Provincijal Hercegovačke provincije Uznesenja BDM fra Jozo Grbeš predslavio je središnju misu na blagdan zaštitnice Župe Vid – Gospe Snježne, u utorak 5. kolovoza.
U koncelebraciji su bili brojni svećenici među kojima dekani: neretvanski don Davor Bilandžić, čapljinski don Bernard Marijanović i bivši neretvanski dekan preč. don Stipe Jerković.
Misnom slavlju prethodila je procesija s Gospinim kipom koji su nosile članice KUD-a Kolarice a slavlje je uzveličao župni zbor kojim ravna prof. Anita Cuca Bebić.
Govoreći o Blaženoj Djevici Mariji, fra Jozo naglasio je kako se s Marijom čovjek osjeća ugodno, s njom putovati je lijepo, njezina svetišta su najposjećenija u svakom narodu, na svakom kontinentu, ona je ta koja nas stalno okuplja, koja nas vodi blagošću, koja s razlogom ima puno imena, uključujući i naslov Gospe Snježne.
U svijetu koji ne čuje, ne sluša, ne šuti, u svijetu koji viče, kaže Isus – blaženi koji slušaju! Ono što svijet vidi kao tragično i prazno, Isus vidi kao blaženo. Poniznost, blagost, čistoća srca, miroljubivost i druge kreposti, svi koji žive skladu s njegovim načinom života jesu i bit će blagoslovljeni. Blago čistima srcem, blago mirotvorcima, kaže Isus.
„Uz dužno poštovanje muškima, ali, oni su stalan problem u ovom svijetu, taj ego muški dovodi do užasnih sukoba na visokim i niskim razinama, obiteljskim, nacionalnim i svjetskim. Svijet je stalno u sukobu, jako često funkcionira u kontekstu prekršaja i kazni, malih i velikih,“ upozorio je fra Jozo uz riječi jednog mistika: „Kad se glas Božji ne čuje, kad za njega nemamo vremena, onda se u čovjeku nastani tama, čovjek se pogubi; u njemu se nastane praznine, pa je dezorijentiran u svojim vrijednostima i izborima.“
Na upit kakva je naša komunikacija, fra Jozo Grbeš pojasnio je: „Nitko ne voli da se na njega viče, osjeća se ugrožen, ima potrebu braniti se, ili ima često potrebu šutjeti. Druga komunikacija jest blaga, ona gotovo šapuće i vrlo često u životu je šapat jači od bilo kojeg govora, a posebno bilo koje vike. Šapat nas razoružava, ne osjećamo se ugroženi, on poštuje našu slobodu, osoba koja nam šapće svojom nježnošću znamo da nam želi dobro. Neprijatelji, nikad ne šapću, oni koji nas ne vole, nikad ne šapću!… Bog nam govori o najdubljem dijelu našega bića, jer ljubav ima samo jedan jezik a to je nježnost. Vika, galama, ima tendenciju zatvaranja naših ušiju. Kad netko na nas viče, kad diže glas, ne dolazi do našeg srca.
Snaga i božanska i ljudska, nalazi se u nama i taj svijet u nama moramo čuvati. Kaže Krist – blago onima koji čuju Božju riječ i spremni su po njoj živjeti. Vjerujem, ako smo spremni slušati, ako smo spremni čuti, otkrit ćemo ono što je Kristu najvažnije, što čovjeku daje najveći smisao a zove se ljubav, naglasio je.
„Gospu slavimo zbog neizmjerne ljubavi, ona nas uči da nema nemogućega, uči nas da ljubav nema konkurencije, da je praštati dobro za našu dušu, uči nas da smo pozvani malo govoriti, puno šutjeti, kako bismo razumjeli život, uči nas da Bog samo s poniznima razgovara i čini velike stvari. Zato dragi prijatelji – pokušajmo posvetiti pozornost u našem životu riječi, najviše ljudi je ranjeno zbog nje! Vjerujem, ako čujemo Krista dobro – naučit ćemo zašutjeti. Ljudi koji šute, oni s malo, jako puno kažu, oni razumiju moć riječi, jer riječ ostaje duboko u našoj duši. Pomaknimo se stoga u mudrosti, koja se nalazi u riječi, pa ćemo i mi postati blaženi,“ poručio je vjernicima fra Jozo, čestitajući blagdan zaštitnice. (kta/ika)
