Banjolučka župa Pohoda Blažene Djevice Marije, jedina župa u BiH koja za naslovnika ima Pohod BDM, 31. svibnja 2025. proslavila je svoj patron, izvijestili su iz ove župe.
Sv. misu predvodio je fra Ivan Bradarić, konventualac i župnik župe sv. Josipa Radnika u Sisku – Galdovo. Uz domaćeg župnika vlč. Žarka Vladislava Ošapa na misi je koncelebriralo 15 svećenika iz okolnih župa te iz Biskupskog ordinarijata u Banjoj Luci: mons. dr. Karlo Višaticki, generalni vikar i upravitelj Svećeničkog doma; mons. dr. Miljenko Aničić, direktor Caritasa Banjolučke biskupije; mons. mr. Ivica Božinović, presnački župnik i ekonom Banjolučke biskupije; preč. mr. Pero Ivan Grgić, kancelar i rektor banjolučke katedrale sv. Bonaventure; mons. Anto Orlovac, svećenik u miru; vlč. Marko Vidović, prijedorski župnik i upravitelj župa Bos. Dubica i Novi Grad; fra Dominko Batinić, župnik u Trnu; fra Tomislav Svetinović, samostanski vikar na Petrićevcu i upravitelj župe u Sanskom Mostu; vlč. Zlatko Matić, župnik u Budžaku, upravitelj župe u Šimićima i vojni kapelan; vlč. Davor Klečina, župnik u Drvaru; o. Zvonko Topić, župnik župe Marija Zvijezda; o. Tomislav Topić, gradiški župnik i o. Andrej Prihoda, paroh grkokatoličke parohije Uspenja Presvete Bogorodice u Devetini. Kasnije se misnom slavlju pridružio i vlč. Marko Stojčić, vicekancelar Biskupije. Budući da je bio neradni dan okupio se veći broj vjernika, njih 130, kako domaćih župljana, tako i iz okolnih župa. Na misi su bili prisutni i predstavnici iz društvenog i političkog života: Nada Tešanović, predsjedateljica Vijeća naroda Republike Srpske i kuma župne crkve te Zoran Piličić, generalni konzul RH u Banjoj Luci.
Istaknuvši na početku homilije da toga dana započinje Devetnica pred Duhove, a ujedno završava mjesec svibanj koji je tradicionalno posvećen Mariji, fra Ivan je istaknuo da se „jedno bez drugoga ne može razumjeti“. Podsjetio je da blagdan Pohoda BDM svoje uporište ima u evanđeoskom odlomku kojega je zapisao sv. Luka te pojasnio: „Marija, mlada djevojka, nakon što je i sama začela po Duhu Svetome i u svome krilu nosi bebu, maloga Isusa, ide u pohod, posjet svojoj rođakinji, starijoj gospođi Elizabeti koja je također noseća, u blagoslovljenom stanju. Događa se susret dviju majki: Marije i Elizabete, a u utrobama i susret dviju beba: Isusa i Ivana. Marija odlazi u pohode, ne virtualno poput mnogih danas naših pohoda, nego stvarno. Nije ju nazvala preko ‘WhatsApp-a’, nego odlazi skroz na drugu stranu zemlje. A kakvi su naši susreti i posjeti? Kakvi su naši razgovori?“
Podsjetio je da Marija, ispunjena Duhom Božjim, žuri posjetiti Elizabetu da s njom podijeli radost. „Zapravo, u prvom planu je Marija koja nosi ‘Riječ koja je tijelom postala’ u njezinoj utrobi. To je ona Riječ koja bijaše u početku. To je ona Riječ po kojoj sve nastade. To je ista ona Riječ koja je ‘tijelom postala i nastanila se među nama’ (Iv 1, 14). To je SAM BOG koji pohodi narod svoj. Nije to samo događaj iz povijesti, to je Božji zahvat u sadašnjosti jer Riječ prebiva među nama. Naš narod, priprosti ljudi, možda i nisu svaki puta znali protumačiti ta otajstva, ali su zato uz njih čvrsto prianjali vjerom, slavili Boga molitvom i svojim životom i tako prenosili novim naraštajima. Tako se nastavlja započeti hod Boga prema čovjeku. To nam otkriva s kolikom su se pobožnošću, strahopoštovanjem i ljubavlju odnosili naši stari prema svetinjama“, istaknuo je fra Ivan.
Kazao je potom da vjernici trebaju biti svjesni da ipak žive na zemlji i to s ljudima koji nisu do kraja savršeni i sveti. „Nisu svi ljudi kao Marija, koja moli u skrovitosti svoga doma, hita u pohode onima koji su u potrebi, posjećuje svoju rođakinju Elizabetu. Nisu svi kao Josip koji makar i bez posla, u skromnosti i poniznosti, skrbi za Mariju i Isusa. Ne plaši se, nego gleda da prava životna radost bude upravo život, novo rođenje. Nisu svi kao Elizabeta koja radosno dočekuje Mariju i Riječ koju ona nosi. Nisu svi kao Ivan Krstitelj koji već u utrobi svoje majke Elizabete pozdravlja Isusa. Ima nas koji tradicionalno sve to pratimo i slavimo. Kao vjernici ovo otajstvo Pohođenja moći ćemo razumjeti samo ako u svoj život unesemo Marijinu poniznost i želju da s drugima podijeli radost. ‘Radujte se’, poručuje sv. Pavao. Ako je Riječ Božja među nama po Majci Mariji donositeljici radosti, ne možemo drugo nego radovati se i drugima dati dio te naše radosti“, kazao je fra Ivan koji je propovijed završio riječima sv. Ambrozija koji je, tumačeći Marijin hvalospjev „Veliča“, zapisao: „Neka u svakome bude duša Marijina da veliča Gospodina, neka u svakome bude duh Marijin da uzvisuje Boga; iako je, po tijelu, samo jedna majka Kristova, po vjeri sve duše rađaju Krista; svatko doista prima u sebe Riječ Božju…“
Pod misom je pjevao zbor kojega sačinjavaju pjevači iz nekoliko banjolučkih župa zajedno s časnim sestrama Klanjateljicama Krvi Kristove i milosrdnicama sv. Vinka Paulskog, a svirale su: prof. vjeronauka i župna vijećnica Blaženka Ivekić na orguljama i na flauti Doroteja Bekić, studentica na Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banjoj Luci.
