Spomendan sv. Majke Tereze svečano je u četvrtak, 5. rujna, obilježen u pulskoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije. Jedina je to crkva na području Porečke i Pulske biskupije u kojoj se čuvaju njezine relikvije, a ondje se nalazi i njezin veliki kip u prirodnoj veličini.
Misno slavlje predvodio je katedralni župnik, generalni vikar biskupije vlč. Rikard Lekaj.
Na početku homilije propovjednik je ukazao na misno evanđelje u kojem evanđelist Luka govori o Isusu i nalogu koji daje svojim učenicima da postanu „ribari“ ljudi, tj. da šire Njegovu riječ koja je drugačija od one „ljudske“ i zato ljudi hrle za Njim, jer je to Riječ života.
Sveta majka Terezija tu je Riječ Božju slušala u svojoj pobožnoj, albanskoj, katoličkoj obitelji. Roditelji su istinski živjeli vjeru i to prenosili svojoj djeci. Tako je i ona primila život i vjeru od njih, rekao je propovjednik, te nastavio „kada jedan kršćanin živi po Božjoj riječi i od Božje riječi onda može istinski živjeti i prenositi vjeru svojoj djeci“.
Vraćajući misao na evanđelje, don Lekaj je podsjetio kako Isus ulazi u Šimunovu lađu, iz nje propovijeda, a onda mu kaže da izveze na pučinu i baci mreže. Ukazujući na Šimunovu reakciju, tj. kako to teško prihvaća, ali ipak kaže „na Tvoju riječ bacit ću mrežu“, naglasio je, kako i nama Bog govori, no jesmo li Ga spremni čuti i poslušati? „Reagiramo li kao Petar, i mislimo da više ništa nema smisla, da treba od svega odustati, jer je previše problema, previše boli? No, ne zaboravimo, Petar nije dugo ostao u tom razmišljanju, već je napravio ono što je Isus rekao. Dakle, u tim teškim trenucima našega života nemojmo odustati, nego poput Petra učinimo ono što Isus kaže ‘idi, baci mreže’, poslušajmo ga, živimo po Njegovoj riječi, jer se isplati“.
Sveta majka Terezija na poseban način je čula Isusove riječi kao hodočasnica Gospi Letničkoj, te je pred Gospinim kipom odgovorila Isusu „hoću, idem za Tobom, bit ću Tvoja zaručnica, bit ću redovnica“. U jednom trenutku svoga života, kad je ponovno čula Isusov glas i napustila zajednicu Loretskih sestara, otišla je u svijet među siromahe i baca mreže koje se napuniše. „Njezine mreže su bile mreže Kristove ljubavi, mreže Božjega milosrđa. Ona je bacala te mreže i zahvatila je mnoštvo koje je bilo dodirnuto Kristovom ljubavlju“. Na pitanje „što može činiti kršćanin ako sluša Riječ Božju i živi po njoj i baca mreže ljubavi“, propovjednik je kratko odgovorio „može promijeniti svijet“, jer nastavio je, „oni koji su susreli Isusa Krista preko ove mreže svete Majke Terezije otkrili su smisao života, otkrili su da su ljubljeni od Boga. Danas je najveći problem čovjeka da još nije otkrio da je ljubljen od Boga“.
Stoga, kao kršćani pozvani smo bacati mreže ljubavi i loviti one koji su udaljeni, koji su gladni, žedni, zaboravljeni, odbačeni, goli, bosi, rekao je don Lekaj, te posvijestio kako si svatko treba postaviti pitanje „jesam li ja pravi ribar ljudi, lovim li ljude Božjom dobrotom, ljubavlju, milosrđem, ljubimo li mi danas poput svete Majke Terezije? Mnogi joj se dive, diče se njom, ali ne žive poput nje. Mi kao kršćani pozvani smo slijediti ovaj primjer, pozvani smo poput nje ljubav koju je ona živjela širiti, rekao je propovjednik, te homiliju zaključio molitvom Majke Terezije i poticajem, da i misno evanđelje i svetičin primjer bude ohrabrenje za ozbiljno življenje kršćanskog poziva.
Na kraju misnoga slavlja uslijedilo je čašćenje relikvija te molitva pred kipom Majke Tereze.
Txt: G. Krizman
Foto: Župa Katedrala
