Hvarski biskup Ranko Vidović na početku misnog slavlja podsjetio je da je biskup Ivan Andreis 1671. godine donio tijelo svetog Prošpera mučenika u Hvar s posebnom nakanom da poraste sloga među Hvaranima. „Svjesni smo da je to svetac za naše vrijeme, jednako kao i za ono vrijeme. Danas se obraćamo sv. Prošperu s istom nakanom i s istom molitvom – da poraste sloga među nama, da poraste mir, međusobna ljubav, uvažavanje, da cijenimo više jedni druge, da možemo računati jedni na druge, da budemo dar jedni drugima“, rekao je biskup Vidović, dodavši: „Stoga molimo danas sv. Prošpera da možemo mođusobno biti braća i sestre, da možemo biti prijatelji i dar jedni drugima.“
Biskup Vukšić u propovijedi je naglasio potrebu za proučavanjem mnogih područja života, vjere i duhovnosti. „To vrijedi i za našega suzaštitnika sv. Prošpera. Bez obzira što ga već dugo slavimo, ipak ponovno proučavanje i iščitavanje mogu nam pomoći u našem vjerskom i duhovnom životu“, rekao je. Osvrnuo se na nadu kao središnji pojam u dokumentu Jubilarne 2025. godine Napomenuo je kako je „u Crkvi slavljenje Jubileja iskaz radosne zahvalnosti Gospodinu za Njegove milosne darove, ali i darovano vrijeme obraćenja, pomirenja i pokore“. U tom smislu spomenuo je Splitske sabore održane od 925. do 928. godine, za vladavine Tomislava, „kralja Hrvata“, kako ga je u svome pismu 925. godine oslovio papa Ivan X .
Potom je podsjetio kako papa Franjo u dokumentu o proglašenju Jubilarne godine posebno naglašava da najvjerodostojnije svjedočanstvo nade daju mučenici koji su se, nepokolebljivi u vjeri u uskrsloga Krista, znali odreći i ovozemaljskog života, samo da ne izdaju svoga Gospodina. Ima ih u svim vremenima i danas su možda brojniji nego ikada prije. Moramo čuvati njihovo svjedočanstvo kako bi naša nada bila plodonosna, podsjetio je biskup Vukšić na riječi pape Franje.
Kotorski biskup u propovijedi je također uzeo za primjer svetog Prošpera kako bi pojasnio pojam i ulogu mučeništva. Podsjetio je i na Isusovu muku i smrt, dodavši: „Na taj način ispunio je žrtvu ljubavi da bismo mi život imali.“
„Kršćanski mučenik daje svoj život za konkretnu osobu – Isusa Krista. Tko zbog svoje vjere biva ubijen ili trpi mučeništvo – on je žrtva. Mučenik je samo onaj koji u žrtvi svoga života, kao Krist na križu, umire iz vjere i za vjeru. On je spreman umrijeti, a ne ubijati. On u svom mučeništvu ljubi, a ne mrzi. Mučenik je i svjedok ljubavi. On objašnjava što je ljubav prema Kristu. On naviješta Evanđelje dajući svoj život iz ljubavi. Mučenik je najizvrsniji izraz dosljednosti kršćanskoga života. Njegova se snaga sastoji u neslomljivoj sigurnosti da vjeru treba uzeti ozbiljno, da istina Radosne vijesti zaista ima konačni smisao i da vrijedi ići u susret podnošenju nasilja radije nego se odreći ljubavi, jedinoga pravoga kriterija koji može promijeniti svijet. Mučenik je znak te najveće Ljubavi. Nema veće ljubavi od onoga koji život polaže za prijatelje. Logika kršćanskog mučeništva je dati život iz ljubavi prema Kristu, prema braći i sestrama, prema Evanđelju, prema istini. Mučenik na najdosljedniji način izražava ljubav koja se daruje, ne tražeći ništa zauzvrat. On nije vezan za prošlost u kojoj je živio. Naprotiv, mučenik usmjerava Crkvu prema budućnosti, prema vječnom životu. Mučenik je onaj koji govori vjerujući. Njegova je riječ život, a smrt najviše svjedočenje. Mučenik je onaj koji se ne predaje i zna ljubiti do kraja. U njemu se susrećemo s jasnim i razboritim saznanjem da učenik ne može biti veći od svoga učitelja. Jer, ako su progonili Njega, mogu progoniti i onoga koji Učitelja slijedi“, protumačio je biskup Vukšić.
