Na poticaj biskupskog vikara za Trebinjsko-mrkansku biskupiju i župnika župe Trebinje don Ante Luburića u subotu, 10. svibnja 2025. godine, proslavljena je stota godišnjica dolaska Školskih sesatra franjevki Krista Kralja u Trebinje. Ova je obljetnica imala za cilj oteti zaboravu spomen na mukotrpan rad i doprinos sestara u ovom gradu bogate prošlosti, sjedištu najstarije živuće biskupije u BiH.
Kako bi zahvalile Bogu za plemenit i plodan rad sestara u ovom gradu, kako na duhovnom tako i na kulturnom i prosvjetnom području, 40-ak sestara hodočastilo je u Trebinje. Slijedeći stope svojih prethodnica, baš kao i one prije sto godina, najprije su se poklonile Gospodinu u trebinjskoj katedrali, zatraživši Božji blagoslov za svoje služenje. Zatim su posjetile nekadašnje sestarske kuće, gdje su sestre živjele i djelovale 25 godina. Prošetavši ulicama Staroga grada, vratile su se u katedralu na slavlje sv. mise.
Svečano euharistijsko slavlje predvodio je don Ante Luburić u suslavlju s don Mladenom Šutalom, neumskim župnikom i dekanom Trebinjskog dekanata. Euharistijsko slavlje pratio je provincijski zbor pod ravnanjem s. Ivane Džebe. Uz sestre slavlju su prisustvovali Generalni konzul RH u Mostaru gosp. Marko Babić te župljani župe Trebinje.
Na početku euharistijskog slavlja prisutne je pozdravio župnik don Ante, osvrnuvši se na jubilarnu obljetnicu dolaska sestara u Trebinje i na četvrt stoljeća njihova djelovanja ispunjenog molitvom, radom, odgojem, požrtvovnošću i velikom ljubavlju prema Bogu i čovjeku. „Sestre koje su ovdje djelovale, njih 33 koje smo uspjeli pronaći u arhivima, bile su potporanj vjere, svjetionik nade, glas tihe ali snažne ljubavi Kristove u ovom kraju. Učile su djecu prvim slovima, ali i prvim molitvama. Njegovale su duh kršćanske ljubavi i zajedništva. Pomagale svima u potrebi. Tješile u teškim trenucima i radosno slavile kada je bilo vrijeme za slavlje“, istaknuo je don Ante.
„Drage sestre, današnji dolazak vas sestara kao nasljednica pokojnih sestara, ne znači samo spomen prošlosti koje se sjećamo nego je to i sadašnjost koju živimo i naša budućnost koju gradimo. Zahvalni smo Bogu što su sestre bile dio povijesti ove trebinjske župe i Trebinjsko-mrkanske biskupije. Neka nas ovaj veliki jubilej potakne na još veću ljubav i vjeru, zalaganje i zahvalnost u životu, kako naše redovničke zajednice tako i Crkve i naroda kojemu pripadamo i za koje živimo i radimo“, kazao je don Ante naglašavajući veličinu i značaj ovoga jubileja.
Posebno se prisjetio i njihove velike darovateljice, udovice Vice Polz, rođ. Petrušić, koja je svoju imovinu darovala sestrinjskoj zajednici i tako omogućila ne samo smještaj nego i uvjete za rad i ostvarenje poslanja sestara u ovoj župi, gradu i kraju. Spomenuo je i važnu ulogu tadašnjeg župnika don Marijana Vujnovića koji je prije 80 godina, u noći između stare i Nove godine 1944./45., ubijen na ovom mjestu i na nepoznatom mjestu pokopan.
Na kraju sv. mise, prisutnima se obratila provincijska predstojnica s. Franka Bagarić. „Grubost riječi i čina kojom su partizanske vlasti zabranile svako djelovanje sestara u Trebinju te naredile da moraju napustiti vlastiti dom, teško da možemo i zamisliti. Kolika je samo bila tuga u duši i bol u srcu koja ih je obuzimala zbog te krute i nemilosrdne stvarnosti. Nakon strijeljanja don Marijana pa do travnja 1949. sestre u Trebinju ostaju bez župnika. Sakramentalno o njima i župljanima povremeno skrbe svećenici franjevci iz Dubrovnika sve do godine 1952. Njihova žrtva naša je obveza da svojim životima posvjedočimo vjeru nadu i ljubav tamo kamo nas Božja providnost šalje“, istaknula je s. Franka Bagarić.
Prigodno predavanje o dolasku, djelovanju i progonu sestara iz Trebinja, nakon euharistijskog slavlja, održala je s. Natalija Palac. Između ostaloga s. Natalija je citirala izvadak iz pisma župnika don Marijana, upućenog biskupu Mišiću, u kojem se zauzimao za dolazak sestara. “Suvišno bi bilo isticati blagodati po Crkvu kad bi se č. sestre ovdje nastanile. Čvrsto sam uvjeren da će se tim promicati slava Božja, spas duša i ures Crkve. Također, vrhovna predstojnica M. Angelina Križanič, obraćajući se biskupu Mišiću s molbom da dopusti naseljenje sestara u Trebinje, piše: Svuda su se naše postojanke razvile iz malih naseobina. Početak je bio svuda mali djelokrug, a tokom vremena se s Božjom pomoći raširio. Ako je volja Božja da sestre tamo djeluju, razvit će se iz malog veliko.”
„Biskup je krajem 1924. godine odobrio dolazak sestara, a one su se 1925. nastanile u Trebinju. Brojem je to bila mala sestarska zajednica, od 5 do 8 sestara, ali svojim odgojnim djelovanjem ostavila je duboki trag. Najprije je otvoreno zabavište (dječji vrtić), sljedeće godine Ženska stručna škola, a povremeno je djelovao i internat. Sve ove djelatnosti prekinute su dolaskom komunističke vlasti 1945. Sestre su napustile Trebinje 1949. i kuća je nacionalizirana. Kuća u Trebinju imala je kapelicu posvećenu Bezgrješnoj sa Svetootajsvom od 1927.“, kazala je s. Natalija.
Ovo se slavlje i zajedničko druženje nastavilo zajedničkim objedom, a u povratku sestre su posjetile špilju Vjetrenicu i Ravno, jedno od najljepših sela u BiH, gdje ih je, uz župnika don Antonia Krešića, ispred župne crkve pozdravio i načelnik općine Ravno gosp. Andrija Šimunović. (kta/ssf-mostar.com)
