U subotu, 14. rujna 2024., na blagdan Uzvišenja sv. Križa, u filijalnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja u mjestu Štivor u župi Prnjavor pod svetom misom 50 godina misništva i 35 godina župničke službe proslavio je mons. Vlado Lukenda, župnik u Prnjavoru i dekan Bosansko-gradiškog i Prnjavorskog dekanata.
Uz jubilarca je koncelebriralo osam svećenika. Broj je to svećenika na oltaru koji ne pamti crkva u Štivoru niti vjernici koji su većinom Talijani koji su počeli doseljavati na ovo područje iz Trentina davne 1882. g. Na misi su sudjelovale dvije časne sestre – dr. sc. s. Silvana Fužinato, članica Družbe sestara Presvetog Srca Isusova, rođena u Štivoru koja je animirala liturgijsko pjevanje te s. Mirka Ždralović, Klanjateljica Krvi Kristove koja je dugo godina radila u župi Prnjavor.
Sv. misu je predvodio vlč. Žarko Vladislav Ošap, banjolučki župnik i dekan koji je na početka kazao da ova župna zajednica, kao i svi oni okupljeni „žele Bogu zahvaliti na zlatnom Jubileju svećeništva mons. Vlade“, a njegovi župljani na 35. godina župničke službe u Prnjavoru te mu „iskreno čestitati na vjernosti Bogu i narodu“. „Zato je ovo misa zahvalnica kojom se zahvaljujemo Bogu i za sve one koji su bili na svećeničkom putu mons. Vlade, bilo da su već pokojnici kao što su njegovi dragi roditelji, mnogobrojna braća i sestre, odgojitelji, profesori, biskupi, dobročinitelji te za sve žive drage župljane kojima je godinama služio kao Kristov svećenik“, kazao je vlč. Ošap.
U homiliji je vlč. Ošap kazao da je ovo dvostruko slavlje – blagdana Uzvišenja sv. Križa i obljetnica mons. Vlade – prigoda da kao kršćani obnove svoju „vjeru u Krista Spasitelja koji nas je svojom mukom, smrću na križu i slavnim uskrsnućem otkupio od Zloga i svakoga zla“. „Za kršćanina križ znači sve ono što je spojeno s ostvarenjem dobra u životu. To znači da smo pozvani, u svom životu, ma koliko nas to stajalo križa i odricanja, ostvariti volju Božju i tako uzvrati na Božju ljubav koja je doživjela svoj vrhunac prema nama u Raspetom i Uskrslom Spasitelju. Ljubav ne smije biti neljubljena. Na ljubav Božju odgovara se samo na jedan način: ljubeći Boga svim srcem, svom dušom i svim umom svojim“, posvijestio je vlč. Ošap.
Vlč. Ošap potom je ukratko prikazao slavljenikov životni i svećenički put. Podsjetio je da je mons. Lukenda rođen 29. veljače 1948. g. u župi Barlovci u mnogobrojnoj obitelji od roditelja Ilije i Marije. Nakon osnovnog školovanja u rodnom kraju za svećeničkog kandidata Banjolučke biskupije školovao se u Zagrebu i Đakovu. Za svećenika ga je zaredio na Petrovo 1974. g. blagopokojni biskup mons. Alfred Picher u banjolučkoj katedrali. Nakon kapelanske službe u banjolučkoj župi Pohoda BDM i pomoćnika u Biskupskom ordinarijatu, 12 godina je bio „desna ruka“ biskupu Pichleru kao tajnik, kancelar, ekonom i rektor katedrale. Biskup banjolučki mons. Franjo Komarica imenovao ga je 1989. g. prnjavorskim župnikom. U ratnim teškim vremenima bio je župnik susjednih župa Dragalovci i Kulaši. Uz sve župničke obveze obnašao je niz važnih svećeničkih službi u Biskupiji kao dekan, u više mandata te član svećeničkog i konzultorskog vijeća. Dugo godina je bio biskupijski ravnatelj za misije, te član vijeća za obitelj pri BK BiH. U župi je, nakon rata, obnovio brojne kapelice kao i župnu crkvu sv. Antuna Padovanskoga te izgradio novi Pastoralni centar i župnu kuću. „Zahvalni su mu Poljaci i Nijemci za koje se pobrinuo da vrati iz zaborava nekadašnje njihove župe u Gumjeri, u kojoj je njihov mladi župnik vlč. Ante Dujlović ubijen iz mržnje na vjeru 11. srpnja 1943. g., kao i župu Šibovsku održavajući njihovo groblje i grob vlč. Ivana Marića (+1938.g.) kojemu je podigao nadgrobnu ploču“, istaknuo je vlč. Ošap.
Propovjednik je potom potaknuo nazočne da zahvale Bogu za „ovakav bogati svećenički život“ mons. Lukende dodavši su to i učinili njegovi župljane organizirajući ovu proslavu. „Naš jubilarac danas bi mogao reći samo onu Isusovu: Sluga sam beskoristan, učinio sam što sam bio dužan učiniti“, kazao je vlč. Ošap.
Na kraju homilije vlč. Ošap je naglasio da u današnjem vrjemenu, kada Crkva proživljava veliku krizu svećeničkih i duhovnih zvanja, „ovakav svjedočki svećenički život može biti mnogima nadahnuće da se odvaže služiti Bogu u duhovnom pozivu“.
Na kraju mise mons. Vlado zahvalio je svima prisutnima, posebno na molitvama i dugogodišnjoj podršci svojih župljana.
Svetoj misi se pridružio prnjavorski gradonačelnik prof. Darko Tomaš koji pomaže različite projekte katoličke zajednice u Prnjavoru tekonzulica Republike Italije u Sarajevu gđa Filomena Zingarelli. Cijelu proslavu ponajviše su organizirali vjernici iz Štivora predvođeni gosp. Franjom Roverom, članom Vijeća nacionalnih manjina pri Parlamentu BiH i predsjednikom Saveza nacionalnih manjina RS.
Nakon svete mise druženje je nastavljeno „pod šatorom“ na zajedničkom ručku. (kta)
