TEKIJE (TU) – Svečano pontifikalno misno slavlje proslave Velikih Tekija u svetištu Gospe Snježne, biskupijskom svetištu Srijemske biskupije, predvodio je u utorak, 5. kolovoza 2025. požeški biskup u miru Antun Škvorčević. U koncelebraciji su bili srijemski biskup Fabijan Svalina, biskup u miru Đuro Gašparović te svećenici i đakoni Beogradske nadbiskupije, Subotičke, Zrenjaninske, Požeške te 
Srijemske biskupije.
Biskup Svalina na početku slavlja ukazao je na duhovni i povijesni značaj tekijskog svetišta. Pozdravio je ovogodišnjeg predsjedatelja Škvorčevića, svećenike i hodočasnike te uvažene goste. Na ovogodišnjoj proslavi Velikih Tekija prisustvovali su: o. Kleopa Stefanović, arhimandrit i eparhijski zamjenik s pratnjom; Jasna Vojnić, predsjednica HNV-a i zastupnica u Hrvatskom saboru; Ivan Zeko-Pivač, ministar savjetnik i zamjenik veleposlanika Republike Hrvatske u Republici Srbiji; Davor Čordaš, direktor Agencije za prognanike i izbjeglice u Vladi Republike Srpske, Mladenka Kermenc, predstavnica Zajednice žena „Kraljice Katarina Kosača“ iz Bosne i Hercegovine, kao i drugi predstavnici društvenih i kulturnih institucija.
Požrtvovno življenje vjere
Predsjedatelj slavlja je nakon upućenih pozdrava s vjernicima izmolio molitvu Gospi Tekijskoj. U homiliji je ohrabrio okupljene na požrtvovno življenje vjere i mijenjanje u skladu s onim što nas Krist poučava. To je jedini način da mijenjamo ovaj svijet nabolje: „U Evanđelju slušamo Isusa koji kaže Još blaženiji oni koji slušaju Božju riječ i vrše je. Evo vam Božjeg ključa s kojim se može otključati i dohvatiti smisao i ovih naših dana i naših situacija. Kad dopustimo da u našu pamet, u naše srce, u naš govor nastupi ono što je negativno, pokvareno, sebično, zločesto, protiv drugoga, onda vam se događa neki svijet iz naših mogućnosti, ali negativnih. Onda nastaje svijet patnje, oduzetog čovjekova dostojanstva i poniženosti. Kada uvijek iznova govorimo o tome onda se u nama probude i negativni osjećaji jednih protiv drugih. Mislimo da ćemo postići nešto ako budemo protiv dugoga. Ali, evo vam Isusa koji kaže: Božju riječ čuj! Gdje je ta Božja riječ? Tko je Božja riječ? To je on, Isus Krist, Gospodin… On ide na križ, ne protiv bilo koga, nego za nas, za pobjedu čovjeka, za pobjedu života nad smrću. Onaj koji je toga svjestan, da su Božje strategije za čovjeka, a ne protiv, taj će se odreći pravljenja svojih ljudskih strategija protiv drugoga.“
Biti jedni za druge
Biskup je poručio vjernicima da je važno biti jedni za druge, to će promijeniti naš svijet nabolje, donijet će mir i ljubav među ljude. „Najvažnije je mijenjati sebe, a ne ljude oko sebe. Svatko treba polaziti od svoje promjene, od svoga obraćenja. Obraćenje nas dovodi i do vlastite sreće, jer nas dovodi Bogu, a čovjek je jedino s Bogom sretno biće“, kazao je biskup Škvorčević. „Budite milosrdni kao Otac, budite kao Bog. Jeste li se zanemarili u dimenzijama milosrđa, praštanja, plemenitosti, dobrote, ljubavi? Od toga ti živiš iznutra i to je tvoj pravi identitet. To je šansa da ovi prostori u kojima živimo postanu bolji. Čovjek je taj koji čini svijet dobrim ili lošim. Ako su loša vremena, mi smo loši,“ poručio je biskup Škvorčević.
Slavlje je završeno Posvetnom molitvom Gospi Tekijskoj pred njezinom čudotvornom slikom, koju su izmolili zajedno biskupi, svećenici i vjernici, predvođeni predsjedateljem slavlja. Nakon mise vjernici su ostali molitvom i osobnim pobožnostima iskazati štovanje Gospi Tekijskoj.
Program u svetištu Gospe Snježne na Tekijama započeo je molitvom Križnog puta. Nakon toga slavljena je misa na mađarskom jeziku koju je predvodio vlč. Tibor Zsuny. Proslava ovogodišnjih Velikih Tekija završena je misom na hrvatskom jeziku.
Uočnica Velikih Tekija
Svečanu pontifikalnu misu uoči Gospe Snježne u ponedjeljak, 4. kolovoza u biskupijskom svetištu na Tekijama predvodio je požeški biskup u miru Škvorčević. U koncelebraciji su bili srijemski biskup Svalina, biskup u miru Gašparović te svećenici i đakoni Srijemske i drugih biskupija.
