Sjećam se utjecajnog razgovora koji je održao dr. Scott Hahn u kući u Atlanti prije malo manje od godinu dana. U njemu je usporedio znanje katolika o Bibliji sa znanjem djece o ulicama u njihovom rodnom gradu, ne toliko znajući imena ulica, već iz sjećanja na šetnju kroz njih cijeli život. Podcrtao je kako nam liturgijski hermeneutika, čitajući Bibliju u masi, omogućava nam da doživimo i poznajemo Sveto pismo.
Sveti Pavao je autor prvo pismo Solunjanima, prvi dokument iz Novog zavjeta koji je zapisan, oko AD 51-52. To znači da je bilo oko 19 godina u kojima je jedino svete rani kršćani bio Stari zavjet. Novi zavjet bi nastao kršćani koji su napisali učenja i događaje života, smrti i uskrsnuća Isusa, pri čemu su neki objasnili te stvari kroz pisma, poput prvih Solunjana.
Važnost Svetog pisma istaknuta je u katoličkoj vjeri, jer je jedan od dva načina prenošenja Božje Božje Riječi, njegovo otkrivenje o sebi čovjeku, tako da možda ne znamo samo samo ne znamo oko Bože, ali znaj Mu osobno. Pisma, zajedno s usmenom tradicijom, drugo sredstvo kojim smo primili Božju Riječ omogućuju nam da uđemo u kontakt s Božjim otkrivenjem o sebi. Ove dvije jedinstvene komunikacije ove otkrivenja susreću se u masi, gdje liturgija riječi i liturgija euharistije oblika zajedno za čovječanstvo najveću i najznačajniju molitvu.
Stoga to možemo točno reći u masi je najbolje mjesto za čitanje Biblije. Analogija se može izvući s Shakespeareovim djelima. Iako su za neke, Shakespeareove predstave ponekad pomalo zbunjujuće, one su ipak divne priče za čitanje. Štoviše, zanimljiv aspekt ovih priča je da one nisu samo namijenjene čitanju u knjizi. Oni su namijenjeni da se ponašaju na pozornici. Da se viđaju osobno, s riječima koje se čuju kako se izgovaraju u iambičkom pentametra.
Tako su i Pisma namijenjena da se izvode, ne u igralištu, već u misi. U srcu crkve, s izvorom i vrhom milosti, euharistije, u mogućnosti smo iskusiti Sveto pismo. Masa je natopljena Biblijom. Od molitve svećenika do odgovora naroda i samog postupaka unutar ove svete slavlje, vidimo sveto pismo oživljeno. Možda nećemo vidjeti Centuriona i njegovog sluge kad citiramo Mateja 8 koji plače: “Gospodine, nisam dostojan da biste trebali ući pod moj krov, već samo reći riječ i moja duša će biti izliječena”. Ok, kažemo dušu, rekao je sluga, ali poruka je i dalje ista. Nadalje, čujemo riječ proglašena u liturgiji riječi.
U stvari, Duh Sveti koji je vodio ranu crkvu u odabiru koja bi se čitanja toga vremena trebala proglasiti u liturgiji riječi koje su pomogle formiranju samog kanona. Možemo reći da je Novi zavjet okupljen u misi. A ako pogledamo smjer u kojem i Stari zavjet i Novi zavjet idu, odvojeno i ujedinjeni, možemo vidjeti da su nas vođeni Svetim pismima. Izraelci su formirani i na kraju dovedeni u obećanu zemlju i da je bio sretni u životu. Međutim, došao nam je dati više, a Pisma nas dovodi do onoga što radi u gornjoj sobi. Štoviše, Djela 2:42 pružaju nam pogled na život rane crkve nakon Kristova uskrsnuća: “I čvrsto su se držali u nastavi i zajedništvu apostola, razbijanju kruha i molitvama.”
Razbijanje kruha odnosi se na euharistiju. Barem to sveti Pavao komunicira u 1. Korinćanima 10:16, “Kruh koji pokvarimo, nije li to zajedništvo Kristova tijela?”
