Na spomendan sv. Antuna Padovanskog, u petak 13. lipnja 2025. godine požeški biskup Ivo Martinović pohodio je Župu sv. Barbare u Jakšiću te u zajedništvu sa svećenicima Kaptolačkog dekanata i vjernicima jakšićke župe na otvorenom pored župne crkve predvodio središnje euharistijsko slavlje.
Pred početak misnog slavlja upravitelj župe Ivan Rončević srdačno je pozdravio biskupa Ivu ističući kako vjernici ove župe s posebnim štovanjem njeguju pobožnost prema sv. Antunu. Predstavio je ukratko župu Jakšić naglašavajući raznolikost i zajedništvo vjernika te zahvalio biskupu za dosadašnju blizinu i pastirsku službu. S posebnim poštovanjem čestitao mu je prvu obljetnicu biskupskog ređenja, a kao znak duhovne povezanosti spomenuo je i sliku sv. Antuna iz župne crkve 
koja se danas nalazi u Biskupskom domu u Požegi. Župnik je zaključio govor obećavši biskupu daljnju molitvenu potporu, a u znak dobrodošlice, djeca u narodnim nošnjama uručila su mu prigodne darove. Zahvaljujući na pozdravnim riječima dobrodošlice biskup je rekao kako je u središtu srca sv. Antuna bila ljubav prema Isusu Kristu. „Krist je bio temelj njegove vjere, života, pobožnosti i predanosti Bog. Krist nas je u ovo slavlje okupio danas kad slavimo blagdan sv. Antuna i spominjemo primjera njegova života. Držeći u naručju dijete Isusa, sv. Antun nas poziva i usmjerava na Isusa Krista da kao hodočasnici, vjernici i djeca Božja svoje molitve, pogled, nakane i srce predamo našem Spasitelju.“
U homiliji biskup se osvrnuo na naviještena čitanja koja govore o pozivu i poslanju Isusovih učenika. Poslanje koje prorok Izaija prima je naviještati poruku Božju i proglasiti godinu milosti Božje, a Isus šalje sedamdeset dvojicu učenika propovijedati kraljevstvo Božje. Kazao je kako Bog tijekom povijesti spasenja i Crkve bira osobe po kojima ostvaruje svoje djelo spasenja. U tom smislu podsjetio je vjernike na život mladog Portugalca Fernanda koji potječe iz dobrostojeće obitelji od roditelja Marije i Martina. „Ostavio je svoje imanje kako bi slijedio Isusa Krista u redu sv. Augustina. Kao mladi svećenik doživio je duboko duhovno iskustvo u susretu s relikvijama franjevačkih misionara koji su podnijeli mučeništvo u Maroku. Želio je poput njih biti misionar i otići u Maroko te je zbog toga ostavio red augustinaca i prešao u franjevce te tako dobio ime Antun. Iako je otišao u Maroku zbog narušenog zdravlja životni put mu se promijenio i 
završava u Italiji. Imao je milost upoznati sv. Franju izbliza. Iako je završio velike škole i kao teolog predavao je na sveučilištima, prihvaćao je ono što su od njega poglavari tražili“, podsjetio je biskup ističući kako se sv. Antun odlikovao velikom poniznošću. „ Nama kao vjernicima nerijetko nedostaje poniznosti, teško prihvaćamo i najmanje žrtve koje se od nas zahtijevaju i koje su potrebe za zajednički život u obitelji. Kako je teško ponekad djeci učiniti ono što majka ili otac kažu, kao i što supruga ili muž traže u životu. Ka vjernicima svima nam je potrebna poniznost“, poručio je biskup te pozvao vjernike da se ugledaju u primjer sv. Antuna.
Podsjetio je zatim kako je sv. Antun poznat i kao veliki propovjednik nakon propovijedi koju je imao na jednoj mladoj misi gdje je zamijenio predviđenog propovjednika. Od tada je postao zapaženi i poznati propovjednik, a temelj njegovog propovijedanja bila je usmjerenost na vjeru i Isusa Krista. Usmjeravao je vjernike na Krista i važnost molitve, a nadasve na molitvu šutnje, kontemplacije i osobnog promišljanja o Bogu.“ Biskup je zatim istaknuo kako nam je u stvarnosti našeg svijeta, vremena i užurbanosti, koja je puno dinamičnija od vremena sv. Antuna, važno zaustaviti se i u molitvi zaviriti u vlastito srce i dušu te sagledati osobni život. „Važno je pred Bogom zaustaviti se u istinitosti i iskrenosti svoga života, ponašanja i vjere. Toliko smo opterećeni bukom ovoga svijeta i različitih nemira. Nemamo željenog mira čak ni u svojoj obitelji, a poteškoća je što sve češće nemamo prostora i vremena za molitvu. Sv. Antun nas kao prijatelj Božji poziva da poput njega više nalazimo prostora i vremena za Boga.“
Biskup je potom podsjetio vjernike kako se nalazimo u godini Jubileja, 1800. obljetnici rođenja sv. Lovre, zaštitnika Požeške biskupije, Splitskih crkvenih sabora i 1100. godišnjici Hrvatskog Kraljevstva te je kazao kako nas i sv. Antun i svi naši preci primjerom svoje nepokolebljive vjere pozivaju da se i mi poput njih oslonimo na Isusa Krista. „Naši su preci tijekom duge povijesti bili oslonjeni na Isusa Krista i štujući sv. Antuna gradili su svoju vjeru. Svima njima je bila važna nepokolebljiva vjera. Upravo po tome je sv. Antun postao velik i svet. Sve naše pobožnosti i molitve imaju 
smisla i svoju vrijednost pred Gospodinom i pred sv. Antunom ukoliko želimo da nam pomogne živjeti vjeru, da nam udijeli snagu ljubavi prema Isusu Kristu, Crkvi i svim ljudima. Tako ćemo postati nositelji nade i svjedoci ljubavi svima koji su u potrebi. Sv. Antun nam poručuje: ‘Okrenite se i usmjerite na Isusa Krista i pomoći ću vam“, poručio je biskup te pozvao sudionike slavlja da se ugledaju u primjer sv. Antuna. „Dok ovih dana molite njegov zagovor, neka vam pomogne da Krista slijedite svojim srcima. Tako ćete iskusiti milost i snagu Božju koja će vas promijeniti, jačati i voditi u svim kušnjama i izazovima svjedočenja vjere i ljubavi.“ Na kraju svete mise održan je tradicionalni blagoslov djece i ljiljana u čast sv. Antunu, zaštitniku djece i obitelji. Okupljenoj djeci i obiteljima ispred oltara biskup je uputio riječi ohrabrenja ističući važnost sv. Antuna kao uzora ljubavi, dobrote i brige za potrebite, a ljiljani su simbol čistoće, vjere i predanosti Bogu i ljudima, 
koji se tradicionalno povezuje sa sv. Antunom te zazvao Božji blagoslov. Vjernici su prinijeli ljiljane, koje su ponijeli svojim kućama kao znak duhovne povezanosti i nade, a djeca iz Dječjeg vrtića i Osnovne škole „Mladost“ otpjevali su prigodne pjesme. Biskup je na kraju zahvalio župniku i svim sudionicima slavlja. Svima koji nose ime sv. Antuna čestitao je imendan te im poželio da da ih prati zagovor njihova zaštitnika. Vjernike je pozvao da budu nositelji Kristove ljubavi, radosti i nade u svojim obiteljima i svugdje te zazvao na njih Božji blagoslov.
