Blagdan Gospe od Danača svečano je proslavljen u nedjelju 19. listopada u samostanu Sestara franjevki od Bezgrešnog začeća na Dančama u Dubrovniku. Središnje koncelebrirano euharistijsko slavlje predvodio je fra Tomislav Šanko, gvardijan franjevačkog samostana Male braće u Dubrovniku i kustod Franjevačke kustodije Sv. Jeronima – Zadar.
Liturgija Crkve za ovu 29. nedjelju kroz godinu, misijsku nedjelju, ponudila je čitanja koja govore o snazi molitve. “Ovo mjesto Danče je nastalo kao utočište za ljude koji su, nažalost, bili bolesni i umirali. Bila je ovdje patnja, a žene koje su tu bile prve i brinule se za osobe uz malu crkvicu, davale su sebe i crpile snagu iz Božje blizine”, podsjetio je propovjednik.
Ono što je ljudima najveća snaga je ta intima i blizina s Bogom u molitvi i to se posebno na ovom mjestu osjeća, kazao je gvardijan Šanko i nastavio: “Zanimljivo je kako je ovo mjesto koje je nekada bilo mjesto patnje i bolesti, postalo mjesto Božje blizine. Tako Bog u svojoj promisli i u našem životu, sve naše križeve i teškoće i patnje i samoće i bolesti, može okrenuti na dobro.” Ako nema te intimne blizine s Bogom, uzalud je sve.
Propovjednik je nadalje istaknuo poznatu sliku Mojsijeve molitve kad je njegov narod bio slab i umoran. Dok su Mojsiju ruke bile podignute prema nebu, njegov narod je pobjeđivao. Kad se umorio i nije više mogao držati podignute ruke, narod je gubio. Naglasio je tu gvardijan Šanko domišljatost ljubavi i kako ljubav uvijek nađe put. Drugi su Mojsiju pomogli držati ruke uzdignute prema nebu kada on sam to više nije mogao.
Povezao je propovjednik tu sliku sa situacijama u svakodnevnom životu vjernika ohrabrujući ih da upravo onda kada im je teško, to pretvore u molitvu, u susret s Bogom. “Nekad ne možeš sam, nekad ti ruke padnu. Onda trebaš zamoliti nekoga da moli za tebe”, poručio je predvoditelj slavlja posvjedočivši to konkretnim primjerima iz života.
Uz brojne vjernike koji s radošću dolaze na ovo godišnje slavlje, na misi su sudjelovale redovnice s Danača s vrhovnom poglavaricom s. Darijom Jovanović kao i redovnice iz drugih zajednica. Koncelebrirali su župnik don Marin Lučić i svećenici franjevci i dominikanci. Liturgijsko pjevanje animirala je s. Katica Dabo s redovničkim pripravnicama, novakinjama i postulanticama. Misa je prikazana za sve dobročinitelje Družbe na Dančama.
Na kraju mise okupljeni vjernici zajedno su izmolili Posvetnu molitvu Gospi od Danača, a pola sata prije mise molila se krunica.
U crkvi Gospe od Milosti također se slavila jutarnja misa na koju su došli vjernici iz raznih dijelova Grada kako bi sa sestrama podijelili radost slavlja njihove, ali i dubrovačke, zaštitnice.
Zavjetna crkvica Sv. Marije od milosti na Dančama, sagrađena je odlukom Dubrovačkog senata u 15. st. (1457.) gdje je u isto vrijeme sagrađen i lazaret za okužene.
Vrlo rano je postala omiljeno svetište Dubrovčana koji su se utjecali Gospinom zagovoru tražeći utjehu i pomoć u nevoljama života. Od 16. stoljeća crkva je postala i zavjetno svetište dubrovačkih pomoraca, a običaj pozdravljanja brodova zvonjenjem živi i danas. Uz crkvu je samostan – kuća matica Sestara franjevki od Bezgrješnog začeća (Dančarki) koje tu borave i već stoljećima čuvaju Gospino svetište.
Angelina Tadić
