Šibenska župa Baldekin proslavila je svoj patron na svetkovinu Presvetog Srca Isusova u petak, 27. lipnja. Svečano euharistijsko slavlje, koje je započelo petominutnom zvonjavom, a završilo činom posvete hrvatskog naroda Presvetom Srcu Isusovu, predvodio je šibenski biskup Tomislav Rogić. U koncelebraciji su bili župnik na Baldekinu don Tomislav Puljić i biskupov tajnik don Ivica Bašić.
Biskup Rogić započeo je homiliju slikama iz Starog zavjeta, posebno proroka Ezekiela, gdje je Bog prikazan kao pastir koji brižno čuva svoje stado: traži izgubljene, vraća zalutale, povija ranjene i krijepi nemoćne. Ta je slika proširena poznatim Psalmom 23, “Gospodin je pastir moj!”, naglašavajući potpuno pouzdanje u Boga i odsustvo straha čak i u “dolini smrti”.
Nastavljajući s Pavlovom poslanicom Rimljanima, biskup Rogić je istaknuo vrhunac Božje ljubavi: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije. Evanđeoska prispodoba o izgubljenoj ovci dodatno je naglasila Isusovu brigu za svaku dušu, čak i za one koje su zalutale. “Nismo li svi bili – i više puta – izgubljena, neposlušna ovca, duša koja traži svoje pute, svojeglava i ne osvrće za glasom koji joj govori da je izabrala krivi put,” zapitao se biskup Rogić, dodajući: “Tek kad postanemo svjesni svoje izgubljenosti, kad duša počne tražiti Boga, osluškivati njegov glas – tada se događa susret jer nas Bog uvijek traži.”
Biskup Rogić potom je istaknuo da prava ljubav zahtijeva žrtvu. “Ljubav kojoj nedostaje žrtva, ljubav koja nije spremna podnijeti i žrtvu nije prava ljubav. Upravo je spremnost razdati se, žrtvovati se pravi test ljubavi.” Tek probodeno Isusovo srce na križu odaje potpunu sliku Božje ljubavi za čovjeka.
“Ako prestanem voljeti kad trebam trpjeti znak je da nikada pravo nisam ni ljubio!”, citirao je biskup jedno mladomisničko geslo, dodavši: “Žrtva je poput lakmus papira u kemiji koji nam otkriva s kakvom tekućinom imamo posla, radi li se o kiselini ili lužini. Žrtva je test za istinsku ljubav. A za to nam treba pomoć Božje ljubavi.”
Biskup Rogić podsjetio je na dugu tradiciju pobožnosti Presvetom Srcu Isusovu u Crkvi i hrvatskom narodu, koja se posebno proširila u 17. stoljeću po sv. Margareti Mariji Alacoque. Posebno je istaknuta pobožnost devet prvih petaka, uz navođenje obećanja Božanskog Srca onima koji je obave: utočište u životu i na samrti, potrebne milosti, obilat blagoslov, utjeha u žalostima i mir u obiteljima.
Homiliju je zaključio pozivom na prepoznavanje Krista kao “srca svijeta”, kako je to rekao papa Franjo. “Stojeći pred Srcem Kristovim, molimo Gospodina da se još jednom smiluje ovoj ranjenoj zemlji koju je htio nastaniti kao jedan od nas. Neka izlije blago svoje svjetlosti i ljubavi kako bi naš svijet, koji proživljava ratove, društveno ekonomske neravnoteže, konzumerizam i nehumanu upotrebu tehnologije, ponovno pronašao ono što je najvažnije i najpotrebnije, a to je srce.”
Na kraju mise, vjernici su se ujedinili u zajedništvu sa biskupom u posvetnoj molitvi Srcu Isusovu, koja je izražavala pouzdanje u Njegovu dobrotu, želju za sjedinjenjem s Kristom, zahvalnost za darove u hrvatskoj povijesti i za promicatelje života. Molilo se za obitelji da budu otvorene životu, za biskupije i župe da budu svjetlo svijeta i sol zemlje, te za izgradnju “civilizacije ljubavi” pod okriljem Srca nebeske Majke Marije.