Nakon mise uslijedila je okrjepa – domjenak za sve sudionike misnoga slavlja u dvorištu crkve, a za svećenike, časne sestre i uzvanike u župnoj kući.
Proslavi patrona prethodila je trodnevnica koju su predvodili mons. dr. Anto Orlovac, župnik Ošap te fra Ivan Bradarić, a pod kojom je svirala župna orguljašica Sanja Horvat.
Uoči patrona, na svetkovinu Uzašašća Gospodinova – Spasovo, vjernici su sudjelovali na cjelodnevnom klanjanju.
Kratko iz povijesti i sadašnjosti župe
Župa Banja Luka „broji“ svoja stoljeća koliko i sam grad Banja Luka koji se pod tim imenom prvi put spominje 1494. godine, a već 1495. spominju se u gradu redovnici, vjerojatno franjevci.
Fra Alojzije Mišić u petrićevačkom ljetopisu navodi da župa u Banjoj Luci postoji od 1503. Međutim, ukoliko je točna pretpostavka da je na području današnje Banje Luke bio Vrbaški grad, onda je župa znatno starija. U popisu župa Zagrebačke biskupije, Ivana arhiđakona Goričkoga 1334. godine, spominje se i “crkva sv. Martina pod gradom”, koju povjesničar Bilogrivić smješta kraj ušća potoka Suturlije u Vrbas u Gornjem Šeheru.
Najstarije sačuvane matice banjolučke župe potječu iz 1753. Iz njih su poznata imena 76 župnika u posljednja dva i pol stoljeća.
Župa je više puta mijenjala sjedište. Na sadašnje mjesto, nekoć zvano Latinska Mahala, preneseno je 1859., kada je tu sagrađena župna kuća i skromna kapelica. Sadašnja župna crkva sagrađena je 1891. Nakon potresa 1969., koji ju je znatno oštetio, temeljito je obnovljena, kao što je obnovljena i prije 12 godina. Inače je to najstariji vjerski objekt grada Banje Luke sačuvan u gabaritima od svoje posvete 1892. godine.
Župna kuća sagrađena je 1930-ih godina. Nakon Drugoga svjetskog rata najveći je dio kuće nacionaliziran i nikada nije vraćen crkvi kao što je nacionalizirano i cijelo crkveno zemljište od 2100 m2 na kojem je sagrađena crkva i župna kuća. „Jedinstveno je to, ali istinito, da ova župa ne posjeduje u vlasništvu ni zemljište na kojemu je crkva izgrađena, a kamo li nešto drugo“, kazuje župnik Ošap.
Župa ima grobljanske kapelice: u Ducipolju, posvećenu sv. Josipu Radniku, sa zvonom, sagrađenu 1980., a nakon rušenja je obnovljena 2005. godine; na groblju Sv. Marko; u Pavlovcu, posvećena sv. Juraju, sagrađena 1973. i u cijelosti obnovljena 2018. godine te trošna drvena kapelica na groblju u Rekavicama. Valja istaknuti da se na području župe nalazi i katedrala sv. Bonaventure koja nikada nije bila župna crkva. Na području banjolučke župe od 1872. djeluju Sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskoga, a od 1887. sestre Klanjateljice Krvi Kristove, i jedne i druge s kraćim prekidom tijekom posljednjega desetljeća. U listopadu 2005. tu su svoju kuću otvorile i sestre Misionarke ljubavi, poznatije kao sestre blažene Majke Terezije iz Calcutte.
Župom upravlja dijecezanski (biskupijski) svećenik od 1900. godine. Od ove je župe godine 1972. odijeljen jugoistočni dio i osnovana posebna župa Presnače (do 1977. samostalna kapelanija, a onda župa sv. Male Terezije – danas njezino biskupijsko svetište).
Broj vjernika prije posljednjega rata bio je oko 4000 tisuće, a danas župnik ima kontakt s 470 katolika u 330 obitelji. Prema ovim podacima može se zaključiti kako se radi, uglavnom, o samcima. Godišnje se u župi krsti jedno do dvoje novorođenčadi, a sprovoda je između 50 i 60. Na župnu katehezu, u dvije grupe, dolazi 18-ero djece. Sakramentu kršćanske inicijacije u župi godišnje uvijek pristupi nekoliko katekumena (ove godine pet). Svake godine upriliči se slavlje prve svete pričesti (ove godine tri) i krizme (ove godine sedam). Što se tiče pohađanja svetih misa nedjeljama i blagdanima na tri mise (jedna je u katedrali) sudjeluje oko 200 vjernika.
„Kada bi kao ljudi zaustavili se samo na brojkama mogli bi reći kako je to sve otužno. Ali nitko nije samo broj, tako ni mi ovdje i zato živimo u nadi protiv svake nade jer ona izvire iz vjere ovoga puka koji rado moli i Boga i Gospu od Pohođenja,slavi kao najdičnijeg sina ove župe i Banjolučke biskupije bl. Ivana Merza“, ističe župnik Ošap. (kta)
