U ponedjeljak, 5. kolovoza 2024., u Kninu se održala središnja proslava Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja i 29. obljetnice vojno-redarstvene operacije „Oluja“.
U 12 sati slavljena je sveta misa u crkvi Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta. Euharistijsko slavlje za domovinu predvodio je vojni ordinarij u RH msgr. Jure Bogdan, dok su koncelebrirali šibenski biskup msgr. Tomislav Rogić, umirovljeni šibenski biskup Ante Ivas, generalni vikar Vojnog ordinarijata don Marko Medo, biskupski vikari za pastoral u Vojnome ordinarijatu, vojni i policijski kapelani, franjevci iz Knina i drugi svećenici.
U uvodnome govoru, na početku sv. mise biskup Bogdan je rekao: “Draga braćo i sestre, okupljeni u Božjemu hramu, na Dan pobjede i Domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja i svetkovinu Vojne biskupije Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta, u molitvenoj zahvalnosti pristupamo oltaru Gospodnjem. Pristupamo slavlju najsvetijeg središnjeg otajstva naše vjere. Posebice ovih dana, u nama se bude sjećanja na neizbrojive žrtve i Golgote našeg naroda na ovim prostorima, posvuda u Lijepoj našoj domovini, u drugim zemljama i krajevima gdje živimo ‘od stoljeća sedmog’. Što li smo sve podnijeli i podnosimo, proživjeli i proživljavamo, jer smo katolici u okrilju Rimske Crkve, narod Božji s identitetom, s imenom i prezimenom – u zemlji Hrvatskoj!? Često sakaćeni, masakrirani, nasilno odnarođivani, sustavno uništavani, proskribirani, preodgajani, odvođeni u ropstvo, istjerivani sa vlastitih ognjišta…. Uvijek s jednim ciljem kako bi ova lijepa zemlja udomila neke druge…. Velik je i često neprotumačiv misterij zla! (…) Naša snaga i naš orijentir – ‘svijetlo stopama našim’ je Božja Riječ, živi Krist. Ono što želimo sebi, svome narodu želimo i molimo danas i svaki dan svim drugim narodima svijeta, svima nama i svima koji žive s nama. Život po mjeri evanđelja! Kristovo evanđelje je rješenje za nas i za sve koji su s nama i pored nas. Želimo i molimo da Božja riječ duboko prožme naše srce, dušu i naše biće…”
Biskup Rogić u propovijedi je protumačio misna čitanja: „Knjiga Esterina govori o mogućem istrebljenju Izraelskog naroda koji se nalazi u progonstvu. Sve je već smišljeno kako će se to izvršiti. Nikoga nema tko bi ih pred kraljem zagovorio da se zlo ne dogodi. Šanse su male, nikakve. Ostaje samo molitva da svemogući Bog može sve preokrenuti. Esterina molitva u smrtnoj tjeskobi kao da je molitva u tolikim situacijama Domovinskog rata, osobito na početku kad je sve izgledalo bezizlazno. Estera, obuzeta smrtnom tjeskobom, uteče Gospodinu: ‘Ja sam iz knjiga roda moga, Gospodine, slušala da ti, Gospodine, ne prestaješ izbavljati sve koji ti se mile. I sada, pomozi. Dođi u pomoć meni osamljenoj koja nema nikoga do tebe, Gospodine, Bože moj. Izbavi nas dakle iz ruku naših neprijatelja, obrati našu žalost u radost i boli naše u zdravlje.’ I bi molitva uslišana. Po sebedarju i žrtvi branitelja, ustrajnoj molitvi tolikih po crkvama, kućama i skloništima, na Gospin blagdan došla je sloboda, zaustavljena su stradanja i razaranja. Trebalo je prionuti obnovi i povratku života.“