„Isusovo uskrsnuće je potvrda vječnoga života u koji vjerujemo i kojemu se nadamo“, naglasio je biskup Vukšić, dodajući kako su zemaljsko postojanje i egzistencija samo predvorje novoga života. „Kršćanin je realist. On realnije procjenjuje vrijednost zemaljskih stvari i zbivanja kao nešto privremeno, što prolazi i nema velike važnosti u usporedbi s onim što dolazi. Ta privremenost zemaljskog života potiče ga da živi po zakonu ljubavi, jer jedino to vrijedi pred Bogom. Isusovo je uskrsnuće podloga kršćaninove životne prakse. Nada kršćana je uskrsnuće od mrtvih. Sve što mi kršćani jesmo, to smo zbog vjere u uskrsnuće i vječni život. Kršćaninov se život odvija najprije na zemlji, ali su mu oči uprte prema gore, prema nebeskoj domovini kojoj ide. Kršćanin je svjestan da je putnik i prolazni na ovoj zemlji. Nebo je ono za čim teži i čemu se nada svaki Isusov učenik. Ipak se čini da u duši svakog čovjeka postoji želja za vječnim životom u kojemu ne bi bilo više patnje ni smrti. To je upravo ono što vjeruje kršćanin i što je plod Isusove muke i uskrsnuća. Ta vjera i nada razgone strah od smrti koju je sv. Franjo Asiški nazivao ‘sestrica smrt’. Isus je temelj naše vjere u Boga i naše nade da ćemo jednom živjeti u vidljivoj zajednici s Njim. A uvjet je zato, kaže sv. Pavao, da živimo trijezno i pravedno na ovome svijetu. Pravednost u Bibliji znači svetost. Prema tome, pozvani smo na svetost. Sam Bog kaže: ‘Budite sveti, jer sam svet ja, Bog vaš’. A to isto drugim riječima kaže Isus: ‘Budite savršeni kao što je savršen vaš nebeski Otac“, pojasnio je biskup Vukšić.
„Braćo i sestre, sveti Prošper bio je vjerodostojni svjedok Svemogućega Boga koji se objavio u Isusu Kistu. Pošto mu je prijetila smrt, Prošper je priznao da je kršćanin. Toga se nije stidio niti bojao. Nije htio davati počast onome tko to ne zaslužuje. Nije se bojao ni smrti ni mučeništva, jer njegov je život bio usmjeren prema Bogu i vječnosti. I on je potvrdio riječi sv. Petra: ‘Gospodine, kome da idemo, Ti imaš riječi života vječnoga’, istaknuo je biskup Vukšić , napomenuvši kako „lik sv. Prošpera nije niti smije biti isključivo za divljenje, nego za nasljedovanje. On nas upućuje na našega Boga bez kojega nema spasenja. Njegova veličina izrasla je iz duboke vjere, jer se u Gospodina uzdao. On nas potiče i opominje da je čovjekov život bez Boga promašaj. Stoga je potrebno u ovom životu računati na Boga; žrtvovati prolazno za neprolazno, vremenito za vječno te prema vječnosti usmjeriti svoje snage i cijelim bićem truditi se to ostvariti. Neka nam zagovor sv. Prošpera u tome i pomogne“, zaključio je biskup Vukšić.
U misnom slavlju sudjelovali su članovi hvarskih bratovština Sv. Križa i Sv. Nikole. Liturgijsko pjevanje predvodio je katedralni zbor pod ravnanjem Klare Milatić i uz orguljašku pratnju Jasne Fistonić. Na misi su bili nazočni i najviši predstavnici gradskih vlasti.
Na kraju misnog slavlja hvarski župnik Toni Plenković najavio je procesiju po Trgu sv. Stjepana I. pape i mučenika, s moćnikom-poprsjem sv. Prošpera s kojim je biskup Vukšić blagoslovio Župu Hvar, Grad Hvar i Hvarsku biskupiju te sve sudionike.
Na uočnicu sv. Prošpera, u petak 9. svibnja otvorena je raka ili orka sv. Prošpera i slavljena misa. U višednevnoj proslavi blagdana sv. Prošpera dogodila su se brojna kulturna, zabavna i sportska događanja u organizaciji Grada Hvara i njegovih udruga, organizacija i institucija. Na sam blagdan na Pjaci je nasupila Limena glazba iz prijateljskog grada Črnomelja te otočna klapa Pharia.
