Kad smo planirali putovanje u Egipat, naravno da smo željeli vidjeti blago Kralja Tut-a, piramide i Dolinu kraljeva, ali nismo mogli otići bez posjete Kralju kraljeva.
Moj suprug i ja uspjeli smo obnoviti svoju ljubav prema putovanjima kada smo postali prazni gnijezdili, nastojeći svako putovanje pretvoriti u hodočašće. Na ovom putovanju posebno smo se veselili posjetiti Koptsku četvrt u Kairu, a posebno crkvu sagrađenu na mjestu gdje je boravila Sveta obitelj tijekom leta u Egipat: crkvu Abu Serga.
Dolazak u Kairo
Znao sam da će postojati kontrast između kršćanske četvrti i ostatka Kaira, ali nisam bio spreman na to koliko će taj kontrast biti dramatičan.
Nakon kašnjenja zbog štrajka kontrolora zračnog prometa uz 12-satno zaustavljanje, stigli smo u Kairo u 1 ujutro nakon 24+ sata putovanja, a zatim smo započeli jednosatnu vožnju do našeg hotela u Gizi. Ulična svjetla bacala su kiselo, sivo-žuto svjetlo na zatrpane, kaotične ulice, prepune skupina mladića čak iu to doba.
Umor pomiješan sa strahom dok su čopori pasa prelazili ulice, a neka su vozila čak i vozila protiv prometa, a njihova su nas svjetla koja su se približavala zaslijepila prije nego što bi skrenula u posljednjoj sekundi. Obzor je bio probijen stotinama minareta: nije se vidio nijedan križ ili crkveni toranj.
Proputovali smo mnoge zemlje, istoka i zapada. Čak i koliko god sekularni postali većina zapadnih gradova, njihovi kršćanski korijeni ipak su ih oblikovali, i oni zadržavaju mjeru svog kršćanskog karaktera. I u mnogim istočnim zemljama očit je kršćanski utjecaj. Ali ovdje u Kairu, činilo se da nema ni tračka kršćanstva.
Danima kasnije proći ćemo kroz vrata drevne rimske tvrđave i ući u Koptsku četvrt. Nikada topli sjaj svetiljke nije bio tako milosrdno privlačan nego u crkvi Abu Serga.
Od turista do hodočasnika
Posjetili smo piramide i sfingu i krstarili Nilom, obišli smo doline kraljeva i kraljica te Horusove hramove, Kom Ombo i Philae. Posljednjeg punog dana našeg putovanja vratili smo se u Kairo i zaputili prema Koptskoj četvrti.
Morali smo parkirati podalje i probijali smo se kroz ulice načičkane prodavačima na štandovima i malim tržnicama. Kako smo se približavali vratima Babilonskih vrata (čuvena vrata koja vode u koptsku četvrt), štandovi su se postupno mijenjali s prodaje uglavnom hrane na prodaju uglavnom kršćanskih predmeta.
Nakon nekoliko dana u Egiptu, prvi pogled na mali plastični kip Marije izmamio mi je suze.
Napokon smo stali pred impozantnim, starinskim vratima.
Babilon-u-Egiptu
Imalo je smisla da je Kršćanska četvrt unutar tvrđave. Tijekom rimskog i bizantskog razdoblja nije bilo većeg grada u području koje je danas poznato kao Kairo. Rimska utvrda zvana Babilon-u-Egiptu dominirala je regijom, a kršćanske zajednice počele su cvjetati unutar Aleksandrijskog patrijarhata, od kojeg Koptska pravoslavna crkva vuče svoje porijeklo.
Tvrđava je pala u ruke osvajačkih muslimanskih vojski 641. godine, označavajući početak islamske vladavine u Egiptu. Nakon osvajanja, lokalnom koptskom kršćanskom stanovništvu dodijeljena je određena zaštita u zamjenu za plaćanje džizja (porez koji se naplaćuje nemuslimanima).
Kroz vrata iu uske ulice ponovno nas je okružila kršćanska umjetnost i simbolika. Bilo je dezorijentirajuće – ne kao što dezorijentiraju automobili koji idu u krivom smjeru na autocesti, nego dezorijentiraju na intrigantan, primamljiv način.
Umjetnost i ljepota posvuda, ali nekako različiti. Skroman i očito djelo ljudskih ruku, za razliku od mnogih renesansnih umjetnosti koje izgledaju besprijekorno. A mi smo bili negdje gdje očito nije zapad; kao rimokatolik, ulice, crkve, muzeji i trgovine činili su mi se poznatim, ali ne baš domom na način koji mi je bilo teško doprijeti prstom – možda dom proširene obitelji.