„Sveti Pavao piše Korinćanima o krhkosti ljudskog bića, ljudske naravi koja je podložna zlu, da se zavesti, zna krivo izabrati što se pogotovo dogodi u vrijeme rata. Kao da nestane savjesti, kao da se izgubio kompas koji pokazuje dobro, ljubav, sreću, radost i zavlada zlo. Čovjek se sudari s besmislom. Kako smo to nadvladali, odakle je došla snaga? Pavao piše: Imamo blago u glinenim posudama, da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas. (…) Vjera u Njegovu uskrsnu pobjedu kada je smrt nadvladao, kada je grob ostao prazan. Vjera u pobjedu dobra nad zlom, ljubavi nad mržnjom, svjetla nad tamom, smisla nad besmislom, života nad smrću daje snagu i do danas svjedoči milost Božju.“
Biskup je podsjetio kako se „i u Domovinskom ratu, i u svakom ratu, najgora stradanja, zvjerstva dogode se kad se u drugome više ne vidi čovjeka. Zato danas zahvaljujemo svemogućem Bogu što nas je iz svih tih nevolja izbavio, što nam daje sadašnji trenutak u kojem možemo prepoznati njegove milosti, darove, pomoć i blizinu. Krepost zahvalnosti otvara oči za bolje iščitati ono što je iza nas, a onda pomaže ispravnije se postaviti za ono što je pred nama.“
Biskup Rogić potom se osvrnuo na evanđeoski izvještaj o Navještenju: „U evanđelju Mariji dolazi anđeo Gabrijel, naviješta, poziva, hrabri, obećava, ali i traži Marijin pristanak. Već pozdrav otkriva njezino odabranje i poslanje: Milosti puna – Gospodin s tobom! Milosti puna, što to znači? Gospodin je s tobom, zato si milosti puna. Od njega imaš svaku milost i blagoslov jer je u tvojoj blizini, jer te je pronašao, jer nije dopustio da ikada budeš izgubljena, grijehom ranjena. On će te voditi, On će se po tebi roditi u ovaj ranjeni svijet koji se stalno traži i za nečim žudi, a neispunjen ostaje. (…) Sve to neće značiti da će Mariji, u svemu što je čeka, biti lako. Već od početka nadoći će nevolje, nerazumijevanja, napori, bijeg, ustrajni svakodnevni život pa sve do tragedije Velikog petka kada će svog Sina mrtvoga primiti u krilo. – I dalje ostaje milosti puna i bez grijeha jer je potpuno prihvatila volju Božju, ispunila što je Bog od nje tražio i nikada nije izabrala neki lakši put, svojevoljno odabirući nešto drugo kao dobro – a bez Boga, bez Božje volje.“
Msgr. Rogić potaknuo je okupljene da se utječu Mariji, da u njoj nalaze svoj uzor i zagovor: „Slavimo Mariju, molimo joj se. Marijin ‘da’ slika je poslušnosti koja liječi. Ona je naš najveći putokaz i hrabrost u kršćanskom odazivu, u našoj želji da živimo iz vjere u čvrstoj povezanosti s Bogom. Po njoj i nama Gospodin govori: ‘Ne bojte se!’ Braćo i sestre, ako budemo htjeli živjeli iz vjere i pouzdanja u Boga, – od onih vrijednosti koje proistječu iz našeg krsnog zavjeta: ljubiti Boga, ljubiti brata čovjeka, ljubiti svoju Domovinu, graditi slogu i zajedništvo poštujući ljudsko dostojanstvo. – Ako to budemo znali svjedočiti i na mlađe vjeru prenositi onda možemo graditi bolju budućnost da se i oni koji su je pošli drugdje tražiti, vrate. Dao Bog da se naše mlade obitelji otvore životu, prihvaćanju novog života, pobjeđujući i strah i komotnost. Svaki uloženi napor, svaka iskazana požrtvovnost i velikodušnost, svaka sposobnost pojedinca ugrađena u to, svaki novi uspjeh – uvelike će opravdati i podnesene žrtve i učiniti ih još vrjednijima. A najveći uspjeh biti će ako se vratimo Božjem zakonu, poštivanju života i prihvaćanju života.“
Liturgijsko pjevanje predvodile su klapa Hrvatske ratne mornarice „Sveti Juraj“ i policijska klapa „Sveti Mihovil“.
Prije završnog blagoslova otpjevana je hrvatska himna.
Nakon službenog programa, nastavljena je proslava Dana pobjede uz zajedničko druženje.
