Svetkovina sv. Tome apostola, zaštitnika župe na Bijelome Brijegu u Mostaru proslavljena je svečanim misnim slavljem 3. srpnja 2024. godine u 18 sati. Prvi put sveta Misa slavljena je u novoizgrađenoj župnoj crkvi na mostarskom Sionu. Svečano sveto misno slavlje predvodio je fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije uz koncelebraciju župnika don Damira Pažina, biskupijskoga kancelara don Stipe Gale, te još desetak svećenika uključujući dvojicu mladomisnika don Antonia i don Matu. Župnim zborom ravnao je treći ovogodišnji mladomisnik don Luka, a skladno pjevanje župnih pjevača lijepo je zazvučalo u ovoj novoj crkvi, piše Crkva na kamenu.
Na početku je uvodni pozdrav i riječi dobrodošlice svima okupljenima izrekao župnik don Damir ne krijući radost zbog okupljanja u velikom broju vjernika iz cijeloga grada prvi put u novoj crkvi.
Kada slavimo blagdan, onda znamo da smo mi dio nečega većega. Nismo dio maloga svijeta, nego velikoga, pripadamo nečemu što je veće od nas te da pripadamo Onome koji nam daruje i prolaznost i vječnost, kazao je na početku svete Mise fra Jozo. „Osvježimo svoju duhovnost i dušu, svoje darove i zamolimo Gospodina da nas podigne i da nas povede svojim putem.“
Nakon što su župljani pročitali čitanja i otpjevali psalam, te don Mato otpjevao Evanđelje, okupljenima je homiliju izrekao fra Jozo.
Kazao je kako u svakome od nas prebiva Toma. U svakome od nas prebiva onaj koji želi dotaknuti, vidjeti, uvjeriti se, imati dokaze, i da u svakome od nas postoji onaj Toma koji na kraju svoga puta kaže „Gospodin moj i Bog moj“! Lijepo je biti dio dugačke tradicije, vjere svih svetaca i grješnika, svih koji su susreli Krista, svih koji su pali najdublje što je moguće pasti i digli se u visine postojanja.
Sveti Toma je zanimljiv čovjek, kazao je fra Jozo. Sveti tekst nam govori kako u vremenima bježanja, straha, nakon Velikoga tjedna, kada ljudi nisu znali što i komu vjerovati, kada u čovjeku nastane kaos i kada mu se sruši jedan svijet, onda svatko pođe svojim putem. Pa tako i Toma. Veoma je to ljudski, veoma blisko nama. Možda se možemo negdje u javnosti hvaliti da smo veliki vjernici, ali ljudsko je to u čovjeku. I kada dođe vrijeme padova, vrijeme izdaja, ljudskoga straha, čovjek onda ne vjeruje puno ljudima. U tome prepoznajemo i svoj put, istaknuo je fra Jozo.
„Zanimljiv je ovaj tekst jer nam govori kako su se učenici okupili u zajednici, a Tome nema. I u toj zajednici Gospodin im se objavljuje i pokazuje tko je i uvjeravaju se da je to doista čin uskrsnuća, da je to isti Spasitelj kojega su prije nekoliko dana razapeli. A Tome nema. Kako bi bilo dobro znati gdje je bio Toma. I u kakvom je stanju tada bila njegova duša. Toma je vjerojatno bio u zbunjujućem stanju i vraća se među svoje prijatelje. Njegov najveći problem nije taj što nije vjerovao Kristu, nego nije vjerovao svjedocima, kako napisa jedan mistik.“
Kako je ljudski i blisko nama njegovo nevjerovanje učenicima. Kako je ljudski znati da smo i mi dio te stvarnosti. Toma ne vjeruje svjedocima. Ta se sudbina ljudskog postojanja, u narodima, u nacijama, u sudbinama običnoga čovjeka ponavlja nam se cijelu povijest, kada ne vjerujemo svjedocima plaćamo, veće cijene.
Toma se vraća, susreće svog Spasitelja. I vjeruje. Ne samo da vidjeti znači vjerovati nego da vjerovati zaista znači vidjeti. Osoba koja vjeruje, dobro vidi. Ljudi koji vjeruju, duboko i daleko vide. Vjerovanje vodi Susretu, vodi viđenju. I onda nam je očito da iz propadljivoga dolazi vječno i da od grješnika može postati svetac, istaknuo je fra Jozo.
Na kraju svete Mise župnik don Damir zahvalio je svima koji su sudjelovali u pripravi ove župne svetkovine tijekom trodnevnice, osobito svećenicima koji su predvodili svete Mise. Zahvale je uputio provincijalu fra Jozi, svim svećenicima u koncelebraciji, ministrantima, čitačima i pjevačima te pozvao sve okupljene na druženje nakon svete Mise. (kta/cnak.ba)
