. Svakodnevno smo na testu razboritosti i mudrosti, svakodnevno smo u prigodi opredjeljenja za vječne ili prolazne vrijednosti.“
„Da je Isusova zamisao provediva potvrđuje primjer sv. Franje, čije relikvije danas častimo“, rekao je biskup. „I on je bio mladić stavljen na kušnju. I pred njim se smiješio put bogatstva i materijalnog prosperiteta što mu je jamčio imetak bogata oca trgovca i majke plemkinje. No, taj bezimeni mladić postao je vrlo poznat zahvaljujući svom mudrom opredjeljenju i odazivu na Isusov poziv.“
„Kao veliki zaljubljenik u mudrost Božju na prvo mjesto je stavio vječno spasenje, neprolaznu vječnu sreću i vječni život“, naglasio je propovjednik te je napomenuo kako je sv. Franjo „nebeske, neprolazne i vječne vrijednosti stavio je ispred propadljivih zemaljskih vrijednosti, te se upustio u duhovnu avanturu, i postao bogataš u očima Božjim.“
O brojnoj sljedbi sv. Franje biskup je posvijestio „značenje i vrijednost te avanture prepoznali su brojni mladići i djevojke koji su mu se pridružili u duhovnom pozivu i obnovi Crkve. Susreće ih se na svakom koraku, i u ovom našem gradu i prepoznajemo ih kao Franjine sinove i kćeri, kojima zahvaljujemo za sveukupnu angažiranost u Crkvi Kristovoj.“
Biskup je nadalje izrekao longitudinalni osvrt na društvene i moralne okolnosti vremena sv. Franje i današnjice. „Franjino vrijeme, vrijeme je velikih feudalnih razlika koje su obilježavale svako društvo pa i ovo naše današnje. I naše društvo, kako ga god nazivali, ne znam kojim biranim modernim i profinjenim riječima, ono ostaje zemaljsko i prolazno, podložno truleži poput čovjekova tijela. Nikakve izmišljene čovjekove ideologije i svjetonazori neće promijeniti Božje naravne postavke. Što se čovjek više upliće u Božje zakone samo će dublje padati i zaplitati se u mrežu iz koje neće znati izaći. Zato nam je potrebna duhovna obnova, potreban nam je preporod utemeljen na Evanđelju i evanđeoskim aksiomima i metodama.“
„Svako vrijeme pa i ovo naše potrebno je entuzijasta poput sv. Franje, tih potpunih zaljubljenika u Evanđelje, za svijet luđaka i čudaka ali za Isusa istinskih apostola vjere, nade i ljubavi“, rekao je biskup i zaključio da „samo oni mogu obnoviti Kristovu i Franjinu Crkvu. „Lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake“ (1 Kor 1, 27).“
„Svi smo iskusili kako izgleda svijet kad nestane struje, pogotovu kad se to dogodi usred mrkle noći. Molimo sv. Franju da u našim srcima, u našim obiteljima i u našem društvu ne ponestane struje Božje milosti koja struji našim životima i daje nam snagu da očima vjere promatramo sebe i svijet oko sebe. Utecimo se sv. Franji da nam Bog po njegovu zagovoru podari mladiće i djevojke koji će poput njega u nesebičnu služenju Bogu i naviještanjem Evanđelje popraviti sve pukotine koje zahvaćaju naše obitelji i Crkve. Sv. Franjo, moli za nas“, zaziv je kojim je biskup zaključio svoje promišljanje.
Po završetku misnoga slavlja okupljeni su vjernici imali mogućnost iskazati osobno štovanje relikviji Serafskoga Oca Franje.
G. Krizman