Krenuli smo prema crkvi Abu Serga, poznatoj i kao Crkva svetih Sergija i Bakha. To je najstarija crkva u Kairu i jedna od najznačajnijih jer je, prema predaji, Sveta obitelj potražila utočište u onome što je sada kripta tijekom bijega u Egipat. Današnja crkva sagrađena je u 4. ili 5. stoljeću i posvećena je svetima Sergiju i Bahusu, rimskim vojnicima koji su mučeni za svoju kršćansku vjeru za vrijeme vladavine cara Maksimijana.
Crkva Abu Serga
Kad smo zakoračili u crkvu, bili smo okupani toplim svjetlom svijeća, a posebno crvenim sjajem svetišne svijeće. Napokon smo bili doma. Zrak unutra bio je hladan, a miris zemljani: mješavina starog drveta, kamena i tamjana. Žamor male skupine vjernika (nisam mogao reći jesu li se molili na koptskom, arapskom ili nekom drugom jeziku) dizao se i stišavao.
A onda, s desne strane, ugledao sam to: stubište dolje do podzemne odaje gdje se, prema predaji, Sveta obitelj odmarala tri mjeseca tijekom bijega u Egipat.
Dok sam silazio niz izlizane stube, zrak je postajao još hladniji. Jednostavan oltar stajao je na jednom kraju, iza njega ikona Krista Pantokratora. S lijeve strane ikona bijega u Egipat, a s desne strane sv. Josip koji drži malog Isusa. Na tlu je bio osvijetljeni otvor koji je otkrivao vrh stvarnog mjesta počinka Svete obitelji.
Pomislio sam na Mariju i Josipa, umorne i prestrašene, koji sa sobom nose svog novorođenog Sina, Nadu svijeta. U tom sam se trenutku sjetio trenutaka brige za vlastitu djecu i osjetio kako Marija okreće svoj pogled pun ljubavi prema meni.
O mila, o ljubljena, o slatka Djevice Marijo!
Naš bijeg iz Egipta
Ubrzo je došlo vrijeme za našu borbu od Egipta do našeg doma u SAD-u. Nakon što smo se razdvojili kako bismo prošli kroz odvojene muške i ženske sigurnosne linije zračne luke, sjedili smo zajedno na vratima i razmišljali o tome kako smo primili obilazak kršćanskih mjesta u Egiptu od ne- -Christian tour company bila je, retrospektivno, pogreška.
Naš vodič je bio ljubazan i prijateljski nastrojen i dao je sve od sebe da kaže kako muslimani poštuju Isusa. Ali nastavio je objašnjavajući da oni ne vjeruju da je On Bog. Oni ne vjeruju da je čak bio razapet; nego je Allah, uzvišeni u moći, prevario sve tako što je zamijenio drugu, neimenovanu osobu da umre, dok je spašavao i podizao Isusa (vidi Kur’an, sura An-Nisa 4:157-158). Tek smo kasnije saznali da, za razliku od nekih islamskih zemalja, kršćanski turoperatori zapravo smiju raditi u Egiptu. Da mogu ponovno, odabrao bih jedno od ovih.
Također smo kratko razmišljali o tome kako različita shvaćanja o tome tko je Bog oblikuju cijele kulture. Vara li Bog ikada, čak i za dobre svrhe? Može li Bog ikada biti krotak? Može li se roditi kao bespomoćno dijete, ovisno o roditeljima da ga zaštite od ubojitog tiranina? Može li Isus biti Bog ako nije samo moć, nego i sebedarna i žrtvena ljubav?
Mi poznajemo Istinu i možemo Ga pronaći u krotkoj maloj kripti u crkvi u tvrđavi u koptskoj četvrti Kaira.
Bilješka autora: Ovaj je članak dio serije “Od turista do hodočasnika”. Dok prikazuje neka katolička mjesta, kao što je Kuća Djevice Marije u Efezu, koptske crkve u Kairu, katedrala Notre Dame u Papeeteu, Tahiti, također će sadržavati i druga, kao što su bulevari Westminstera i neklasificirane ceste Salisburyja, koje definitivno nisu.
Biblija nam govori da su neki slušatelji Isusovih prispodoba čuli jednu priču, dok su oni koji su slušali ušima vjere čuli sasvim drugu. Kada slušate, gledate i hodate s vjerom čak i najturističkijim mjestima, kada vidite znakove i znate njihova značenja, to je kao da ste prebačeni na potpuno drugo mjesto, blaga naočigled odjednom su u živopisnoj tehničarskoj boji dok se smrtni kolut sekularnog svijeta u sivim tonovima vrti oko vas. Pa gledajmo očima hodočasnika. Da vidimo kako oni rade.
Fotografije ustupio autor