Pisma nas vodi do mase, a masa nam daje Sveto pismo. Odnos između njih dvojice ističe tešku proslavu Božje riječi od strane Katoličke crkve. Također nas povezuje sa Svetim pismima dok sudjelujemo u nebeskoj liturgiji o kojoj čitamo u knjizi Otkrivenja.
I tako vidimo da ne samo da sudjeluje u misi izvrstan način za čitanje Biblije, već je to neumjesno najbolji način za čitanje svete stranice. Ili još bolje, udahnuti svetu stranicu dok uistinu djelujemo Biblijom odlazeći na masu. U stvari, u masi, cijela osoba doživljava pisma, tijelo i dušu.
U svakom dijelu mise, ljudska osoba ili stoji, sjedi ili kleči. I u svakom dijelu mise čovjek ili hvale Boga njegovim riječima, obožavajući Boga svojim riječima ili razmišlja o Bogu u njegovim riječima. Kad stojimo, molimo i primamo Boga kroz Sveto pismo; Kad kleknemo obožavamo i uzvisimo Boga s Pismima; A kad sjedimo, razmišljamo i meditiramo o Bogu u Svetom pismu.
Nadalje, kroz naše odgovore uzete izravno iz Biblije, dopuštamo da se Pisma kreće kroz nas, koristeći sve tri moći ljudske duše, sjećanja, intelekta i volje. Na taj način nismo samo pasivni u liturgiji, već aktivno sudjelujemo.
S sjećanjem, pamtimo odgovore da se prisjećamo i proglasimo i dodatno se sjećamo priča o Svetom pismu dok su nam čitane iznova i iznova tijekom našeg života. Smanjimo Sveto pismo s našim intelektima, primajući ih i razmišljajući o njima jer su nam i oni proglašeni nama tijekom cijele mise. Konačno, koristimo naše volje da odaberemo da sudjelujemo kroz odgovore sa svetim riječima Svetih pisama i počast Bogu kroz njih. Ovaj posljednji dio je prava ljubav, pričvršćivanje srca na sudjelovanje uma i tijela.
Pisma se zatim udahne i izlazi iz mističnog Kristova tijela na svakoj masovnoj ujedinjenoj zajedno u cijelom svijetu. Štoviše, imamo iste svete spisi na svakoj misi da odveze otkucaje srca crkve u jedan ritam koji ispunjava naše vene milošću, jer ne samo da dopuštamo da nas Božja Riječ još jednom izgradi iz gline, već i da pokrivamo svoje kosti mesom dostojanstva, a zatim nas otkupljuju kroz njegovu žrtvu i uskrsnuće. Ta ista misterija, proglašena nama u samoj riječi, iznova nam je ponovno predstavljena u masi, dok su riječi koje nas prvo obavještavaju i podsjećaju na to zapravo proglašene.
Na taj način vidimo najveću metodu za čitanje Biblije i poznavanje njegovih istina. U masi nam nisu samo data karta Biblije, čak ni pogled na ulicu, već na mističan način, iskustvo Biblije. U masi dišemo, govorimo i pjevamo riječi svete stranice kao glumci u liturgijskoj predstavi. Nastavimo se obvezati da dajemo sve od sebe u svakoj izvedbi. Neka Bog bude sa svima nama.
‘Kako se masa kretala dalje, nešto me je pogodilo. Moja Biblija nije bila samo pored mene. Bilo je to prije mene–Riječima mise! Jedna linija bila je iz Isaije, druga iz psalma, druga od Paula. Iskustvo je bilo neodoljivo. Željela sam sve zaustaviti i vikati: “Hej, mogu li objasniti što se događa iz Svetog pisma? Ovo je sjajno!” Ipak, održavao sam svoj status promatrača. Ostao sam na stranu dok nisam čuo kako svećenik izgovara riječi posvećenja: “Ovo je moje tijelo … ovo je šalica moje krvi.”
–Janjetina večera: masa kao nebo na zemlji autor Scott Hahn (bivši prezbiterijanski ministar)
Slika: SignUm-Crucis
