Zajednica Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina, koja od 2018. godine djeluje u afričkoj državi Ugandi u nadbiskupiji Mbarara, u mjestu Rwentobo u župi svetog Franje Asiškog Rushooka, izvijestila je o ovogodišnjoj svečanoj proslavi svetkovine Uskrsa. U nastavku prenosimo tekst naslovljen „Radost zbog jedne pisanice“ koji je napisala bivša provincijska predstojnica s. Kata Karadža, koja se početkom 2022. godine pridružila ovoj zajednici:
I ove godine naša zajednica u Rwentobu proslavila je svečano svetkovinu Uskrsa sudjelujući sa vjernicima Župe na križnom putu, obredima Velikog tjedna i samom slavlju ovoga velike svetkovine. Za Božić i Uskrs redovito pripremimo neki dar za ljude koji će doći na naša vrata, kako bismo ih obradovale za te posebne prigode. Budući da ovdje ljudi nemaju običaj bojati jaja, ovoga Uskrsa dogovorile smo da ćemo ih mi pripremiti i dijeliti. Nama se to može učiniti malo, ali oni su radosni jer nemaju često mogućnost pojesti jaje. Tako smo pripremile više od 600 šarenih pisanica za naše radnike koji redovito rade na njivama i one koji grade Osnovnu školu sv. Klare, za djecu s posebnim potrebama u našem susjedstvu, za neke obitelji, redovničke zajednice, kao i sve koji su nam dolazili. Također smo ih odnijele zatvorenicama u obližnjem ženskom zatvoru, a na Uskrsni ponedjeljak smo u našoj filijalnoj crkvi u Kini donijele šarena jaja za svu djecu. Ne može se opisati radost, iznenađenje i osmijeh na licu, bilo odrasle osobe bilo djeteta, koje je donijelo samo jedno jaje. Pojašnjavale smo im simboliku ukrašavanja pisanica za Uskrs. Pitajući ljude za njihove običaje kazali su nam da oni nemaju nikakve posebne simbole i običaje za Uskrs. Ono što je njima važno kroz korizmu jest da nastoje više moliti, postiti i činiti djela milosrđa. Iako su siromašni, nastoje pomoći još siromašnijima. Za uskrsni ručak nastoje imati meso, rižu i sok, i to je za njih pravi blagdanski ručak. I nama, koliko god smo već naviknule na takav stil života, ipak je neobično vidjeti da nema blagoslova jela, šaranja pisanica… No, mi u zajednici nastojimo držati svoje običaje.
Posebno iskustvo i ove godine bilo nam je odlaziti sa svećenicima u filijale i posjećivati bolesnike. Znali smo putovati dosta dugo do pojedinih kuća po suncu ili kiši. Većina ljudi živi u vrlo skromnim uvjetima, tek poneki bolesnik ima madrac na kojem leži, dok drugi imaju samo prostirke. Molile smo s njima i nosile im darove kao što su sapun, krema, razne namirnice itd., na čemu su vrlo zahvalni. Posebno se obraduju nama sestrama, jer bolesnici nemaju često prigodu vidjeti sestre, a tim više bjelkinje.
Sam dan Uskrsa proslavile smo u radosti, a već na Uskrsni ponedjeljak čule smo vijest o smrti našega pape Franje. Ujedinjene smo bile s cijelom Crkvom u molitvi i zahvalnosti za sve milosti koje smo primili za vrijeme njegova pontifikata. I dok smo ispraćali papu Franju čule smo vijest o iznenadnoj smrti našega dugogodišnjeg misionara iz Slovenije don Danila Lisjaka, salezijanca, koji je preminuo u prometnoj nesreći vraćajući se iz glavnog grada Ugande – Kampale prema svojoj misiji Gulu. Gospodin mu dao vječni mir!
U ovom uskrsnom vremenu neka nas ispuni radost i mir Krista uskrsloga, radost radi našega spasenja i otkupljenja kao i nada u uskrsnuće svih naših dragih pokojnih. Molimo da nam dobri Bog podari čvrstu vjeru i pouzdanje unatoč boli zbog gubitaka dragih ljudi.
Sretan i blagoslovljen Uskrs!
