Svetkovinu svog nebeskog zaštitnika, sv. Antuna Opata, u srijedu, 17. siječnja, Župa Rovinjsko Selo, u Rovinjsko – kanfanarskom dekanatu, proslavila je svečanim večernjim misnim slavljem koje je ove godine predsjedao o. Leopold Mičić, gvardijan Samostana sv. Antuna Padovanskog u Puli. Koncelebrirali su: dekan Rovinjsko – kanfanarskog dekanata mons. Vilim Grbac, župnik Svetvinčenta vlč. Darko Zgrablić, nekadašnji župnik Rovinjskog sela fra Matija Koren, magistar postulanata Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Marko Pustišek te župnik domaćin o. Smiljan Berišić, koji tom župom upravlja excurrendo iz Samostana sv. Franje u Rovinju. O. Smiljan je uvodno pozdravio i fra Dražena Kovača iz Rovinjskog samostana te postulante Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda iz Zagreba.
U duhu misnih čitanja, o. Leopold je pozvao na promišljanje o životu sv. Antuna Pustinjaka, te o smislu života.
„Prošlo je toliko stoljeća od smrti sv. Antuna, a mi ga se i danas spominjemo. Ono što čini da čovjek ostane, ne samo u sjećanjima ljudi, nego da čovjek ostane da ne nestane, to daje samo Bog, jer mi ljudi smo izloženi prolaznosti“, posvijestio je propovjednik, te nastavio „ljudski život daje mnogo mogućnosti, i ono što nas ponekad u životu prevari su naši odabiri“.
Govoreći o životu sv. Antuna Pustinjaka koji je s 18 godina ostao bez oba roditelja, propovjednik je naglasio, da „mi kad izgubimo drage osobe sve nam se ruši, i ne znamo dalje u životu. Nasuprot tome, život sv. Antuna nakon gubitka roditelja nije postao ruševina, već je u smrti dragih osoba imao temelj da traži istinu, da traži pravi smisao života. Imao je prava pitanja, i znao je koga pitati. Ono što možda u našim životima nedostaje je pravi, istinski odnos s Bogom, s Bogom koji čuje i s Bogom koji odgovora“ rekao je propovjednik. Pojasnio je, kako naš život mora postati mističan i tajnovit, da u isto vrijeme skriva i otkriva čovjeka, no uvijek na prvom mjestu mora biti Bog, jer bez Njega nikada nećemo dosegnuti onu radost za koju smo stvoreni.
Osvrćući se na misno evanđelje i mladića koji dolazi Učitelju, propovjednik je naglasio, kako su naša pitanja „kakav život ja želim, što je meni činiti da imam lijep život, da budem zdrav, bogat, uspješan, da budem bezbrižan, voljen.“ Nasuprot tomu, malo se pitamo „što je meni potrebno da imam život vječni.“
Sv. Antun je živio u spilji, i možemo se pitati kako čovjek može biti sretan gdje nema ničega i što se događa u ljudskoj duši da može ostaviti sve. No, odgovor na to je, kako to može samo onaj koji je u životu našao još nešto ljepše, tko je dopustio da njega Bog nađe.
„Mi se sakrivamo cijeli život. Svatko od nas na svoj način. Svatko zna mjesta sakrivanja, način da se sakrije od samoga sebe, da ne misli na probleme. Sv. Antun se nije skrivao u spilji, jer ga je bilo strah života. On nije bježao od problema, već je svoje životne probleme, svoje životne muke živio s istinom, a ta istina, ta ljubav ima ime i prezime, to je Isus Krist. Kad čovjek dođe pred tog Učitelja, i iskreno ga pita što mu je činiti, dobiva odgovor. No, problem je u tome, što ga čovjek često ne želi čuti“.
Propovjednik je podsjetio i kako je sv. Antun imao dar razlikovati duhove. Govorio je „ako me nešto u životu uznemiri, znam da to nije od Boga.“ Kad bi mi u životu bili vođeni samo tom mišlju, da čim vidimo da nam nešto nosi nemir, da nešto skrivamo, da se nečega stidimo, i kad bi tu odmah prekinuli odnos s takvim mislima, imali bi spoznaju što nam je činiti, i bili bismo radosni ljudi. A onda bi nam život postao uvertira za vječni život, jer ovo što mi živimo, to je naša korizma, to je naš hod, naša škola ljubavi da naučimo voljeti i oprostiti, i da naučimo svoj život i dušu predati u ruke Onoga koji je jedini vječan, i koji je jedan dobar, a to je Bog, rekao je na kraju propovjednik.
Na misi su pjevali Vokalisti sv. Franje iz Rovinja te mjesni dječji zbor kojeg vode Patrizia Sfettina Jurman, Mario Blašković i Marko Kruljac.
O Rovinjskom Selu
Prema povijesnim vrelima Rovinjsko Selo osnovali su i naselili 1526. godine doseljenici iz unutrašnjosti Bosne i Dalmacije, navodi se u godi. Danas je Rovinjsko selo administrativno dio Grada Rovinja od kojeg je udaljeno tek nekoliko kilometara. Župa je osnovana 1596. godine, odvajanjem od rovinjske. Župna crkva s preslicom i dva zvona sagrađena je u razdoblju od 1593. do 1595. godine. Obnavljana je 1967., 1981. i 1997. godine. U župi je jedno groblje i mrtvačnica blizu župne crkve. Vjeronaučna dvorana se nalazi u župnoj kući koja je od crkve udaljena nekoliko stotina metara. Župni arhiv se čuva od 1675. godine s glagoljskim upisima u matične knjige. U mjestu je područna škola do četvrtog razreda. Prema popisu iz 2021. godine u Rovinjskom selu je evidentirano nešto više od 1330 stanovnika.
Župna crkva u Rovinjskom Selu je jednobrodna građevina sa sakristijom. Crkva ima tri mramorna oltara: glavni oltar s drvenim svetohraništem, drvenim retablom i drvenim kipovima svetog Antuna opata, svetog Roka i svetog Sebastijana. U crkvi se nalaze još i oltar s mramornim retablom i palom BDM od Karmela (iz 1749. godine, restaurirana 1989. godine) te oltar s drvenim kipom BDM s Djetetom. U crkvi je i drveni oltar okrenut prema puku, kamena krstionica i škropionica na stupu iz 1595. godine te pjevalište iznad glavnog ulaza u crkvu.
G. Krizman