Još uvijek odjekuju koraci pobožnih hodočasnika i jeka ratnih bubnjeva
Nakon ulazne procesije izmoljena je Molitva Gospi Tekijskoj koju je predvodio biskup Škvorčević. Potom je domaćin, biskup Svalina pozdravio predsjedatelja slavlja te ukazao na povijesnu i duhovnu vrijednost ovog svetišta, u kojem se vjernici okupljaju već stoljećima. Rekao je: „Ovdje gdje povijest i vjera koračaju zajedno još uvijek odjekuju koraci pobožnih hodočasnika i jeka ratnih bubnjeva. Sjećamo se čudesne Božje zaštite i pobjede kršćanske vojske nad Osmanskim Carstvom 1716. godine u bitki kod Petrovaradina poznatoj i kao bitki na Tekijama. Ona nije samo povijesna činjenica, ona je i živo svjedočanstvo vjere naroda koji je u najtežim trenucima svoju nadu položio u Gospodina i zagovor Blažene Djevice Marije. Zato je ovdje, uz križ i topove, ostala i sveta slika Gospe Snježne koju je prema predaji donio sam princ Eugen Savojski. Ona nas trajno podsjeća da je Kristova ljubav jača od svakoga straha, a Majčin plašt širi se nad svima koji mole u vjeri i nadi. Ovo je svetište i danas mjesto molitve i zajedništva.“ Biskup je pozdravio sve hodočasnike, osobito vjernike iz Bizovca iz Đakovačko-osječke nadbiskupije, koji su došli u pratnji svoga župnika Mate Matasovića te vjernike iz Udruge „Prijatelji nade“ koji su Gospi Tekijskoj hodočastili pješke iz Maradika sa svojim duhovnikom vlč. Dušanom Milekićem, kao i hodočasnike iz Zrenjaninske biskupije te rektora svetišta preč. Mateja Perića.
Kršćani su moćni do neba
Umirovljeni biskup Škvorčević u homiliji se osvrnuo na naviještenu riječ Božju te kazao kako su kršćani moćni do neba, a oni koji su moćni oružjem, moćni su samo dok oružje puca. To je shvatio i Eugen Savojski kad je u bitke unosio duhovnu dimenziju, s Bogom računao i s njim djelovao. Kazao je kako svijet nije prepušten sam sebi, čovjek nije prepušten sam sebi, nego je sve u Božjim rukama: „Te Božje ruke zovu se Isus Krist, Gospodin naš, koji je došao s one obale našeg postojanja, po sasvim posebnoj inicijativi i nacrtu Božjem. On je Bog inicijative koji računa s našom nemoću, prolaznošću i smrtnošću. I taj naš Bog i njegove inicijative ne ostavljaju nas same na ovom našem zemaljskom putu i hodu da skončamo u smrti, i postanemo dionici nekoga besmisla. Bog koji nas je pozvao u postojanje, u život, to nije Bog koji se na kraju ne zanima za one koje je stvorio, nego se baš posvema zanima.“
Isusova Majka nas ohrabruje
Poručio je vjernicima kako nas Krist uvjerava da se ne bojimo jer smo njegovi, a na kraju se treba samo očitovati u punini koliko smo njegovi. Isusova Majka od svadbe u Kani Galilejskoj, pa sve do nas okupljenih ovdje upozorava da nam valja činiti sve što nam Isus kaže i na šta nas poziva. Biskup je pozvao vjernike da se zapitaju čine li tako, te kazao kako nas Isusova Majka ohrabruje da ono što je za Isusa ni malo nije teško. „Čujemo li mi u našoj svakodnevici Isusa Krista i radimo li ono što nam on govori? On nam govori u svojoj riječi, Evanđelju, po svojim navjestiteljima, svećenicima i biskupima, ali nam progovara i kroz one s kojima svaki dan živimo, u obitelji… Umijeće je biti kršćanin i vjernik u konkretnom životu. Marijina riječ Ono što vam On kaže, činite toliko je presudna za naš život da nam valja i večeras provjeriti na čiju riječ mi nešto činimo i na čiju riječ živimo,“ potaknuo je okupljene vjernike predsjedatelj slavlja.
Po završetku mise uslijedila je tradicionalna procesija sa svijećama kroz svetište na čelu koje su mladi iz Udruge “Prijatelji nade“ nosili čudotvornu sliku Gospe Tekijske. Procesija je završila unošenjem Gospine slike u crkvu gdje je izmoljena posvetna molitva Gospi Tekijskoj, koju je predvodi biskup Škvorčević. Time su završene pobožnosti uoči proslave Snježne Gospe.
Pješice Gospi Tekijskoj
Program uoči Velikih Tekija započeo je grkokatoličkom liturgijom koju je predvodio o. Darko Rac, a svećenici su bili na raspolaganju za ispovijed. Misu na mađarskom jeziku predvodio je vlč. Attila Nagy. Ove godine članovi Udruge „Prijatelji nade“ organizirali su hodočašće Gospi Tekijskoj – hod prema Majci, pod geslom „Evo ti Majke!“ (Iv 19, 26). „Ove godine prvi puta organizirali smo hod prema Majci, u spomen na to kako su nekada naši stari hodočastili pješke Gospi Tekijskoj. Ovogodišnja ruta išla je od Maradika do Tekija, a dugačka je 22 km. Išlo je pet hodočasnika, četiri mladića i povjerenik za pastoral mladih Srijemske biskupije, vlč. Milekić. Krenuli smo u 9.30 sati iz maradičke crkve, gdje su nas ispratili župljani i župnik. Preko Fruške gore, s kraćim pauzama, oko 16 sati stigli smo u svetište. Putem smo molili krunicu, pjevali marijanske pjesme i družili se, ali i razgovarali o budućim planovima,“ kazao je predsjednik Udruge Darko Peka. Ana Hodak
