Župa Žitače/Podhum kod Konjica svečano je 13. lipnja proslavila svoj patron – sv. Antu Padovanskog. Misno slavlje tom prigodom predvodio je apostolski nuncij u BiH mons. Francis Assisi Chullikatt, prenosi Nedjelja.ba, portal Katoličkog tjednika.
Uz sudjelovanje vjerujućega puka – kako onog malobrojnog koji tu stalno obitava, tako i onoga koji je u posljednjem ratu izbjegao te je danas svoj dom izgradio negdje drugdje – na misi su koncelebrirala šestorica svećenika: župnik u Jablanici don Drago Ćurković, župnik u Obrima i Solakovoj Kuli don Marin Marić, gvardijan u Konjicu fra Ferdo Boban te vikar na Grbavici u Sarajevu pater Pero Mijić i vikar iz Kreševa fra Mijo Rajič.
Na početku svete mise riječi pozdrava uputio je župnik fra Ivica Karatović na osobit način zahvalivši nunciju na blizini iskazanoj tijekom prošlogodišnjih poplava koje su zadesile ovaj kraj.
U svojoj propovijedi nuncij je napomenuo da sv. Anto nije „daleki svetac“ nego pouzdani suputnik. Citirajući riječi blagopokojnog pape Franje da je Padovanski neumorni propovjednik, zaštitnik siromašnih i patnika, istaknuo je kako on uči da kršćanski život nije bez boli, kušnji i teškoća. „No, upravo u tim trenutcima otkriva se snaga vjere. Kušnje nisu znak Božjeg napuštanja, nego trenutak kad se vjera pročišćava i postaje vjerodostojna“, kazao je nuncij Chullikatt posvješćujući kako baš u tim trenutcima sv. Anto poziva „da ne padnemo u očaj, da se ne bunimo, nego da se s povjerenjem predamo Božjim rukama ustrajni u nadi“. Uputio je kako je to logika križa. „Tko u vjeri dotakne Krista pa i kroz suze prima snagu i mir. Ne spasava nas bijeg od patnje nego prihvaćanje križa, proživljenog u sjedinjenju s Kristom znajući da je On sam pobijedio bol, muke i smrti na križu“, poručio je apostolski nuncij.
Na kraju mise župnik Karatović zahvalio je svima koji su doprinijeli organizaciji proslave patrona.
Liturgijsko pjevanje predvodili su tamburaši s Brestovskog pod vodstvom fra Mirka Majdandžića.
Nakon misnoga slavlja uslijedilo je druženje i pučko veselje.
Inače, ova se vjernička zajednica za proslavu svog patrona pripremala se trodnevnicom, a svaki dan prije svete mise bila je mogućnost za ispovijed.
Župa Žitače/Podhum najstarija u dolini Neretvice. Naime, na tom je području postojala župa Neretva koja je početkom 17. stoljeća imala oko 1 600 duša da bi uslijed Bečkoga rata znatno opustjela. Kao kapelanija Neretva je obnovljena 1813. a na rang župe uzdignuta 1820.
Tijekom posljednjeg rata brojne obitelji su protjerane i raseljene diljem BiH i svijeta. Danas u području ove župe živi 50-ak vjernika starije životne dobi.
Ovaj je prostor, kao i susjedne župe, došao u žižu zanimanja javnosti u listopadu 2024. kada su ga pogodile katastrofalne poplave koje su nanijele veliku materijalnu štetu na infrastrukturi.
Iako raseljeni vjernici područja Neretvice svoje ne zaboravljaju. Okupljaju se ne samo za patrone župa, nego i drugim prigodama. Uvijek su to susreti podsjećanja na nekadašnja vremena, ali i prigoda za radosno druženje. (kta)
